Ivo Andrić samo srpski, a Držić i Gundulić i naši i tuđi pisci

Trebalo bi da sednu clanovi obe akademije nauka (i srpske i hrvatske) i konacno utvrde smernice u vezi ovoga ,cisto da bi izbegli smejanje sa strane.Druga stvar treba svakako izbeci spekulativnu istoriju ,a treba se posvetiti istoriji koja je zasnovana na pisanim tragovima i cinjenicama.Ovako svako tumaci istoriju u stilu ,sto je babi milo to joj se i snilo.

Izgreda da svijest o nekakvoj velikoj Srbije nikada neće izaći iz svijesti srpskog naroda. Kada srpski akademičari (ljudi koji bi trebali biti moralna vertikala ostalim smrtnicima i političarima u Srbiji) rade na nekakvoj nebulozi da je dubrovačka književnost srpska književnost to znači da se i oni još nadaju i rade na stvaranju te nekakve velike Srbije iako je ta politika prije cca. 10 godina bačena u povijest. Kada srpski akademičari rade na tome, to izlazi van okvira prepucavanja \"tko je upravu a to je u krivu\" između hrvatske i srpske akademije. Pa ne živimo više u Jugoslaviji da mi nam komunisti na vlasti u tezi stvaranja jednog naroda (mislim na Jugoslavene) kroje jezike i književnosti. Smatram da mi hrvatska Vlada, ministarstva Vanjskih poslova i kulture trebali na ovo srpsko pretezanje hrvatske književnosti žustro, čvrsto i agresivno reagirati i riješiti taj problem u korijenu. Jednom kada krene falsificiranje povijesti nema povratka nazad. Jednostavno ne mogu vjerovati da Vlada preko ovoga prelazi kao preko krumpirove salate i konjskih uzda. SRAMOTA.

Vise je stvar akademika i istoricara ,ljudi kojima je to struka i koji su proucavali istorijske dokumente.Ovo nije stvar vlade nijedne drzave.Ne moze vlada da se bavi pitagorinom teoremom.Pitagorinu teoremu znas ili ne znas .Postoji spekulativna istorija na obema stranama.

cirilica je iz bugarske veoma brzo prodrla u makedoniju,rasku i dalje na zapad ,ima dokaza /poljicki statut/da se ona u prvo vreme koristila i kod rvata,prvi datirani cirilski spomenik je samoilov natpis iz 993 god,ovo je besplatan cas istorije .

Ko vam je kriv što ste fašisoidno odbacili sve genetski i ideološki nečiste hrvatske stvaraoce. Andrića ste davno prognali, Gundulićeve potomke ste proterali iz Dubrovnika kao Srbo-katolike, Krleža vam smrdi, ovaj, onaj.....e pa puno hoćete a malo vredite. Srbi su prihvatili i Andrića i Selimovića i Kusturicu jer su oni želeli biti Srbi koji su najprosvećeniji narod na balkanu. Vama ostaje Tompson, Starčević, Tuđman i slični velikani.

Blatazare, smiješan si. Koliko ti je godina? Vuk je bazirao jezik na središnjem području koji su tada naseljavali Srbi - Istočnoj Hercegovini, odakle je i sam porijeklom. Kakva Njemačka?! Uz naravno malo podsjećanje da je to 1800-i-neka. Dakle mnogo, mnogoo prije u Hrvata omiljenih i opjevanih Jasenovca i Gradiške Stare, Jadovnog, Kozare, Pakračke Poljane i Grubišinog Polja, prije Bljeska i Oluje. Tada je sve to područje apsolutno većinski bilo naseljeno srpskim stanovništvom. Izvlačiti zaključke iz neke sadašnje situacije na terenu, čime se ovdje velika većina pripadnika tisućljetne kulture bavi je presmješna. Ali eto, neka vam. Tako to oduvijek radite, zato su vas se odrekli vaši najveći umovi, ljudi koji su poznavali stvari. Ljudi poput Andrića, vašeg, ali po potpunom ličnom opredjeljenju našeg istoričara i pisca. Boli, ne? Ali istina će vas uvijek boliti. Pogodite zašto?

Parsifal Čoveče, Srbi nisu iskompleksiran narod. Pre par godina je Vedrana Rudan u jednoj emisiji uživo prilično gadno omalovažavala prisutnog Tomu Nikolića mada joj ni on nije ostajao dužan. Završila se emisija, završila se i priča, niko nju nije prozivaoo niti se bavio nacionalističkim intrigama.

traktor je sredstvo za begstvo

Ma ne miha, mi bismo o stradanjima žena, djece i staraca u pravednoodbrambenom domovinskom ratu od srbočetničkevelikosrpske okupacije. To je kulturološki obrazac savremene Hrvatske obučene u crnim košuljama sa naci pozdravom kojoj ritam koračnice daju tompsonove pesme. Ma vi ste vrh.

O JEZICIMA …”Hrvati su u svojoj starijoj književnoj epohi imali više dobrih rječnika i slovnica (gramatika). Slovnice (Gramatika): Kašić 1604., Križanić i Dellabella 1728., Reljković 1767., Lanosović 1778.; rječnici: Vrančić 1595., Mikalja 1649., Habdelić 1670., Dellabella 1728., Belostenec 1740., Jambrešić 1742., Stulli 1801., 1806. i 1810., itd. Po dokazima dr. Marijana Stojkovića, “Kopitar je… potičući Vuka Karadžića u Beču za narodni jezik, uputio ga upravo na hrvatske (’ilirske’) leksikone i uvalio mu na putu u domovinu hrvatske rječnike u torbak, da po njima sakuplja, a da negovorene riječi u njima briše. Tako je došlo do Vukova rječnika (1818.). Vuk je sam upućivao svoje Srbe na zagrebačke ‘Ilirce’, da poprime narodni jezik. A zagrebački provincijalni Hrvati, odrekavši se svoga zagorskog narječja, prigrlili su opći narodni hrvatski jezik prema starijim dalmatinskim, bosanskim, dubrovačkim i slavonskim književnicima, i to sve prije nego je Vuku pošlo za rukom nagovoriti Srbe, da uzmu narodni jezik.”

Još o Vuku Karadžiću i njegovog kopiranja hrvatskog jezika. U jednoj svojoj knjizi (“Narodna srpska pesnarica, čast vtora, Beč, 1815., skupio Vuk Stefanović Karadžić”) objašnjava Vuk zašto sve pjesme nije donio u jekavici: “Da sam sve napečatio Hercegovački (npr. djevojka,, djeca, vidjeti, lećeti i pr.), onda bi rekli Sremci, a osobito varošani i varoške: pa šta sada nama ovaj nameće Horvatskij jezik.” Vukovo klasično priznanje najbolje pokazuje kako jezgra srpskog naroda, pravi povijesni Srbi - doseljeni s juga s Arsenijem Crnojevićem 1690. godine u bivše ugarske zemlje i hrvatski Srijem, smatraju jekavicu hrvatskim jezikom i odlučno joj se opiru. To shvaćanje podupiru brojni prijevodi hrvatskih pisaca: Gundulića, Kačića, Došena, Reljkovića… na srpski jezik. Jekavicu smatraju pravi Srbi tuđom - hrvatskom i dalmatinskom - i drže da je potrebno prevoditi je na “slaveno-serbskij”. Ti su se prijevodi događali početkom devetnaestog stoljeća, nakon Dositejeva i Vukova djelovanja među Srbima, i potvrđuju čvrsto uvjerenje Srba da Vuk prihvaćanjem jekavice uzima nešto hrvatsko.

12.05.2011. u 14:35h Mile_Krajina je napisao/la: traktor je sredstvo za begstvo __________________________ Uz najpoznatiji srpski poklič: Bež\'mo burazeri Srbi ..... Hrvati su se naoružali.

Blatazare, Vuk je bazirao jezik na središnjem području koji su tada naseljavali Srbi - Istočnoj Hercegovini, odakle je i sam porijeklom. Kakva Njemačka?! ------------------------------------------------------------------------- Kad je riječ o Karadžiću žalosno je da ja znam puno o njemu a ti ne.e. Mogu te jedino uputiti na najbližu knjižnicu gdje se prvo učlani a knjižničar će ti pojasniti sve ostalo. E sad drugi dio o politici. Drago mi je da si se uhvatio politike jer očito je da ta politika u Srba ima pipke u svemu od pravoslavlja (naravno srpskog) do književnosti...pa do broja stanovnika na nekom području ili životinja...a čudim se da u dokazivanju ne koristite biljke. Evo npr. nazovete hrast ili bukvu srpskom bukvom ili srpskim hrastom i onda gdje god raste to je dokaz da su tu bili Srbi i da je to srpsko. Vaš pokojni patrijarh je lijepo rekao: \"Čije su ovce, njegovo je brdo\"

PRVI HRVATSKI PRAVOPIS 1595 PRVA HRVATSKA GRAMATIKA 1604 PRVI SRPSKI PRAVOPIS 1868 Srbi nisu imali standard, nisu imali gramatiku, nisu imali apsolutno nikakvu književnost osim nekih crkvenih zapisa do 1868 Sâm Vuk Stefanović Karadžić u svom čuvenom Kovčežiću piše: “MnogiMnogi stariji spisatelji ove braće naše, zakona rimskoga, pisali su srpski čistije od našijeh ne samo svojega vremena, nego od mnogijeh i današnjeg.” (svi hrvatski pisci tvrdili su i vjerovali kako pišu hrvatski, a jadni nisu ni znali da pišu \"srpskim jezikom\", dok im to Vuk Karadžić nije “objasnio” Vuk navodi Reljkovićev Satir, Došenovu Aždaju sedmoglavu i Kanižlićevu Rožaliju, pa za njih kaže: “Ova su sva tri pomenuta spisatelja Slavonci.” Navodi zatim “dalmatinskog fratra Petra Kneževića iz njegove knjige “Pisme duhovne razlike” koja je tiskana u Mlecima 1765., dakle opet prije prve knjige našega Dositeja.” Ovdje Vuk nehotice priznaje da su hrvatski pisci - i čakavci i štokavci - bili davno prihvatili i uveli narodni jezik u književnost, pa da se Srbi mogu u to samo ugledati.

Baš me zanima koliko je Hrvata pročitalo Andrića. Ili Krležu, svejedno. A kada bi se pripadnost nekog pisca narodu određivalo po postotku dijela naroda koji je tog pisca pročitalo - bojim se da bi gotovo svi hrvatski pisci morali ići u egzil.

Iako je uvrštavanje hrvatskih pisaca kao Gundulića i Marulića (Stvarno, Marulića? Prije bih shvatio da ga svojataju Talijani nego Srbi.) očiti pokušaj kulturne otimačine, ne mojmo zaboraviti koliko su Hrvati vrijednih pisaca odbacili zato jer nisu bili dovoljno \"hrvatski\". Zaboravilili smo kako su dežurni \"domoljubi\" šikaniranjem istjerali Ugrešićku, ili kako su se odvratno ponijeli prema Drakulićki. Ili kako su istjerali Andrića iz lektire, pa ga su ga se tek nedavno sjetili. Branka Ćopića i njegovu Ježevu Kućicu da ne spomenemo. Mi ovdje u Hrvatskoj imamo tendenciju da mrtve ekshumiramo, a žive pokapamo, a ni u Srbiji nije ništa bolje. Svima nam kolektivno fali samokritike i introspekcije.

ajde briši me ponovo...opet sam isto napisao

12.05.2011. u 14:51h ribnik25 je napisao/la: PRVI HRVATSKI PRAVOPIS 1595 PRVA HRVATSKA GRAMATIKA 1604 PRVI SRPSKI PRAVOPIS 1868 ----------------------------------------- dobro je ribnik, ne treba pretjerivati niti sa \"domoljubljem\" jer ti se onda obavezno desi da postanes neobjektivan i da ispadnes smijesan. radi istine treba ipak reci da se tek 2. svibnja 1843...dakle prije nekih 160 godina...po prvi put u Hrvatskom Saboru progovorilo necim sto bi se uslovno moglo nazvati hrvatskim jezikom, a koji je bio daaaleko od onoga sto bi se moglo nazvati standardiziranim jezikom i koji je 3/4 Hrvata razumjelo otprilike tako dobro kao i bugarski. :)))

Drug Stari, kada je 1595 izdan prvi hrvatski pravopis, on je odražavao stanje tadašnjeg hrvatskog jezika. To što ga mi danas ne bi razumjeli govori o činjenici da je jezik živa stvar koja se mjenja i razvija. Zar misliš da francuski iz 1595 i današnji francuski zvuće isto?

Drug Stari- tek 1843.prvi put progovoreno hrvatskim jezikom. Neobrazovano i laži srpkih mitova . Koncem 17. st , prije francuskog encikl.riječnika, Belostenec objavljuje svoj Gazophyacium na kajkavskom/ latinskom/mađarskom i njemačkom. Tituš Brezovački u isto vrijeme objavljuje svje drame na kajkavskom.m. Gundulić, Držić (prije Moliera), Kačić,Vrančić pišu na hrvatskome djela svjetskog dometa. Andrić je Hrvat i hrvatski pisac, bez obzira što je živio i u Zagrebu, Sarajevu i Beogradu. I Oeden von Horvat ( priče iz Beče šume) je rođen u Rijeci, također Hrvat. Veliki pisci nisu vlasništvo jednog naroda, već nasljeđe čovječanstva.