Zahvaljujući promotorskom elanu Ivane Percl, organizatorice drugog nastupa braće Teofilović i Miroslava Tadića u Zagrebu, blizanci-pjevači dobili su uoči koncerta lijep prostor i u medijima.
U tim razgovorima pokazali su se kao ljudi koji čudesno i govore - mudro, promišljeno i bez mistificiranja.
- Čuda se ne objašnjavaju – reći će uglas Ratko i Radiša. Ali neće propustiti reći da se čudo u njihovom slučaju omogućava i priziva neumornim, požrtvovnim, ozbiljnim, dugogodišnjim radom.
Prošlog se petka u Kerempuhu nesumnjivo još jednom dogodilo umjetničko čudo blizanačkih dvoglasja uz još savršenije iskićene Tadićeve majstorije na gitari. U Zagrebu su prije dvije godine imali svoj prvi zajednički koncertni nastup, a ovaj su nam put premijerno darovali nove pjesme na kojima su radili nakon završetka albuma "Vidarica".
Braća zatvore oči, podignu i rašire ruke, udahnu i zapjevaju. Čisto, jasno, nadahnuto – čudesno. Njima pratnja ne treba, ali Tadićevi uvodi, međuigre i zaključci pjesama na gitari dostojan su ukras, komentar, a ponekad i zvučna scenografija koja pjesme čini još potresnijima. Naime, pjevanje Teofilovića neodvojivo je od pripovijedanja. Baš zato gitara i bilo koji drugi instrument jednostavno ne može doseći sve ono što mogu glasovi ugođeni s prirodom i vječnošću. To nije prigovor nego činjenica. Teofilovići vrijedno i posvećeno služe pjesmama, a Tadić na isti način njihovim glasovima i tako čine jedinstveni i neponovljivi trio.
A u prepunom Kerempuhu odlično ugođena i pažljiva bila je i publika. Tadić i Teofilovići ispraćeni su kako i treba. Burnim ovacijama, na nogama. Do novog željno iščekivanog susreta.
