Žigosati ih kao bikove i to posred čela. Užarenim znakovljem i velikim
slovom P... Bolje bi palilo od ijednog registra pedofila”, razmišljanja
su blogerice Ribe koja se razveselila kad su stručnjaci nedavno
najavili osnivanje registra pedofila.
Ona se vjerojatno djelomično razočarala što u Večernjakovoj listi od
250 pedofila, koju smo objavili u subotnjem Obzoru, većini ipak nije
objavljen puni identitet. Bi li se tako zalagala da je pedofil netko od
njezinih bližnjih, otac, brat...? U tom bi slučaju vjerojatno
pokleknuli i najprincipijelniji zagovornici potpune javnosti registra
seksualnih nasilnika nad djecom.
A zbog žrtava, radi zaštite kojih bi se registar i uveo,
pretpostavljamo da nitko ne bi pristao objaviti identitet pa i najgoreg
zlotvora ako bi zbog rodbinske veze s djetetom nad kojim je zločin
počinjen bilo moguće otkriti i identitet žrtve.
Među slučajevima koje smo objavili i jedan je u kojem je djevojčica
proživjela dodatnu traumu kad se u njezinoj lokalnoj sredini otkrilo da
je bila žrtva oca silovatelja te se djevojka pokušala ubiti. I samo
jedan takav slučaj dovoljan je razlog da registar pedofila ne bude
javan. No, i u slučaju ograničene dostupnosti registra dvojbe su vezane
uz opseg njegova sadržaja. Tko bi se sve trebao naći u njemu i kako
dugo?
Naime, za sve prijestupnike postoji rok nakon kojeg im se kazne brišu
iz evidencije. Što je lakše djelo, rok je kraći. I dok silovatelje i
neke bludnike, pogotovo recidiviste, nikad ne bi trebalo brisati iz
registra, što s osuđenima na blage kazne, primjerice zbog pornografije?
Bi li u registru trebali biti samo osuđeni ili i pedofili koji su tek
osumnjičeni ili i oslobođeni samo zbog zastare nedjela koje su
počinili? Za razliku od zemlje sloboda, Amerike, Europa se i te kako
brine o ljudskim pravima pa će kreatori i naš registar morati uskladiti
s takvim promišljanjima.
RIJEČ - DVIJE
