Jadranka Kosor ne može se odvojiti od svog učitelja Ive Sanadera. Ivo je s njome obilazio Hrvatsku uzduž i poprijeko, bio je više na cesti nego u uredu kako su se približavali izbori, a tako sad i ona. Nema tog događaja koji ona ne bi propustila, pojavi se gdje god može, i na više njih istog dana. Reže vrpce, otvara, obećava...
U svemu oponaša svog prethodnika, danas toliko omraženog u vlastitim redovima, kojemu mnogi od njih mogu zahvaliti svoju političku i stranačku karijeru. Pa i ona! I stranački sabor u zagrebačkoj Areni također je na tragu Ivinih sabora, velikih masovnih stranačkih okupljanja, za koji je u jeku krize i recesije bez problema bačeno više od milijun kuna.
A za što? Da gledamo i dalje kako nam budućnost obećava Vladimir Šeks ili Darko Milinović, Božidar Kalmeta, Ivan Šuker i mnogi drugi takvi likovi? Pa zar ne sliči okružje stranačke predsjednice na najobičniji „jurassic park“? I što smo čuli? Da se HDZ napada, da je podvrgnut linču, kune se u Franju Tuđmana... Gdje je program za dobivanje izbora? Kako ćemo se izvući iz krize? Kako ćemo pokrenuti gospodarstvo? Kako ćemo privući strane investicije? Kako ćemo povećati zaposlenost? Kako pomoći umirovljenicima? Ništa od toga nismo čuli. O budućnosti nije bilo riječi, nego samo o prošlosti i plakanje zbog sadašnjosti. Jadranka Kosor hoće glumiti lidericu, a ona to nije. U Areni je držala gotovo jednosatni govor, ali na visini nije bila.
U glasu joj se osjećala nesigurnost, nervoza, možda i zbog nevjerice što sve to mora govoriti. Cijeli stranački sabor bio je malo nategnut. Dovučeni su ljudi iz cijele Hrvatske, ali kamere su otkrile da i nisu svi tako poskakivali kako je to priželjkivao i glumio stranački vrh. Bilo je i onih koji su nezainteresirano sjedili, valjda svjesni realnosti u kojoj se nalaze i oni i stranka. Stranačka šefica trudila se pobrojiti sve velike stranačke uspjehe. Ali ti uspjesi nisu njezini, to su Tuđmanovi uspjesi.
Ona izbornih uspjeha nema. Nije dosad dobila ni jedne izbore. Na čelo stranke je postavljena, kao i na čelo Vlade, pa su ovi izbori njezini biti ili ne biti u politici. S pobjedom će politički drastično ojačati, a s gubitkom će nestati, stranka će je pomesti. Sabor HDZ-a je još jednom pokazao da ta stranka nema program za izbore, pa se sve svodi na populizam, demagogiju, zbijanje redova, masovnost...
Ali „jurassic park“ također možemo naći i kod sad već službeno nazvane Kukuriku koalicije. Možete li zamisliti kao ministra ponovno Gvozdena Flegu? ili Jozu Radoša? Ništa drugačije nije ni u oporbi. Sad imaju famozni „Plan 21“ i s njime po ulicama vabe birače. Pa tako Zoran Milanović, Vesna Pusić i cijela svita oko njih banu na zagrebački Dolac. I nude u letku svoj program kumicama s placa. I od njih očekuju dijalog. No kumice prvo moraju otići na internet, otvoriti web stranicu, pročitati program, pa da znaju kakav dijalog da vode. Ako im uopće nakon cijelog dana na placu i u polju i u štali i ostane snage za nekakav dijalog.
A kakav je to „Program 21“? To je popis lijepih želja bez ikakve razrade, kako će svaku od tih točki izvesti, kako će ih provesti nakon izbora. I opet dolazimo do istoga. Bitno je lijepim željama birače namamiti, a nakon izbora vidjet ćemo što ćemo i kako provesti. Tko tada više misli na birače? Četiri godine više ih nitko ne treba. Ili HNS, koji kao haenesovce predstavlja i Ivana Mažuranića, Strossmayera, Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Jurja Dobrilu, Natka Nodila...! Tko bi rekao da je HNS i klerikalna stranka? Što drugo nego najobičnija predizborna podvala.
Premijerkina najava da će istrage dovesti i do praga SDP-a, HNS-a i IDS-a može govoriti da se u iduća dva mjeseca još svašta može dogoditi, svakojaki lomovi. Ali to ništa neće promijeniti. Jer će ostati činjenica da birači neće s guštom moći birati za neku svoju opciju.
Druže Despot niste tražili 2003 program uništenja Hrvatske kad ste klicali Ivo Ivo, ali vidite i bez toga programa Hrvatska je uništena.