Može li katastrofa biti veća od ove koju je proteklih dana proživljavala Grčka? Prirodne se sile ne daju obuzdati, ali razmjeri ovise i o ljudskoj naravi. Štete su goleme, no počeo je i zazor; prekidaju se odmori, poslovi se odgađaju, pljušte otkazi putovanja u tu zemlju. Hrvatska je iskusila koliku cijenu može platiti turizam zbog više sile. Panika je zarazna, a strah obrambeni mehanizam kojem se ne može suditi. S kojim pravom, uostalom, zamjeriti što netko ispred izvanrednih situacija, nesigurnosti, opustošenog pejsaža i ruševina stavlja luksuz, spokoj i ljepotu?
Zaborav je pouzdan saveznik turističkim domaćinima. Sporno je samo koliko mu treba. A upravo su se hrvatski turistički domaćini namučili da dokažu kako je rat i sve ružno na našim prostorima postalo prošlost. Da bi kataklizmične slike već za koji mjesec pospremili u zaborav kod europskih turista, puno će truda zasigurno uložiti i Grci.
Ima, međutim, još jedan faktor koji pomaže; suosjećanje i ljudska savjest na način na koji su turisti progovorili nakon tsunamija u Aziji. Neki su tada u netom opustošenim ljetovalištima, u inat nemilosrdnoj prirodi i u znak podrške ranjenim domaćinima, širili svoje turističke ležaljke. Nije im to zasigurno bio najljepši i najugodniji odmor u životu. Ali svakako je bio najljudskiji. Svaki tada potrošeni dolar vrijedio je domaćinima strostruko.
Grci se, srećom, ipak ne susreću s nesrećom razmjera tsunamija. No, prigoda je dobra da se podsjetimo kako jedni drugima u svakoj nevolji, uvijek, možemo – (u)činiti dobro.
