Profesor na Sveučilištu u Oslu, norveški akademik Svein Monnesland dobro zna hrvatski jezik i desetljećima surađuje s Hrvatskom. Nedavno je i u Dubrovniku predstavio svoje kapitalno djelo, monografiju na 800 stranica “Dalmacija očima stranaca” u kojoj razmatra Dalmaciju kao politički i duhovni prostor od golema značenja za hrvatski identitet.
:: Koliko je pojam Dalmacije danas prepoznat u svijetu?
Sudeći po dojmu iz Skandinavije, Dalmacija nije dovoljno poznat pojam. Dubrovnik je vrlo poznato ime. Dalmacija, međutim, ima veliki potencijal da se afirmira kao brend. U svojoj knjizi citiram putnika koji, na pitanje gdje je Dalmacija, dobije odgovor: «Mjesto odakle dolaze psi!» A u staro vrijeme mnogi su jedino znali za maraskino iako nisu znali da je Zadar grad u Dalmaciji. Ipak je Dalmacija danas više poznata, ali ne dovoljno.
:: Je li po vama Dalmacija geografski ili politički pojam?
Možda prije svega kulturni. U povijesti Dalmacija je obuhvatila širi prostor, recimo u rimsko doba. Ali u periodima koje obrađujem u knjizi, mletačkom i austrijskom, Dalmacija je bila dosta specifičan pojam, od Paga do Paštrovića u današnjoj Crnoj Gori. Otprilike tako je i povjesničar Grga Novak definirao Dalmaciju. Ali Dalmacija nije samo povijesni administrativni pojam. I zbog političke povijesti i zbog prirode Dalmacija je stekla kulturnu specifičnost. Kultura Dalmacije nije ista kao kultura Istre, ni Grčke, Italije ili Španjolske iako su to mediteranske zemlje.
:: Još su donedavno neki političari Dalmaciju zvali južnom Hrvatskom. Postoji li u Hrvatskoj neki strah od Dalmacije?
O tome morate pitati Hrvate kontinentalce. Ne vidim zašto bi postojao strah od Dalmacije! Nema potrebe zamijeniti naziv Dalmacija nazivom Južna Hrvatska. Priznajem da Dalmacija danas ne funkcionira kao administrativna i gospodarska cjelina jer je podijeljena na četiri županije. Čini mi se da izvjesna regionalizacija može pridonijeti boljem razvitku regije. Ne bojim se da bi regionalizacija predstavljala prijetnju državi! Znamo da regionalne stranke nemaju mnogo podrške u Dalmaciji. Hrvatska mora biti ponosna što se sastoji od raznih regija sa specifičnim kulturama. Regionalizacija u današnjoj Europi znači jačanje suradnje i efikasniji gospodarski razvoj, ne politički separatizam. Jačanje pomorske Hrvatske značilo bi prednost za cijelu zemlju.
:: Zašto su različiti sustavi stoljećima zapuštali Dalmaciju i pretvarali je u provinciju?
Zato što je Dalmacija bila na periferiji velikih država. Mletačkoj Republici Dalmacija je bila potrebna radi radne snage, nabave drva, maslina i vina itd., ali se Mlečani nisu brinuli o blagostanju Dalmacije. Za Austriju Dalmacija je bila daleko, a ako je Austrija imala mornaricu, Dalmatinci su bili potrebni kao posade. Inače je Austrija posvetila malo pažnje toj pokrajini, gdje su čak pustili talijanski jezik da bude službeni. Ni u Monarhiji ni u socijalističkoj Jugoslaviji nije bilo razumijevanja za značenje mora. U SFRJ je možda čak postojao strah od Dalmacije kao pograničnog područja za vrijeme Hladnog rata. Čak i danas izgleda da mnogi političari u Zagrebu uglavnom misle na Dalmaciju jedino kad odu na godišnji odmor.
:: Kada je u povijesti Dalmacija izgubila svoju snagu i moć i zašto?
Dubrovnik je, naravno, izgubio samostalnost, a time i moć, kad je Napoleon ukinuo Dubrovačku Republiku. Dalmacija u užem smislu, sjeverno od Dubrovnika, već je bila siromašna zbog mletačke eksploatacije. Zbog stoljetne bliskosti Osmanskog Carstva (samo nekoliko kilometara od Splita), neprijatelja Mletaka, Dalmacija nije imala mogućnosti trgovine s unutrašnjosti. Zbog Venecije nije imala ni mogućnost razviti vlastitu mornaricu. Iako je bilo slučajeva uspješnih brodovlasnika u 19. stoljeću, mnogi se nisu uspjeli orijentirati na parobrode. Zbog bolesti vinove loze (filoksera) početkom 20. stoljeća Dalmacija je osiromašila, a zbog toga je počelo iseljavanje. Zanimljivo je da su Dalmatinci poznati po svijetu kao vrlo sposobni i uspješni ribari i moreplovci, od Australije do Čilea i Tihog oceana u Sjevernoj Americi.
:: Kako vi vidite svojevrsni sukob između uzmorske i Dalmacije koja živi u zaleđu?
U današnje vrijeme vidim taj “sukob” više kao dobrodušno natjecanje između bodula i vlaja. Ni u staro vrijeme nije bilo riječi o sukobima, već o razlikama. Skoro svi strani putnici opisuju veliku kulturnu razliku između primorskih stanovnika i Morlaka. Za zapadnoeuropske promatrače život u dalmatinskom zaleđu predstavljao je egzotiku, “divlji” ali zanimljiv način života. Zato što su ta područja bila pod Turcima sve do 18. stoljeća, strani putopisci doživljavali su Dalmatinsku zagoru kao susret Zapada i Istoka. Danas ljudi žive izmiješani, ali naravno, još uvijek ima kulturnih razlika. Uostalom ima dosta razlika unutar Dalmacije. Uzmite samo jezik, razliku između čakavskog i štokavskog stanovništva. Svi su Dalmatinci, ali u govoru se znatno razlikuju.
:: Koje je po vama najveće bogatstvo Dalmacije koje je sačuvano do danas?
Valjda zbog zapuštenosti kroz povijest Dalmacija je sačuvala kulturno blago od izuzetnog značaja. Drugdje uz mediteransku obalu stara naselja dobrim dijelom su uništena zbog gradnje. U Dalmaciji važna antička naselja kao Narona kod Metkovića, Pharos na Hvaru ili Salona kod Splita nisu danas pokriveni modernim velegradovima. Vrlo su dobro sačuvani i mali primorski gradovi, od Murtera preko Trogira, Staroga Grada i Korčule do Kotora, s posebnom dalmatinskom arhitekturom. Značajne građevine, od sv. Donata u Zadru preko katedrale u Šibeniku i crkve-tvrđave u Vrboskoj do dubrovačkih zidina svjedoče o bogatoj kulturi. U mjestu kao što je Stari Grad na Hvaru moguće je vidjeti spomenike iz grčke, rimske, starokršćanske, venecijanske i austrijske kulture, i to u jednom gradu!
Uz kulturu, Dalmacija je dobrim dijelom sačuvala i prirodu. Iako ima i suprotnih slučajeva, uglavnom je obala dobro sačuvana. To je u današnjoj Europi velika vrijednost. Kad je i klima povoljna, stvarno je pravo bogatstvo!
:: Može li se identitet Dalmacije braniti klapskom pjesmom, oboritom ribom i vinom?
Sve je to važno! Zdrava mediteranska hrana, na dalmatinski način, danas u Europi može biti uzor prehrane. Postoji velik potencijal u plasmanu dalmatinskih vina na europskom tržištu. I klapske pjesme, kad čuvaju stari melos i način pjevanja, značajan su doprinos Dalmacije europskoj kulturi. Ali nije dovoljno! Izazov Dalmacije je u tome da se istovremeno čuva kulturna baština i razvija suvremeno društvo. Potencijal je tu jer toliko je toga sačuvano. Za otoke je najvažnije da se izgradi gospodarski život cijele godine. Nije dobro kad se radi tri-četiri mjeseca. Treba sagraditi obiteljske hotele, koji bi mogli imati goste cijele godine. Treba razvijati malu privredu, od brodogradnje (manjih, specijalnih brodova) do elitne suvremene tehnike. Zašto ne bi elektroničke tvrtke mogle imati središte na dalmatinskim otocima?
:: Tko je danas novi Marulić, Držić, Meštrović, Nazor...?
Dalmacija je zaista imala velika imena u literaturi, a i u umjetnosti. Kipar kao Meštrović spada u najveća svjetska imena. Danas ne vidim da ima književnog stvaralaštva na razini starih majstora. Ima mnogo poznatih pisaca rodom iz Dalmacije, ali moram priznati da nisam dovoljno dobro upućen u njihov rad. Čini mi se da ima više istaknutih slikara. Zanimaju me na primjer dubrovački koloristi.
:: Objavili ste opsežne knjige o Bosni i Dalmaciji. Što dalje?
Stalno pišem. Kako je moja specijalnost srednjoeuropska i balkanska kultura, povijest i jezici, ima dovoljno materijala za još dva života.
:: Kao slavist, mislite li da hrvatska država koja slavi dvadeset godina nezavisnosti dobro brine o hrvatskom jeziku?
Da. Hrvatska lingvistika je na visokoj razini. Izdana su sva potrebna pomagala, pravopisi, rječnici, gramatika itd. Naravno, kao u svakoj zemlji, jezična kultura nije uvijek na razini kakva se može željeti. Sigurno ima nedostataka, recimo, u medijima, ali suvremeni hrvatski standardni jezik dobro funkcionira. Treba biti na oprezu protiv pretjeranog utjecaja engleskog jezika, kao i u drugim jezicima danas. Odnos prema mjesnim govorima mogao bi biti malo otvoreniji. Ne bi trebalo smetati ako netko govori s primjesom lokalnog dijalekta u javnim nastupima, ako ne rabi nerazumljive riječi.
:: Zašto ste se odlučili živjeti baš u Starom Gradu na Hvaru?
Grad nije ni prevelik ni premalen. Ima zanimljivu staru arhitekturu i bogatu kulturnu baštinu. A da ne zaboravim: Ima fjord! Starogradski zaljev ima toliko uvala da se uvijek može naći odvojeno mjesto. Moja supruga i ja volimo more, ljeti idemo svaki dan brodom u neku uvalu. I to u uvale koje je opisao Petar Hektorović, Zavalu, Kabal itd. Dobro je biti u gradu Petra Hektorovića. Ali nadam se da njegov Tvrdalj jednog dana može postati kulturnim centrom koji bi mogao okupiti kulturne radnike i znanstvenike iz cijeloga svijeta na skupove pod nazivom “Hektorovićevi dani” te biti kulturni dom za lokalno stanovništvo.
lokalno stanovništvo je prešlo na cecu i seku, i o kulturi i povijesti jedva da išta znaju, samo gledaju prodat zemlju da kupe nove aute i izbetonirati/izbagerirati što se može, dok vrijedne građevine trunu i propadaju kao nikad u povijesti.