Crkva je posljednja crta obrane obitelji

briše moje mišljenje zašto mu smeta neznam -- dorijan ne prisađuje se srce umrla čovijeka nikom već osoba tragičnim -nasilnim zaustavljanjem života -- a presađivanje embrija i srca je nebo i zemlja -- dakle oplođivati jajne stanice nekom ko jekom ko je najviše takvih --neuredno živio i koristio razna srestva protiv začeća i postao imun na to sam je kriv i sad treba dodatno uvijati da bi se toga oplodilo --to nije uredu --život nitko nema pravo oduzimati nikom --pa ni sićušnom embriju --

zabranite farmaceutima proizvodnju pilula i narko bosovima proizvodnju droge pola problema riješeno druga polovica je obiteljski odgoj kud će sin nego za ocem a kćer za majkom --

da je crkva u svemu imala ključnu ulogu žene ni danas ne bi imale pravo glasa, a sunce bi se i dalje rotiralo oko zemlje. sto prije prestanu imati ključnu ulogu u bolo čemu to bolje za sve nas.

Ubojstvo jednog nevinog ljudskog bića, također i nerođenog, predstavlja najteži oblik povrede ljudkih prava. Kako se takvo nešto može previdjeti??!! Upravo previđanje činjenice da se radi o ubojstvu, nemogućnost da se registrira da se radi o zločinu, ta odumrlost savjesti, predstavlja težu bolest nego što je bolest duše koja je ipak sposobna primijetiti svoj grijeh. Tko više ne primjećuje da je ubojstvo zlo, taj je dublje pao nego onaj tko primjećuje da je grešan, jer je udaljeniji od mogućnosti obraćenja – kao uistinu izgubljeni pokazuju se upravo oni koji se prilikom susreta sa Isusom izdaju kao pravednici. Perverzija sistema koji bi trebao služiti pravednosti, a istovremeno učvršćuje vlast nepravde, uistinu predstavlja vladavinu laži koja zamagljuje savjesti ljudi. Noseći stup pravedne politike trebalo bi biti njeno oslanjanje na moralne vrijednosti, i to one moralne vrijednosti koje nisu od nas izumljene, smišljene, već koje su nam otkrivene i koje su jednake za sve ljude – bili oni zdravi ili bolesni, mladi ili stari, rođeni ili nerođeni.

Da bi se postupak oplodnje in vitro ustalio, bile su potrebne bezbrojne oplodnje i uništenja ljudskih zametaka. Reći za razvoj ove metode da predstavlja razvoj medicine i progres, bilo bi isto kao i reći da stravični Mengeleovi pokusi na ljudima u Ausschwitzu predstavljaju razvoj medicinske znanosti i progres. To bi bilo bolesno, zar ne? I reći nekome tko se iz moralnih razloga protivi ovakvim istraživanjima da je zaostao, bilo bi isto kao reći nekome da je zaostao jer osuđuje Mengelove pokuse. Još i danas kod žena se obično pretpostavlja hiperovulacija: uzima se više jajašaca, oplodi ih se, a onda nekoliko dana uzgaja in vitro. Obično se sva ne prenesu u rodne putove žene; neki zameci, obično nazvani »prekobrojnima«, unište se ili zalede. Katkad se neki od implantiranih zametaka žrtvuje iz raznih eugeničkih, ekonomskih ili psiholoških razloga. Takvo hotimično uništavanje ljudskih bića ili njihovo korištenje za različite svrhe, na štetu je njihova integriteta i njihova života.

Odviše često idu skupa oplodnja in vitro i hotimično uklanjanje ljudskih zametaka. Pritom je vrlo rječito da se takvim postupcima život i smrt podvrgavaju odluci čovjeka koji tako prema svojoj volji dariva život ili smrt. Tu dinamiku nasilnosti i gospodstva možda i ne opažaju oni koji joj se pokoravaju hoteći je iskoristiti. Da bi se izrekao moralni sud o FIVETU-u (oplodnja in vitro i prenošenje zametka), moraju se razmotriti činjenični podaci i hladna logika koja ih povezuje: olako shvaćanje pobačaja, koje je tu metodu učinilo mogućom, vodi dalje, htjeli to ili ne, čovjekovu gospodarenju nad životom i nad smrću svojih srodnika, što može dovesti do radikalnog eugenizma. A poznato je čemu je vodio i vodi eugenizam prije, naročito za vrijeme, a i poslije drugog svjetskog rata. Ne treba praviti preveliku razliku između nacističkih argumenata za provođenjem selekcije u svrhu stvaranja čiste rase, od današnjih sličnih zahtjeva metodama MPO-a hotimičnim uklanjanjem „nesavršenih“ ljudskih zametaka.

Dijete ima pravo biti začeto, nošeno u utrobi, dano na svijet i odgojeno u braku: upravo sigurnim i priznatim odnosom prema svojim roditeljima ono je kadro otkriti svoj identitet i doseći vlastitu ljudsku zrelost. U djetetu roditelji nalaze potvrdu i nadopunu svoga uzajamnog darivanja: ono je živa slika njihove ljubavi, trajni znak njihova bračnog sjedinjenja, živo i nerazdvojivo stapanje njihova očinstva i materinstva. Umjesto da si postavimo visoke ideale, i one moralne, mi se zadovoljavamo puzanjem po prašini „zadane nužnosti“, često opravdavamo „plemenitim namjerama“, a iza kojih se u stvari krije napad na tuđe dostojanstvo, u ovom slučaju, avaj, napad na dostojanstvo sopstvenog čeda - selektiranog, zamrznutog ili potpuno odbačenog.

Snagom poziva i društvene odgovornosti osobe, dobrobit djece i roditelja pridonosi dobrobiti civilnoga društva; radi životnosti i uravnoteženosti društva potrebno je da djeca dolaze na svijet u krilu obitelji, a ona da bude čvrsto zasnovana na braku. Svako suvislo antropološko promišljanje nalazi u braku i njegovu nerazrješivu jedinstvu jedino uistinu dostojno mjesto odgovornog rađanja.

otkako je vjeronauk u školi i otkako se crkva \"bori\" za ljude stanje je sve gore

Tzv. heterologna umjetna oplodnja povreda je prava djeteta, lišava ga djetinjeg odnosa s njegovim roditeljskim izvorima i može biti zaprekom u dozrijevanju njegova osobnog identiteta. Osim toga, ona je povreda zajedničkog poziva bračnih drugova pozvanih na očinstvo i materinstvo: objektivno ona lišava bračnu plodnost njezina jedinstva i njezine cjelovitosti; izaziva i očituje lom između genetskog srodstva, srodnosti po nošenju i odgojne odgovornosti. Takvo narušavanje osobnih odnosa unutar obitelji ima odraza i u društvu: sve što ugrožava jedinstvo i postojanost obitelji izvor je nesporazuma, nereda i nepravdi u cijelome društvenom životu. Ti nas razlozi navode na donošenje negativnoga moralnog suda o heterolognoj umjetnoj oplodnji: moralno je dakle nedopušteno oploditi ženu sjemenom darovatelja koji joj nije suprug, i oploditi muževljevim sjemenom jajašce koje ne potječe od njegove žene. K tome, moralno se ne može opravdati oplođivanje neke neudane žene ili udovice, bez obzira na to tko je davalac sjemena.

Zašto si ne postaviti ispravne moralne ideale: najbolje je da se do ljudskog bića dolazi rađanjem koje je povezano ne samo s biološkim nego i s duhovnim sjedinjenjem roditelja koje ujedinjuje bračna veza. Oplodnja koja se postigne izvan tijela bračnih drugova samim tim lišena je značenja i vrednota što se izriču govorom tijela i u sjedinjenju ljudskih osoba. Samo ako se poštuje povezanost što postoji među značenjima bračnog čina i ako se poštuje jedinstvo ljudskoga bića, rađanje je u skladu s dostojanstvom osobe.

Samo ako se poštuje neraskidiva povezanost između rađanja djeteta i bračnog čina i ako se poštuje jedinstvo ljudskoga bića, rađanje je u skladu s dostojanstvom osobe. U svojoj jedincatoj i neponovljivoj izvornosti dijete, s obzirom na osobna prava, mora bitii poštovano i priznato kao jednako onima koji su mu dali život. Ljudska se osoba mora prigrliti u činu sjedinjenja i ljubavi njegovih roditelja; zato rođenje djeteta mora biti plod uzajamnog darivanja, ostvarenog u bračnom činu u kojem bračni drugovi surađuju kao službenici a ne kao gospodari u djelu Stvoriteljeve ljubavi.

Ljudska osoba ima zapravo svoje ishodište u darivanju. Začeto čedo mora biti plod ljubavi roditelja. Ne može se ono ni htjeti ni začeti kao proizvod tehničkog, medicinskog ili biološkog zahvata: to bi značilo svesti ga na predmet znanstvene tehnologije. Nitko ne može dolazak djeteta na svijet podvrći uvjetovanostima tehničke uspješnosti, vrednujući ih mjerilima kontrole i gospodarenja. Moralna važnost povezanosti što postoji među značenjima bračnog čina i među dobrima braka, jedinstvo ljudskoga bića i dostojanstvo njegova postanka zahtijevaju da rađanje ljudske osobe mora proizići kao plod specifičnoga bračnog čina ljubavi među supruzima. Stoga se povezanost što postoji između rađanja i bračnog čina očituje kao veoma važna na antropološkom i moralnom planu.

Pravo na dijete, u strogom smislu, bilo bi suprotno dostojanstvu i naravi braka. Dijete nije nešto što se duguje i ne može se promatrati kao predmet vlasništva: radije je dar, „najdragocjeniji“ i najnezasluženiji dar braka i živo svjedočanstvo uzajamnog darivanja njegovih roditelja. Stoga dijete ima pravo biti plod specifičnog čina bračne ljubavi svojih roditelja, a ima također pravo biti poštivano kao osoba od časa svoga začeća. Medicina koja hoće biti usmjerena cjelovitome dobru osobe, mora poštivati specifično ljudske vrednote spolnosti. Liječnik je u službi osoba i ljudskog rađanja: nema moć njima raspolagati ili o njima odlučivati. Liječnik svojim zahvatom poštuje dostojanstvo osoba kad svojim zahvatom bračnom činu nastoji pomoći bilo da olakša njegovo izvršenje bilo da omogući postizanje njegove svrhe kad je jednom normalno izvršen.

Lijepo bih molio crkvu da me ne brani ako je ona zadnja crta obrane obitelji ! Neka se radije pobrinu za djecu koju su posadili svecenici ili za svoje pedofilcine ! Sve samo neka mene ne brane !

@ cvrčicvrčicvrčak : Ajde ti lijepo propovjedaj u crkvi, ne slazemo se i dosadan si !

Sklepaj te troje il cetvero djece pa bu vidjeli tko će vas branit.

Zar nije samo po sebi ovaj pokušaj Vlade i ukupne državne vlasti u Hrvatskoj izraziti primjer delegitimiranja vlasti kao - narodne? Zašto bi se Crkva, koja je oduvijek bila izraz i duboke narodne esencije, stavljala u obranu bilo čega što radi - legitimna vlast!? Pavičić to nije eksplicitno izrekao, ali činjenice koje je naveo jasno govore kako je hrvatski narod teško prevaren, kako njime vladaju ljudi koji radikalno drugačije gledaju na njegove suštinske vrijednosti i kako su se time jasno iskazali kao - nenarodna vlast! Točno onako kako je nedavno rekao biskup Košić, čini mi se!

Reče Darko i ostade ziv! Niti moja obitelj, niti desetine koje poznajem ne trebaju Crkvu (a naravno niti religiju uopce) da nas \'prosvijetli\' i da nas nekamo \'vodi\'. Savrseno se dobro snalazimo i bez njihovih iracionalnih i besmislenih \'istina\' i nevjerojatno mastovitih i apsurdnih dogmatskih trabunjanja. Radimo, volimo se, pomazemo sebi i drugima, ne krademo, ne varamo i ne podmicujemo, i sve to, vjerovali ili ne, bez majcice Crkve, andjela, Isuseka, Pape i ostalih likova iz biblijskih \'Prica iz davnina\'! Ostavili smo ih iza nas davnih dana - jedna od najboljih odluka ikad. Probajte i vi!

Prilikom ustaljenog postupka umjetne oplodnje u epruveti svi se zameci ne prenesu u tijelo žene; neke unište. Jednako kao i namjerni pobačaj to je napad na život tih ljudskih bića... Takvim ponašanjem ljudi se postavljaju na mjesto Boga i, bez obzira da li su toga svjesni, pretvaraju se u gospodare nad tuđom sudbinom samovoljno odlučujući kome dati život a koga poslati u smrt te zatiru bespomoćna ljudska bića.