U godini dana prosječna neto plaća zaposlenih porasla je za 297 kuna i dogurala na 6559 kuna! Prosjeci su kao i uvijek varljivi, a Državni zavod za statistiku navodi da je svaka druga osoba od 1,33 milijuna zaposlenih u pravnim osobama, tvrtkama i javnim ustanovama u siječnju primila na ruke manje od 5664 kune neto. Deset posto najslabije zaposlenih radnika – među kojima se nalazi čak 133.000 radnika, i to bez zaposlenih u obrtu i slobodnim profesijama – vrti se oko minimalca te im je prosječna neto plaća bila samo 3324 kune neto. Daljnjih deset posto u prosjeku je primilo oko 4000 kuna, treća decilna skupina zarađuje oko 4500 kuna, a četvrta oko 5000 kuna neto. Decilne plaće izračunavaju se tako da se ukupan broj zaposlenih u zemlji podijeli na deset jednakih dijelova prema visini plaća. Prema takvoj podjeli deset posto najbolje plaćenih u zemlji zarađuje više od 10.240 kuna, koliko zarađuje druga najbolje plaćena skupina zaposlenika iz devetog decila.
Najviše u zračnom prijevozu
Grupacija najbolje plaćenih u zemlji zarađuje tri puta više od deset posto najslabije plaćenih radnika i prema takvoj distribuciji Hrvatska bi se mogla smatrati zemljom umjerenih socijalnih nejednakosti. Nejednakosti u zemlji zacijelo ne proizlaze iz plaća i legalno zarađenih dohodaka na koje se plaćaju porezi nego iz ostalih aspekata života. Najviša prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenome isplaćena je u djelatnosti Zračni prijevoz – 11.793 kune – dok se najmanje zarađuje u proizvodnji kože i srodnih proizvoda – 4209 kuna. Plaće konstantno rastu posljednjih šest godina, no usporedba po decilima pokazuje da manje plaće rastu brže, premda su one i dalje skromne u odnosu na troškove života. U odnosu na plaću isplaćenu za prosinac 2015., dvadeset posto najslabije plaćenih radnika danas zarađuje za četvrtinu više nego što je tada zarađivala skupina radnika iz prvog i drugog decila, dok su primanja radnika koji se nalaze u devetom decilu rasla nešto manje od 12 posto. Za toliko je od prosinca 2015. do prosinca 2019. godine povećana i prosječna plaća. Manje su plaće rasle brže jer su oslobođene obaveze plaćanja poreza na dohodak i prireza, a povrh toga minimalna je plaća rasla brže od ostalih primanja. Kod oporezivanja dohodaka većina poreznog tereta u Hrvatskoj prebačena je na srednje i nešto veće plaće. Gleda li se proteklih godinu dana, najveći nominalan godišnji rast neto plaća u prosincu su ostvarili javna uprava i obrana za 8,5%, zdravstvo i socijalna skrb 7,4% te obrazovanje 5,9%.
Manjak radnika i rast plaća
– Na rast plaća posljednjih su godina utjecali pozitivni trendovi na tržištu rada, kontinuitet poreznih promjena usmjerenih na smanjenje troška rada i povećanje raspoloživog dohotka, nastavak politike povećanja iznosa minimalne plaće, stupnjevito povećanje plaća u državnim i javnim službama te pritisak koji na rast plaća vrši manjak radne snage u pojedinim djelatnostima – navode analitičari Hrvatske gospodarske komore.
Na razini cijele godine, desetpostotno povećanje plaća zabilježeno je u informacijskim uslužnim djelatnostima (+10,6%), te farmaciji (+7,5%), a pad plaća registriran je u proizvodnji ostalih prijevoznih sredstava (-4,6%), šumarstvu i sječi drva (-3,3%) te pomoćnim uslužnim djelatnostima u rudarstvu (-3,0%).
Plaće u drugim tranzicijskim zemljama rastu brže nego u Hrvatskoj, koja je prema visini plaća pala na začelje, u društvu s Bugarskom, Srbijom, Crnom Gorom te Bosnom i Hercegovinom. Prosinačka bruto plaća bila je u Sloveniji 1855 eura, Češkoj 1349 eura (treći kvartal), Poljskoj 1312 eura, Slovačkoj 1219 eura, Hrvatskoj 1193 eura, Mađarskoj 1193 eura, (studeni 2019), Rumunjskoj 1144 eura, Crnoj Gori 781 euro, Bosni i Hercegovini 752 eura i Bugarska 690 eura.•
Prosjek nije varljiv nego je tocno to sto i je - prosjek. To sto ga neki ne znaju tumaciti je drugi problem.