Ante Gotovina i heroji

Gen. ANTE GOTOVINA je najveci zivuci Hrvat, svi hrvatski politicari skupa nisu mu niti do koljena, a pojedinacno ni do nozna palca.

ANTE GOTOVINA HEROJ !!!!!!!!!!!!!! GENERALE VIDIMO SE USKORO !!!!!!!!!!!!!

nema luđih budaletina od samozvanog šljama zvanog hrvatski antifašisti zadojenih lažotinama ostalih bravarovih opančarluka o bravarovoj veličini da je bravar rekao NE Staljinu , stoka ne zna da je bravar bio ilegalac opčinjen Staljinom i kominternom koja ga je ii podučila i uzdigla na vlast kako se riješavati unutarnjeg neprijatelja kroz likvidacije a bravar je vjerno služio Staljinu kada je poveo zaluđene boljševike i manipuliranu sirotinju na nekakav ustanak i borbu tobože protiv antifašizma a u stvari borbu za SSSR Crvenu Armiju i Staljina koji mu je bio najveći idol i mentor sve do razlaza Staljin -bravar.Nakon razlaza bravar se razbolio a bravarova propaganda napravila od bravara nekakvu veličinu koju svi bravarovci jednoglasno mantraju do dana današnjeg bu aha ha ha ha ah ah aha ha ha ah aha ===== Osim što je Titov lik uljepšavan kroz komunističku propagandu, on je postao i miljenik Zapada kad se razišao sa Staljinom. Bez obzira što je on također bio boljševik komunist, što je u Jugoslaviji bila diktatura, Zapad je Tita zavolio i koristio kao trojanskog konja u komunističkom lageru. Neki nas danas uporno nastoje uvjeriti u Titove prozapadne “demokratske” stavove i dokazati da on još od razdoblja Drugoga svjetskog rata ne pripada staljinističkoj opciji, a odgovornost za sve negativnosti pripisati “staljinističkoj skupini” u KP Jugoslavije. No CK KPJ, odnosno Tito je imao tijekom rata, od početka do kraja, intenzivne veze s Kominternom, kojoj je slao iscrpna izvješća i od nje primao upute. Sovjeti su zbog međunarodno-političkih razloga i odnosa sa saveznicima prepuštali Britancima javno vođenje politike prema Jugoslaviji. Dovoljno je prisjetiti se “lijevih skretanja” jugoslavenskih komunista potkraj 1941. i početkom 1942., kada su u provođenju “proleterske etape” svoje borbe u drugi plan stavili rat protiv sila Osovine, nasuprot klasnoj borbi protiv domaće “kontrarevolucije”. U ovome su, jer je upravo Tito neposredno pred rat beskompromisno boljševizirao KP Jugoslavije, bili “napredniji” i od smjernica koje su dolazile iz Moskve. Tada je među partizanima, valjda u duhu njihove “prozapadne orijentacije” bila popularna i pjesmica “Partizani spremite mitraljeze da čekamo kralja i Engleze!” Kad su se 1948. maršal Tito i generalisimus Staljin razišli, Tito je priznao da je razlaz izrazito teško doživio: “Znate, to nije bio samo šok, već nešto mnogo dublje!”, te objasnio: “Za komunistu je možda i najteži čas u životu kada dođe do toga da mu se poruši sve ono u što je vjerovao i na čemu je sam sebe gradio!” No Titova staljinistička usmjerenost i dalje je prisutna. I nakon što ga je Staljin odgurnuo od sebe, portret kremaljskog diktatora na središnjoj je proslavi 1. svibnja 1949. u Beogradu bio pokraj njegova. Službeno glasilo KP Jugoslavije „Borba“ 4. listopada 1949. nazvao je Staljina “najvećim živim autoritetom u demokratskom svijetu”. Sve do rezolucije Informbiroa, pa i nešto kasnije, pjevalo se u Jugoslaviji na sve strane: “Uz Tita i Staljina, dva junačka sina, nas neće ni pakao smest”. Staljinizacija ili boljševizacija ili komunizacija se u Jugoslaviji povećava upravo u poraću i posebice nakon 1948. Što se pak zapada i demokracije tiče, pjevalo se isto tako naveliko: “Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska”. Samo krajnje neupućenima nije bilo jasno o čemu je riječ.

=h=art= usta*ska budaletin ma sto usta*ska ti si gori od cet*nika

11.04.2011. u 15:32h patuljčica.. je napisao/la: ..... S tim da je Tito bio dovoljno pametan da im bude SAVEZNIK, a ne SLUGA, pa je tako imao saveznike i u nesvrtanima. ====================================================================================== Tito nije bio nikakav \"saveznik\" nego su ga Britancinci izgurali kroz rat, naoruzavali i podrzavali (sto je radio Fitzroy McLean cijelo vrijeme kod njega?). Da je Roosevelt htio izvrsiti invaziju preko Grcke (umjesto preko Normandije, sto je bilo povoljnije za Staljina), kako je Churchill htio, doveo bi nam Churchill direktno kralja Peru) ovako je pokusao preko Tita. Zbog cega mu je slao Subasica na pregovore o vladi - kasnije su njegovi agenti prisluskivali kuda pada kuglica na Titinim izborima (\"neces valjda glasati za ovu krvavu vladu\" - prijetili su glasacima). Polovinom 1944 mu je Churchill NAREDIO da primi cetnike u partizane (pisao mu da \"ne smije zaboraviti hrabri srpski narod\") i na kraju mu izrucio Hrvate na klanje i bacanje u jame. I ono \"istorisko ne\" je bilo uz podrsku VB i USA (ili valjda neka naivcina misli da su Staljinu zatresle gace od Tita i njegove partizanije) da se zadrzi status fifty-fifty kako je pisalo na Churchill-ovoj ceduljici na Jalti. NARAVNO DA IM JE BIO SLUGA - tâ odrzavali su ga cijelo vrijeme na vlasti. Sto se \"nesvrstanih\" tice, bilo bi zanimljivo saznati KOLIKO JE NOVACA NJIMA OTISLO od kreditâ koje je Tito sakom i kapom dizao a mi placali GALOPIRAJUCOM inflacijom onog njegovog NovoNajnovijegNovodinara.

1st-opinion evo još izvora koji govore o bravarovoj i bravarovcima te njihovoj odanosti i zaluđenosti SSSRom i Staljinom.Ako su bravarovci u stanju i dan danas mantrati lažotine o bravaru onda ste u istom rangu lažovina kao i Savo Štrbac ilili Srbi.bu ah aha ha ha ha ha ha ah =========== Krleža: Sva su naša moralno-politička uvjerenja od početka bila i više od trideset godina ostala: lenjinska Početkom 1940. godine Tito se svojim pristašama obratio preko Proletera. Nazivajući Lenjina i Staljina «genijalnim» i «herojskim» likovima te napadajući «pobješnjelu reakcionarnu buržoasku rulju», svoje obraćanje završio je konstatacijom da za «proleterskog revolucionara nema veće časti nego biti istinski lenjinist, istinski staljinist, biti do posljednjeg vjeran pripadnik Lenjina i Staljina. I nema veće sreće za komunista nego boriti se pod rukovodstvom velikog Staljina». Ponižavajuće veličanje Tite i Staljina Slovenski komunist Ivan Maček Matija ni nakon Titine smrti uopće ne dvoji da je Tito «celog života... bio internacionalist», ali je uvijek – i nakon sukoba sa Staljinom – «do neke mere priznavao autoritet prve zemlje komunizma». Da je I. Maček u pravu, potvrđuje pisanje komunističkog tiska nakon sukoba Tito-Staljin. U nepotpisanome uvodniku (koji je u pravilu izražavao stav vrha KPJ) Borba 4. listopada 1948. piše kako u sukobu s jugoslavenskim komunistima Staljin «nije u pravu», ali ga istodobno naziva «najvećim živim autoritetom u demokratskom svijetu», koji «nigdje nije više voljen i poštovan, osim u SSSR-u, nego u Jugoslaviji. On je bio, jest i bit će smatran u našoj Partiji kao jedan od najvećih korifeja marksizma. Na njegovim su se djelima učili i danas se uče, a i ubuduće će se učiti članovi naše Partije i radni ljudi naše zemlje». Vladimir Velebit opisuje svoj prvi susret s Titom 1940. godine ovako: «Govorio je u superlativima o Sovjetskom Savezu. I Tito i Kopinič su me na isti način uveravali da je to jedinstvena oaza raja na zemlji. Proizvodnja toliko napreduje, da je na pomolu opšte blagostanje... Ukratko, tvrdili su da su neverovatna sreća i darovi s neba, na neobjašnjiv način, pripali sovjetskom narodu». Jedan od prvaka komunističkog pokreta u BiH, bosanski Srbin Rato Dugonjić na pitanje «Kako ste zamišljali socijalizam?» odgovara kratko i jasno: «Otprilike: Sovjetski Savez». Pred odanošću SSSR-u uzmicale su i povremene, zapravo vrlo rijetke intimne dvojbe koje su neki članovi KPJ možda imali. Tako, primjerice, jedan od vodećih intelektualaca u redovima jugoslavenskih komunista i u kasnijem razdoblju član Agitpropa, hrvatski književnik August Cesarec javno pozdravlja sporazum Ribbentrop-Molotov, a u intimnome dnevniku istog dana bilježi: «...Branim odluku o paktu nenapadanja s Nj.[emačkom], no ipak, želio bih da je to sve samo ogromna demonstracija Rusije protiv Chamberlaina za bolji savez s drugom engleskom garniturom».

Partizani su obožavali Srbe/četnike, a sotonizirali Hrvate/ustaše Oni kojima danas u Hrvatskoj „smeta” Crkva, svoje prethodnike imali su u Bakariću i njegovim partizanima Iako se na popisu komunističko-partizanskih protivnika nalazio i četnički pokret, prema četnicima nikada nije vladalo neprijateljsko raspoloženjee kakvo je vladalo prema ustašama. Poznato je da su postojali brojni pokušaji ugovaranja suradnje između partizana i četnika. O tome piše i službena povijest KPJ/SKJ: «Računajući s onim dijelom naroda koji je još imao iluzija o monarhiji i bio pod utjecajem tradicija četništva, a koji je u osnovi bio patriotski orijentisan, ona (KPJ, nap. D.D.) je tu borbu vodila sa najvećom mogućom gipkošću i širinom. Isticala je da nema nikakve prepreke saradnji četničkih i partizanskih odreda u borbi protiv okupatora, koja je bila prvenstveni zadatak svih patriotskih snaga». Osim što napominje da su partizani dali 500 pušaka četnicima Draže Mihailovića, Josip Broz Tito posve otvoreno priznaje i to da je nudio suradnju Mihailoviću: «Sa Dražom Mihajlovićem (sic!) nisam mogao da postignem sporazum o zajedničkoj borbi protiv okupatora. Čak sam mu nudio i vrhovnu komandu. No, on nikako nije htio da pristane, znao je da mu ne bismo dozvolili da radi šta hoće». Milovan Đilas potvrđuje Titove riječi navodeći da je Tito dva puta (na njihova dva sastanka u Struganiku i Brajićima) nudio Mihailoviću «funkciju komandanta nad udruženim snagama – svakako za Srbiju i, možda, Bosnu». Dopodne četnik – popodne partizan Prelasci pak četnika u partizane bili su uobičajena pojava. Sâm Tito, primjerice, navodi kako je u partizane početkom 1942. kod Foče prešlo 10.000 četnika. Suvišno je pritom napominjati da su prelaskom u partizane četnici samo nastavili izvršavati program koga bolje od svih knjiga, studija i članaka opisuje jedna pjesma koja se u vrijeme rata mogla čuti iz njihovih usta: «Oj, Hrvati, al’ ćemo vas klati / kad se Pero iz Londona vrati»… Komentirajući odnose između partizana i četnika, Simo Dubajić navodi da «osim izuzetaka, većina četnika i partizana je jednako želela biti zajedno». Shvatljivo je stoga da je komandant četničkog korpusa Velebit kapetan Vuksanović u «izveštaju komandantu Dinarske četničke oblasti, vojvodi Momčilu Đujiću» 11. kolovoza 1943. zapisao: «U Medviđi, kod crkve Malo gospojine, sastali smo se sa partizanima Bijanko, Crljenica i ja. Komandant 1. bataljona, Simo Dubajić je pravi Srbin. Izjavio je pred svima da ne može biti većeg Srbina od njega i da se on bori za srpstvo, Kralja i Otadžbinu. Da se nikad neće odreći svog imena i svoje krsne slave, niti će ikada iz svoje kuće izbaciti ikonu i kandilo. Njegov je otac bio Srbin i kao takav stradao kao i cijela njegova porodica, te on ne može biti ništa drugo nego Srbin. Mogao bi se lako dobiti za našu nacionalnu borbu. Mislim da je bio sam sa svojim bataljonom, u kome su sami Srbi, da bi ga pridobio i ovom prilikom». Kad je NDH bila u pitanju, tada partizanima nije bila posve mrska ni suradnja s talijanskim fašistima. Tito je tako 13. kolovoza 1941. izvijestio Kominternina agenta Josipa Kopiniča da su talijanski mornari u Kotoru povezani s crnogorskim komunistima te im daju oružje. Neke postrojbe pod komunističkim utjecajem pokazivale su sklonost suradnji s Talijanima, a neke od njih isticale su i talijanske zastave. Dubajić, primjerice, navodi da je u tijeku okršaja pod Zečevom na stranu partizana prešao «Đuzepe de Vana Bepo, kapetan, monarhista, sa svojom mitraljeskom četom iz Ervenika». Dubajić dalje dodaje: «Postavljanje za komandanta odreda dobio sam čim je Bepo de Vana prišao meni, a Šesta i Sedma banda dobrovoljačke antikomunističke milicije prešla na moju stranu». U redove partizana nakon kapitulacije Italije stupilo je ukupno oko 40.000 Talijana. O prelasku Talijana u partizane svjedoči i Winston Churchill: «Partizanske su snage u roku od nekoliko tjedana razoružale šest talijanskih divizija, a dvije su im se divizije pridružile u borbi protiv Nijemaca». Tito šurovao i s talijanskim fašistima Švicarski je konzul nakon kapitulacije Italije zapisao sljedeće: »Tito je možda jedini Hrvat, kojemu Talijani nedostaju. Oni su, naime, nemalo pridonijeli opskrbi njegovih partizana ratnim tvorivom». Prema nekim izvorima, sâm je talijanski general i zapovjednik talijanske vojske u NDH Mario Roatta priznao da su Talijani podijelili partizanima 25.000 pušaka. Mjestimična suradnja Talijana s partizanima, a posve otvorena s četnicima, protiv NDH, posve je razumljiva. Jer, kako je to sažeto formulirao M. Roatta, bilo je «pogrešno da se stvara država koja je u osnovi neprijateljska prema Italiji». Svoje stavove o NDH i partizanima Roatta je u praksi najbolje pokazao kad nije učinio ništa da bi spriječio prodor partizanskih brigada iz sjeverozapadnoga dijela Crne Gore u NDH, što je za hrvatsku vladu 1942. bio jedan od važnijih vojno-strateških ciljeva. Prema pisanju hrvatskoga tiska iz studenog 1943. Roatta se je pred stanovitim britanskim obavještajcem pohvalio «da se njegova vojska otvoreno borila protiv hrvatskih četa službene hrvatske vlade». Njemački diplomat Edmund Veesenmayer, komentirajući odnose NDH i Italije, u jednom je izvješću zapisao ono što potvrđuje neprijateljski odnos Italije prema NDH: «Italija očito nije zainteresirana za sređenu i nezavisnu Hrvatsku. Svim sredstvima sada pokušava da što je moguće prije stvori stanje koje će NDH trajno onemogućiti život». Kada je, dakle, NDH bila u pitanju, tada su i ljuti neprijatelji bez većih problema mogli pronaći zajednički jezik. Jedna od svakako poznatijih komunističkih dogmi je i ona da je jugoslavenski antifašizam čist kako u svojoj ideji tako i u svojoj provedbi (formulacija Stjepana Mesića). Ideju jugoslavenskog antifašizma najispravnije je opisao Ivan Šibl konstatacijom da su se jugoslavenski «antifašisti» borili «za Sovjetski Savez, prvu zemlju socijalizma, i za pobjedu međunarodnog proletarijata». Riječ je o ideji koja je u praksi - prema piscima Crne knjige komunizma (sve od reda ljevičarima, marksistima i bivšim komunistima) – rezultirala sa 100 milijuna žrtava, premda je stvaran broj žrtava zasigurno mnogo veći, jer se u knjizi ne obrađuju recimo zločini jugoslavenskih komunista, koji se mogu pohvaliti sa 900 grobišta u Hrvatskoj, te između 500 i 600 grobišta u Sloveniji. Mržnja – osnovno sredstvo partizanske zločinačke ideje i prakse Toliki broj grobišta u koje su komunisti poslije ubojstava bacali razoružane hrvatske vojnike i civile, jasno nam svjedoči da je Bleiburg, kao sinonim za čitavu toponimiju smrti nakon Drugoga svjetskog rata, bio jedan pomno osmišljen, pažljivo organiziran i ideološki potkovan zločin. Tijekom cijeloga rata stvaralo se ozračje zločina koji će kulminirati u svibnju 1945. Jasan dokaz toga je taj da su se partizanski borci tijekom cijeloga rata učili patološkoj mržnji prema neprijatelju. Član KPJ Milija Stanišić o tomu piše:»Jedan od glavnih ciljeva i zadatak u formiranju političke svesti bio je postupak da se kod boraca i starešina razvija mržnja prema neprijatelju... Ali za razvijanje mržnje nisu bila dovoljna samo predavanja. Bilo je nužno da se mržnja razvija i svakodnevnim razgovorima s pojedincem i manjim grupama, govorom starešine pred akciju, analizom prethodnih akcija i pripremom predstojećih». «Jedino mjerilo veličine ljubavi za narod jeste danas« – piše M. Đilas – «dubina mržnje prema neprijatelju... Mrzjeti okupatore, mrzjeti njihove sluge, tu nakaznu izraslinu na divnom tijelu naroda, mrzjeti ih iz dna duše, svakom mišlju svojom, svakom kapi krvi svoje – to znači biti zadojen plemenitim i velikim osjećanjem osvetnika naroda, to znači ostati vjeran svome narodu, njegovoj istoriji i njegovoj budućnosti... Mržnja bez milosti prema njima, to je tvoj program i tvoja zakletva, to je plemeniti žar ideala za koji se boriš. To jača svakog prijatelja naroda, to oruža svakog borca najjačim oružjem, oružjem pobjede, to čeliči ubojne redove. Sjetite se da je veliki vođ naprednog čovečanstva drug Staljin rekao: neprijatelj se ne može pobjediti dok se ne nauči – mrzjeti ga...». Slijedom toga, nije nimalo iznenađujuće da se tijekom rata pojavljuje pjesma sljedećeg sadržaja, koju potpisuje Ante Despot: «U meni plamti gnjev strašne osvete, jake ko ljubav / spram zaklanog čeda. / Smrvit ću krvnika, borit se do Pobjede. / U sretniju budućnost moje oko gleda...». Ili pjesma sljedećeg sadržaja, čiji je autor Štefo Pulišelić: « Na juriš / Za psima / Sa svetim natpisom ‘Gott mit uns’ ‘Bog je s nama’- / Na pojasima. / Koljimo i njih / I boga mu krvnika!». Pjesnici mržnje Potonja pjesma ilustrativna je jer pokazuje modus operandi partizansko-komunističkih boraca: animaliziraj protivnika kako bi se opravdalo njegovo klanje i fizičko uništenje. Masovni zločni opravdavali su se i etiketiranjem svih onih koji su iz bilo kojih razloga smetali komunističko-partizanskome pokretu, etiketama kao što su: «špijun», «narodni izdajnik», «suradnik okupatora», «ustaški pas» i sl. Pred kraj rata – očito u namjeri da se u završnim operacijama likvidira što veći broj protivnika - u Zagrebu je objavljena knjiga Mihaila Šolohova Nauka mržnje. U njoj se citira «Staljinova prvomajska dnevna zapovijed» u kojoj stoji: «Ne može se pobijediti neprijatelja ne naučivši se mrziti ga svim snagama duše». Pjesnici mržnje i njihovi nalogodavci zadojeni ateističkim i protureligijskim stavovima osobito su na meti imali Katoličku Crkvu i svećenstvo. Dosljedno tomu, nije nimalo čudno da partizani tijekom rata pjevaju: «Druže Tito gađaju nas topovi, vigaju (navode) ih fratri i popovi». U istom je anticrkvenom i antikršćanskom duhu pisana i pjesma gdje stoji:« Nosim kapu sa tri roga, jer se borim protiv boga, popova i fratara i časnih sestara». Na savjetovanju političkih sekretara OK KPH za Dalmaciju, Vladimir Bakarić je 6. veljače 1945. Katoličku Crkvu posve otvoreno označio neprijateljem i najavio borbu protiv nje: «Popovi su nam neprijatelji. Katolička crkva je pripremala i odgajala sve što je ustaško i nezdravo u narodu. Pristupanje popova pojedinaca u Front je posljedica snage masa. U borbi s njima moramo biti oprezni i vanjska hajka protiv njih nije oportuna. Vatikan je moćna snaga. Ali to nikako ne znači, da ćemo dozvoliti pomirljivost prema njima ili da ćemo u Fronti trpiti mir, jer to bi bilo rušenje jedinstva. Budno paziti svaki njihov korak i tražiti intervenciju Fronte. Neka sam narod, neka svaki naš čovjek raskrinkava i udara po njihovim smicalicama, neka ih tjera kad dođu da unašaju nemir i ruše jedinstvo». Davor Dijanović

zvan12 Tito se svojevoljno borio protiv Hitera, nije ga trebalo *gurati* ni *izguravati* kroz rat. Budući da je njemačka vojska bila odlično snadbjevena i naoružana, mnoge tvorice po Njemačkoj radile su 24 sata i oružje i municiju za tu vojskusku svaka pomoć u naroužanju bila je doborodošla. Jer ratovati se bez oružja ne može. Churchill bi doveo kralja nazad na prijestolje bez obzira na pravce ratovanja da je ikako mogao ali nije mogao. Tito nije dao. A imao je dovolno snage da ne da.

bravarova kukavička garnitura nema hrabrosti priznati najveće zablude njihove krvoločne boljševičke revolucije i diktature mega zločinca bravara u kojoj su sudjelovali a koja je posijlala i ostavila smrt i genocid hrvatskom narodu i ostalim žrtvama lude bravarijade koja je bestijalnolno ubijala od fojbi do progona folksdojčera te logora za ubijanje i \"prevaspitanje\" režimskih protivnika.Ma fuj marvo zločinačka

patuljka,..tebi su u ex-yu \"dobro\"-Oprali mozak.., iako nije cúdno jer ti je IQ bija ispod broja cipela...!!...ukratko.-Problem Josipa-marsála je bija, jer mu Vojni JNA-Vrh nije da , da se makne 1964.,..ono cá mu je Kennedy bija Prepoeucá , da bii napravija Normalnu Demokratsku-Drzávu sa svim Konfederativnim-Normalnim Republikama !!

samo se teški idiot može boriti za hrvatsku. pametan čovjek se može boriti samo za demokraciju. podmetanje teze da su se branitelji borili za hrvatsku je medvjeđa usluga istim tim braniteljima. ako bi se stvar promatrala kao borba za hrvatsku onda bi brnitelji imali veliki nož u leđima od istih tih hrvata koji su 1991. godine glasovali za hrvatsku. ako bi se borba promatrala s demokratskog aspekta onda bi ti isti građani mogli popušiti ne samo braniteljima nego i sami sebi. joga. :-) istina jest da su branitelji branili referendumsku volju hrvatskih građana. rat se vodio između titove komunističke jna i demokratskih snaga.

..nadam se da cé ove Ispravne-komentare i drug JNA-Josipovic´-procítati (kada bude ima vrimena , porid Facebooka),..jer se Realno komentira \"antifasizam\"..a tek sada sa ulaskom u EU-1. outa Ulazimo medju Demokratske-Antifasiste, koji su dobili 2.- Svitski rat , a ne tamo neki koji je u svojem interesu, zrtvova 25. 000. 000 Rusa i Azijata da bi osta u Fotelji !!

heart,...bravarova garnitura je \"napuhala-balon\" koji triba Puknuti svaki-cás..., jer \"nista osim Vjere u Boga , nije vjecno!\"

Bitce dobar blog a generali ce nastavit robijat i ovo nist koristi ce nastavit pisat umjesto da radi nesto za sto je kvalificiran...

Jer ovo clanak o onom heroju Markacu, koji se na sudu branio sa teorijom da spaljivanje 75% stambenih objekta na 250kv km, nije bilo etnicko ciscenje. Kad ga tuzilac upita pa kako bi on to nazvao, ovaj odgovori:\"Sanitetska akcija\".... Ilii heroj Gotovina, koji je izjavio da je za vreme oluje bio u Bosni, \"Na bracnom putovanju\"....? Ima da im odrezu jedno250 godina, a nista manje nisu ni zasluzili...

Izdajnici i petokolonaši Hrvatske zakonski su omogućili i isporučili heroja Gotovinu Haagu, gdje mu se sudi temeljem montiranih optužbi od strane istih izdajica

Svatko tko je bio u Francuskoj LEGIJI i tamo ubijao za pare...nemre biti heroj .

11.04.2011. u 17:08h standup je napisao/la: heart,...bravarova garnitura je \"napuhala-balon\" koji triba Puknuti svaki-cás..., jer \"nista osim Vjere u Boga , nije vjecno!\" ========== mili Bože koja je to lažljiva i manipulirajuća gamad ti hrvatski antifašisti i njihovi spinovi kojeje godinama prepredaju o masovnom zločincu mega monstrumu sa svim lažljivim medijima i institucijama u kojima udbaška gamad nesmetano djeluje do dana današnjeg zbog nesprovedene lustracije ,Hrvati su poslali peticiju u EP zbog nepoštivanja potpisane Saborske Deklaracije o osudi zločinačkog komunizma i potrebi lustracije te izručenju UDBAških zločinaca. Nije ni najveći hodajući antifašist Smesić uspio vicmaherisati Merkelicu kada je tajno putovao za Njemačku i lobirao za neizručenje Perkovića a i Jovi Jugojosifoviću je odbrusila u facu Merkelica što Njemačka i EU očekuje od Hrvatske,a te njihove basne o antifašizmu i zločincu bravaru mogu objesiti mačku o rep kada Njemačka oduzme odličja bravaru zbog masovnog progona folksdojčera i konfiskacije njihove imovine te prisinog uzništva folksdojčera. Ako se guba Talijanska nadoveže na Njemačku od bravara neće ostati niti prah one odrezzane koljenice u Ljubljani.

Potrebno bi bilo i konstatirati sledece: 1. U tu legiju su se od osnivanja skupljale i propalice, probisvjeti i svi oni koji su bjezali od zakona neke zemlje, obzirom da je legija nudila skrivanje. 2. Iz nase zemlje su u tu legiju otisli oni koji su bjezali od zakona ili su imali porodicne konflikte i probleme sa vlastitim vrednovanjem. 3. Legija stranaca je sluzila da obavi prljave poslove za Francusku u kolonijalnom svijetu i (naravno i danas) uci ljude kako da ubijaju. Iskreno, ako je netko odusevljen tom legijom, dodje mi da se upitam, da li je kao osoba, nezrela ili je neiskusni mladi momak koji ne zna bas sta znaci presjeci nekome vrat dok cuva strazu. Pitam?Kako takvi ljudi mogu biti heroji?

@ mateja23 Glupa djevojčice, rekao je \'asanacija terena\'. To je posao kad se na nekom terenu zagađenom truplima mrtvih životinja vrši prikupljanje istih i njihovo spaljivanje ili zakopavanje, kao i slično tretiranje ostalih mjesta koja mogu biti uzrok zaraze.