Uzimajući u obzir postotkegledanosti "Dnevnik", "Milijunaš",
"Latinica", "Big Brother", "Ljubav u zaleđu", "Brisani prostor" i "Naša
mala klinika" šampioni su superteške televizijske kategorije u koju
pravo na ulazak imaju samo oni koji u srazu s drugima ne samo da nikada
nisu završili na podu, nego se ni ne pamti da su uhvaćeni da teturaju.
Uvijek pobjedničku ruku u zraku garantiraju im gledanosti od 20 posto
pa naviše. Istina, "Big Brother" nokaute dijeli samo petkom, a ostalim
danima unatoč pokojoj dobivenoj "šljivi" ostaje na nogama. Ipak, u
borbu za naslove prvaka zbog gledanosti tek za postotak ili dva niže od
prvotno navedene granice ponosno ulaze i "Globalno sijelo", "Najslabija
karika", "Nedjeljemo u 2", "Plodovi zemlje" i "Piramida". U taj ring sa
sedmoricom veličanstvenih i petorkom uzavrele krvi koja je željna
preuzimanja titule svi oni koji na malim ekranom trenutačno tek
treniraju mogu samo čeznutljivo gledati. Naravno, i učiti od "teškaša"
čijim se veličinama kada se u dodijeljenim im danima pojave u svoj
svojoj snazi i sjaju sa strahopoštovanjem valja maknuti s puta.
A što to njima daje moć da ih se magnetski gleda dok druge ostavljaju
pod svojim nogama? Kod većine to je uloženi trud autora. Evo, kada
se u "Latinici" vidi prilog Nataše Ban-Laskovar o sicilijanskoj mafiji
gledatelj odmah pomisli: "Ovi su se zbog nas boga mi potrudili!" A to
publika cijeni i honorira gledanošću. Isto je i s "Globalnim sijelom".
Usto, to nije iritantna emisija. Ona ne straši ljude već, što je
rijetkost na ekranu, širi pozitivne vibracije dešifrira ubojite udarce
Goran Milić razrađujući tehniku do detalja navođenjem važnosti još
nekih za uspjeh bitnih elemenata. To su teme koje se onima oko ringa
nude, kao i voditelji koji izravno ulaze u borbu za pobjedu. Stavite
li, kaže, anonimnog voditelja da odradi emisiju pod naslovom "Dokle je
stigla potjera za Antom Gotovinom?" prvih deset minuta bit će super
gledano. Što će se događati s ostalim minutama do kraja, hoće li se sve
razvodniti i početi blijedjeti ili će se atmosfera zahuktavati i
usijavati ovisi o voditelju. Dokaz za to mu je Aleksandar Stanković
koji se prema njegovu mišljenju jedini uspio nametnuti kao središnja
osoba talk-showa "jedan na jedan".
>
Svi ostali završili su u podrumu jer nije dovoljno samo sjesti i sat
vremena pričati. Treba znati držati tempo, nametnuti ritam i dramatiku,
a Stanković pokazuje da to zna hvali svoga mlađeg kolegu Milić pritom
sebi ne pripisujući velike zasluge za nedjeljne Dnevnike koji su uvijek
za prepoznatljivu nijansu gledaniji nego u ostalim danima. Možda na to,
tvrdi, ponešto utječu njegove godine i iskustvo, ali naviku gledanja
upravo toga Dnevnika izdvaja kao najjači adut. Kad smo se već dotakli
talk-showova onda je vrijedno poslušati i riječi maga tog formata u nas
Denisa Latina. On je svoju profesionalnu lupu nadvio nad nekoliko
emisija toga tipa, ali ćemo ovdje izdvojiti tek tri. U "Piramidi" mu je
sve unaprijed definirano i predvidivo, bez uzbuđenja. "Sanja" mu je
užasno ravna, od početka do kraja. U njoj mu nedostaje dramaturgije. >
Kod Petra Vlahova mi pak smeta birtijaški i podrigivački štih emisije. Bližeći se kraju stalno očekuješ da netko podrigne. Ta emisija izgleda kao da se sve to događa u kutu neke birtije, što dodatno potencira i jednoličan izbor gostiju dijagnosticira Latin slabosti "Drugog lica" koje Vlahova nikada neće ni približiti junacima s početka teksta koji su kao autori već postali neupitne mjerne jedinice kvalitete. A kako je jedan od njih i Joško Martinović zanimljivo je doznati njegovu čarobnu formulu kojoj se utorcima teško odolijeva. Ona glasi: jaki gosti obaju spolova i različite naobrazbe iz cijele Hrvatske.
S maloprijašnjim Milićevim isticanjem voditelja kao najbitnijeg za pobjedničku strategiju suglasna je i ravnateljica HTV-a Marija Nemčić. Zadavši joj četiri elementa temu, format, voditelja i termin ona je redoslijed važnosti neophodan za uspješnost projekta kojim se želi nametnuti publici posložila ovako: voditelj, tema, termin i na kraju format.
Da se razumijemo, kada kažem voditelj onda mislim na pametnog voditelja
jer naša publika traži i zna prepoznati upravo takve. Impresioniranje
na kratki dah kod naših gledatelja na prolazi. I zato im kapa dolje!
odrješita je ravnateljica HTV-a, dodavši i to da nema loših termina;
postoje samo loše emisije. Ovu je tezu potkrijepila snagom i utjecajem
Stankovićeva "Nedjeljom u 2" za kojeg su joj se svi čudili kada mu je
za emisiju uživo namijenila neradani dan te još i sate oko nedjeljnog
ručka. To što je i Stanković jedan od onih koji sve boljom i boljom
gledanošću mete ispred sebe, dokazuje da je bila dobar strateg. A u
razradi taktike nikada ne zanemaruje ni specifičnosti publike:
Uvijek moramo imati na umu da njezin veliki broj čine umirovljenici i nezaposleni koji svakoga dana u jutarnjim i popodnevnim satima mogu pratiti i prate "Dobro jutro, Hrvatska" i sapunice. Njezin bivši kolega s HTV-a, a sada direktor programa Nove TV Siniša Svilan o onom magičnom faktoru "x" koji već dulje vrijeme jedino njihovoj "Našoj maloj klinici" omogućava zvjezdani status razmišlja i definira ga ovako: "Kod Klinike su se poklopili svi potrebni elementi: dobar program namijenjen najširem krugu gledatelja, vrijeme emitiranja, dobro predstavljanje i tržište koje je bilo spremno za takav format". No budući da televizijske emisije ne žive u nekom imaginarnom idealnom svijetu, već u onom realnom, Svilan naglašava kako onda na tu njihovu borbu za naklonost gledatelja utječe baš sve. Od toga pada li ovaj mjesec kiša deset ili dvadeset dana, jesu li plaće porasle ili ne... pomaknuo je granice Svilan. U razgovoru na istu temu urednik RTL-ova Zabavnog programa Saša Runjić najprije polazi od sebe:
Prvo što kao urednik koji razmišlja o prijedlogu i mogućem statusu neke
emisije moraš učiniti to je da se odrekneš vlastitog ukusa. Ako bih u
procjeni što ću ponuditi gledateljima mislio samo na ono što se sviđa
meni kao muškarcu sa 40 godina odmah bih propao. Znači, priopritet mi
mora biti interes najšire pubilke od 15 do 80 godina. Njima se moraju
prilagoditi teme, forme emisija, termini, voditelji... E sad, kad je
sve to definirano treba svaku ovu stavku očistiti od piljevine tako da
svaka sekunda projekta bude suho zlato.
Kako se sad u programu RTL-a prema parametrima gledanosti zlatnim
sjajem može pohvaliti jedino "Big Brother" Runjićevo najavljivanje
moguće treće sezone ovoga realityja čini se logično. Iako se nekima
može činiti kao eksces, visoki postoci gledanosti "Plodova zemlje" su
tradicija. Ipak, teško je čovjeku povjerovati da tek pet do šest posto
više gledatelja prije viri u Big brother kuću, nego u štalu.
A znate li zašto je tomu tako? Zato što "Plodovi zemlje" imaju dobar termin (nedjelja je najbolji dan za gledanje), tradiciju i ljudski razumljive primjere. Usto, to je magazinsko-reportažna emisija s vrlo bitnim elementima kuknjave. U njoj svi kukaju čak i nad tim što smo imali najrodniji godinu kukuruza u povijesti. Zna li se da je u našoj tradiciji žaljenje jako važno, jasan vam je sjajan rejting te emisije kao i uvijek originalan je argument iskopao Milić.
