Znanstvenici na cesti

naravno da je to balast na hrvatskom brodu. tja, brod treba i balast. :-)

... dozvolite još jedan ilustrativni podatak. Dok Švedska i njena sveučilišta sklapaju sporazume da se pojedini doktorati iz tehničkih znanosti stečeni na našem sveučilištu priznaju automatski i u Švedskoj jer oni cijene znanost i traže znanstvenike svim sredstvima, dotle ovaj naš blento od ministra dozvoljava nezaposlene znanstvenike. Katastrofa, nemam više što drugo za reći.

Šta će HR doktori znanosti? Njoj trebaju perači auta,konobari,prodavači,pekari..../ uz dužno poštovanje ovih profesija/...... Sve su pokrali,prodali,uništili pa sad nemamo gdje raditi.... I još se hvale 15 god. vladavinom.... MISLIM DA SMO OD 1990. MOGLI BOLJE,ZAR NE?

RE: moveax Dajte se ostavite tih gluposti, molim vas. Da Europa treba budale, tražila bi ih na sto mjesta po svijetu, bar to nije danas problem. Europa, ako već jesmo htjeli ili ne dio nje, treba PAMATNE a ne budale. I to zbog SEBE!

molila bih ljude da ne koriste ovaj forum za cista vrijedanja. pisite cinjenice, ako se nekome neke cinjenice ne svidaju to je druga stvar, medutim koncentrirajte se na cinjenice.

Europa treba hrvate sluge, a ne pametne hrvate.

Hrvatska politika se opredjelila za zemlju ZNANJA. Ali nitko nije govorio da smo se opredjelili za zemlju VELIKOG ZNANJA. Kaad bismo imali veliko znanje, tko bi onda za ove budaletine glasovao?

Dok Hrvatskom upravljaju oni koji su «doktorate» stekli na Kumrovečkom fakultetu ne treba se čuditi ničemu. Oni nikada nisu znali stvarati nego samo trošiti i uništavati ono što su drugi stvorili. Njihov odlazak sa svih utjecajnih mjesta nuždan je uvjetet za spas Hrvatske. Na našu veliku žalost trenutačno zauzimaju sva najutjecajnija mjesta u državi – predsjednik Republike, predsjednica Vlade, predsjednik Sabora, predsjednik Vrhovnoga suda… Bez lustracije nema izlaza iz slijepe ulice. Znanost i partijska svijest dva su nespojiva pojma.

Načelno se treba složiti sa ovim komentarom, ali vrvi greškama i pogrešnim zakljčcima. I površnošću. Naime, već dugo u Hrvatskoj nije ( iako i to jeste) najveći problem ulaganje u visoko obrazovanje i znanost, koliko to što na taj kolač ( kolačić) reflektira jako, jako puno neproduktivnih i istinski fiktivnih znanstvenika. S druge strane, toliko je površnosti i nekompetencije u prosvjeti i visokom obrazovanju, da je to zastrašujuće. Drugim riječima, kada bi se novac raspoređivao za znanstvenike koji nešto rade i čiji uspjesi mogu konkurirati bar prosjeku svjetske znanosti ( nadam se da se slažemo svi kako nema nekakve nacionalne znanosti) onda bi ga bilo dovoljno da ohrabri dobre, uz obeshrabrivanje onih koji niti mogu niti znaju. U odnosima koji vladaju u Hrvatskoj, u realnom vremenu i prostoru, \"uvaliti\" se na sveučilište znači imati doživotno benefite koji nisu mali i koji s godinama jamče vrhunski društveni status. Tako je i sa sadašnjim institutima. Primorac je bio ozbiljna politička prilika za riješavanje tih stvari, ali, imao je više otpora iz same obrazovno-znanstvene zajednice, najčešće zbog ogorčene borbe za blokiranje svake promjene i zaštite sebičnih interesa, nego i jedan ministar u aktualnoj vladi. A jedini se trudio pokušati promjeniti neke stvari. I to je dokaz, a zar je politika drugačija od bilo koje sfere društva, da se najviše isplati - ništa ne raditi.

Danas su na cijeni instant kadrovi, za potrebe modernog društva koje samo želili zgrtati i obrtati. Novokomponirani aparatčici ala bolonjeze mog se vinuti u sazvježđe EU. Točno i ciljano zna se što moraju znati da bi uspjeli u novim konstelacijamama i da bi bili KORISNI određenim krugovima. Previše znanja, kome to treba. Visokoprofilirani znanstvenik - to je neka čudna vrsta. Nama takvi egzotični primjerci ne trebaju. A tu je i izvjestan osjećaj nelagode, ugroženosti koju osjeća svaki mediokritetski birokrat kao tihu jezu kad razmišlja o boljima od sebe koje bismo morali financirati za vlastitu korist i napredak. Grijeh je u Hrvata biti bolji ili najbolji. Jal. Zato na izborima uvijek biramo iste kao što smo i sami ili još gore.

neš ti znanosti! hrvatska je premala zemljica da bi se bavila znanošću. znanost je za bogate zemlje. hrvatski znanstvenici ako išta verijede u svijetu znanosti lako će se uklopiti tamo gdje im je mjesto po svjetskim institutima. u hrvatskoj ostaju samo formalni znanstvenici koji za plaću švicarskog smetlara kao nešto otkrivaju.

Prije neki dan sam bio na Institutu za aerodinamiku i vodena strujanja u Stuttgartu. Institut je sastavni dio Universitäta u Stuttgartu, ali je primoran 50% neophodnih sredstava za svoje funcioniranje, pribaviti na slobodnom trzistu. Oni se mogu pohvaliti, da taj „muss“ bez vecih posteskoca ostvaruju. Pitao sa uvazenog prof. Krämera (http://www.iag.uni-stuttgart.de/IAG/people/ewald.kraemer/kraemer.html), koji je dosao iz jedne velike kompanije, na celno mjesto ovog Instituta, tko su mu klijenti sa slobodnog trzista? Odovor je bio, da je klijentela diverzificirana, od malih firmi, koje proizvode rolete i tende, pa sve do velikih, koji testiraju svoje proizvode u njihovom velikom Windkanalu i drugim vodenim bazenima. Sto hocu ovim reci? Nazalost, Hrvatska nema dovoljno proizvodnih firmi, koje bi na jednoj strani, same uposljavale visokokvalificirane kadrove, a na drugoj strani, davale posao specijaliziranim institutima i fakultetima. Jedno bez drugog ne moze. Zdrava drzava ima zdravo poduzetnistvo a ono gegerira nove vrijednosti i donosi visestuko dobit. Oslonjati se samo na proracun u siromasnoj zemlji, kao sto je Hrvatska, znaci biti osudjen na vegetiranje u svim porama zivota.

Nešto se pomalo mijenja u odnosu na znanje, ali to nije dovoljno pa evo ja, primjerice, znam kako napraviti nacionalnu banku, što nije nikakav problem, i želio sam o tome i nekim drugim zamislima razgovarati s premijerkom Jadrankom Kosor, no ona me u pola godine “nije stigla primiti”. Vani se o tim stvarima vrlo ozbiljno razmišlja, pa, eto, jedna Švicarska ne vidi sebe u budućnosti kao zemlju banaka, satova, sireva i čokolade, nego kao centar izvrsnosti, jer postoji svijest o tome koliki će joj boljitak to donijeti. prof. dr. Davor Pavuna Neke su zemlje, poput SAD-a i Njemačke, upravo u vrijeme krize udvostručile izdvajanja za znanost, a Kanada izdvaja čak 5,9 posto BDP-a za znanje, i s tim se zemljama ne možemo uspoređivati. No, jedna Finska, koja nam je po broju stanovnika slična, već dugo ulaže 3,7 posto BDP-a u istraživanje i razvoj, i po tome je u svjetskom vrhu. dr. sc. Ana Sunčana Smit

Tko šljivi znanost,kad imamo ...farme,političare zvijezde,maje morales,severine,radeljaka,pakos,hohnjec,ciganoviće,gey parade....itd,itd.U njih Hrvatska ulaže, te ih svaki dan promovira po raznim medijima.

RE: Point_of_view Lijep prilog i korisna informacija. Tragom ovoga što ste napisali, moram napomenuti jedan domaći primjer. Ekonomski fakultet u Zagrebu je doslovno razapet, oblaćen, osramoćen radi toga što je njegov bivši dekan uveo praksu da njegovi stručnjaci u organizacijiji samoga fakulteta, rade konsultanstke poslove za hrvatske tvrtke. Tu je kampanju gotovo pola godine brutalno vodio Jutarnji list. Pri tome se nije uopće ulazilo u problem kvalitete tih konsultacija, što bi bilo normalno i tip stručnoga osvrta, već isključivo na sami pokušaj da se na slobodnom tržištu proda vlastita pamet i ostavri povoljnija pozicija u razvoju. Na žalost, u poziciji gotovo formiranih medijskih monopola i moći koja ih slijedi, kako gospodarske, financijske tako i političke, najsigurnije je - šutjeti i ne mjenjati. U Hrvatskoj ima pameti, ali, ako pogledate, desetak slovom i brojem se, nazovi stručnjaka pojavljue u analizi ekono0mskih, političkih i inih stvari i to već godinama. Nikada ništa niti su uradili, niti su jasno predložili. Ali, na površini su i opstaju kao stručnjaci imenom, što ljude s pravom dovodi u poziciju - sumnjati u stručnost. Na žalost, ne samo njihovu, već potrebu za strukom uopoće. Sličnih stvari ima kod nas na tisuće, a sve su proizvod ne jala, kako neki govore, već grozničave borbe za kontrolu interesnih pozicija i kontrolu društvene moći.

Konačno članak od Despota koji ne obrađuje ustaše i partizane. Bravo ! Vidiš da možeš napisati i nešto pametno, odnosno kritički se osvrnuti na stanje i problematiku u našoj znanosti.

nemremo ulagat u znanost kad moramo hranit branitelje, bosance, politčare i njihove prijatelje tajkune, vlastitu proizvodnju smo uništili kako bi političari dobili provizije, a strane kompanije maknule konkurenciju...

Nije samo pitanje kolicine novca, vec i nacina kako se taj novac ulaze. Trazi se materijalna modernizacija, kao i modernizacija misljenja. Nas problem izdvajanja za obrazovanje ide samo do skolarina. Takodjer, znanost mora i sama privredivat, kroz projekte i donacije. Referirat cu se na donji upis korisnika i reci da ne mogu mediji blatit i privrednu anagaziranost nekih znastvenika. Drzavni novac mora otici u poticaje i projekte, kroz koje se trebaju otvarati perspektive i radna mjesta. U nas nitko nista dugorocno ne planira, pa tako ni u znanosti. Da u bilo kojoj sferi gospodarstva pitate nekoga u drzavi o dugorocnim planovima i strategijama, svi bi slegnuli ramenima. Previse je bacenog novca i previse propustenih prilika, kojih je sve manje.

Znanost u Hrvata: tu svega ima. U novije vrijeme prtežu poslovi već omasovljeni u Ekonomskom fakultetu u Zagrebu - čitava mreža profesora-kriminalaca u prodaji ispita, diploma i bilo čega, ne slučajno, preko puta, istim poslovima bave se profesori-kriminalci na fakultetu prometnih znanosti. Znakovito, nijedna konačna presuda u nizu procesa zvanih Indeks. Budući da je Vlada Jadranke Kosor, ne tako davno, čak i samoinicijativno povećavala plaće upravo sveučilišnim nastavnicima, a znanstveni ministar sveudilj je financirao bulumentu tzv. znanstvenih projekata, znanstveno-nastavna mafija dobro se pozicionirala i pirasli su joj apetiti za još većim novcima. Paralelno su stvarni znanstveni radnici potpuno marginalizirani. Znanstveni novaci imaju šansu samo kao profesori, u startu ih nitko ne usmjerava na znanstveni rad. Pogledajte samo koliko hrvatski znanstvenici, a posebice profesori, rade na tržišnim eurounijskim projektima: na zagrebačkom ekonomskom fakultetu praktično - nijedan. Ta zašto bi i radili na takvim projektima koji traže stručnost, poštenje, rad, znanje jezika, komunikaciju sa znanstvenicima niza europskih država... Uvijek je mnogo unosnije prodavati indekse, ispite, kolokvije, ljetne ispite, diplome, uključujući i doktorske, te tako kreirati nove profesore-kriminalce. A među niima već su sasvim zagubljeni pošteni.

Još malo na temu ZG Ekonomskog fakulteta. Jedan komentator ovdje ističe angažman toga faxa na konzultacijama gospodarstvu. Bilo bi dobro da se o tomu radi. Ali se ne radi. Riječ je o trgovini \"ja tebi, privredniče, kvazi-konzultacije, a za isplaćeni novac usput ću upisati tebi/rođacima ispit, diplomu,...\". Skinite s Interneta jednu od najsramotnijih \"analiza troškova i koristi\" izgradnje Pelješkog mosta (Lovrinović i ostali \"ugledni\" profesori, savjetnici Vlade,...). Normalni i pošteni znanstveni djelatnik teško da bi našao ikakvo opravdanje za izgradnju toga mosta, a vrli profe ZG Ek faxa piskaraju panegirike. Susjedni im fax, Prometni (Bošnjak i dr. infexaši), piskara pak da će izgradnja mosta pogodovati porastu prirodnog priraštaja otoka Korčule (tzv. hr-bih veza). I sad se Jadranka čudi kud je dovedoše Lovrinovićevi i slični savjeti i kvazianalize...