SUBOTA 2. 2.
Ženka Carla i
mužjak predvodnik
Zašto je bio toliki interes (i hrvatske) javnosti za (današnje)
vjenčanje Carle Bruni i Nicolasa Sarkozyja? Zato da bi bio još veći
interes za njihovu skoru rastavu! Bi li se Carla Bruni, koju je Sarkozy
upoznao prije nekoliko mjeseci, ikad za njega udala da nije postao
predsjednik Francuske? Naravno da ne bi. Možda nije bila ni čula za
šefa policije koji se prije koju godinu u vrijeme velikih prosvjeda u
Parizu zakleo da će to “emigrantsko smeće pomesti s ulica”. Ali kad je
“smetlar” postao jedan od najmoćnijih ljudi Europe, kako manekenka ne
bi poželjela da u nju prodre ta europska moć, kao što se svojedobno
Aristotel Onassis oženio Jacquelinom Kennedy zacijelo samo zato da
prodre tamo gdje je prodirao najmoćniji čovjek svijeta!
NEDJELJA 3. 2.
Tadić
prihvatljiv jer jedini – laže
Srbijanski predsjednički izbori. “Zaustavljena prodaja Srbije Rusima” –
veliki je naslov u novinama jedne zemlje u kojoj NIJE zaustavljena
prodaja nacionalnih dobara Zapadu! Naravno, riječ je o novinama u
Hrvatskoj. Jedno je prodati se Zapadu, a posve pak drugo Rusiji! Za
mnoge je glavna dvojba srbijanskih izbora i bila – Europa ili Rusija. A
Srbija? Za srbijanske “demokrate” kao da je najmanje važna. Pratio sam
internetska izdanja srbijanskih medija. Uglavnom – isti ropski,
podložnički odnos prema EU kao i u Hrvatskoj. Na isti način na koji se
hrvatska vlast klela u Domovinski rat istodobno se odričući hrvatskih
generala i bjesomučno ih hapseći, izborni se pobjednik u Srbiji Boris
Tadić kune u Kosovo istodobno ga se odričući za ljubav svojih zapadnih
gazda. U Srbiji se s jednakom odlučnošću u Kosovo kunu i Tadić, i
Koštunica, i Nikolić, ali “demokratskoj javnosti” prihvatljiv je samo
Tadić jer on jedini laže: Kosovo mu je nevažno, EU mu je neupitan. U
Hrvatskoj svi vide kako nas je Europska unija ekonomski i financijski
podjarmila, ali za “demokratsku javnost” samo je ona neupitna!
PONEDJELJAK 4.2.
Zašto se ne
rađaju djeca?
Nastavlja se podjela moći u vladajućoj koaliciji – Josip Friščić
najavljuje da će šef dalmatinskog HSS-a Ante Markov biti direktor
Jadranskog naftovoda (Janafa), a u tijeku je i jagma za direktorskim
mjestima u Hrvatskim vodama, Hrvatskoj pošti i još nekim državnim
tvrtkama. Hitler je znao reći da mu je političare najlakše pridobiti u
demokracijama: jednoga ćeš kupiti novcem, drugome ćeš zadovoljiti
taštinu, a može i jedno i drugo u istom paketiću. Kao i svuda, i
političari se u Hrvatskoj na riječima bore za opće dobro, ali nemaju ni
toliko obraza da mjesta u spomenutim i sličnim velikim tvrtkama
prepuste stručnim ljudima. Razlog je jednostavan: riječ je o silnoj
moći i utjecaju što ih upravljanje u njima donosi, o velikome novcu, o
mogućnosti da se za nekoliko godina čovjek obogati. Tako je bilo na
početku devedesetih u prošlom stoljeću, tako se nastavlja do danas: uz
tajkune i strance, zemlju su prigrabili politički moćnici, njihove
obitelji i interesne skupine. Zašto se u Hrvatskoj ne rađaju djeca,
zašto je u Europi najveći odljev mozgova iz Hrvatske? Zato što se
Hrvati u vlastitoj zemlji sve više osjećaju strancima i suvišnima!
UTORAK 5. 2.
Šarinić na
povratku izvorima
Siroti Hrvoje Šarinić! Ne može sam platiti urbanistički plan (oko
180.000 kuna) za parcelu na kojoj kani sagraditi novu vilu, pa moli
samoborsko općinsko poglavarstvo da mu pomogne. Tko bi rekao da će se
famozni, skupo plaćeni graditelj francuskih nuklearnih elektrana,
negdašnji predsjednik Vlade, predstojnik Ureda Predsjednika,
predsjednik uprave Ine... srozati do socijalnog slučaja kojemu treba
državna pomoć! Šarinić prodaje jednu vilu koja je za njega i ženu mu
prevelika i gradi drugu, manju, pa možete zamisliti koliko je milijuna
posrijedi! Unatoč tome, traži pomoć iz općinskog proračuna! Koja
sitničava pohlepa! Čovjek bi mogao pomisliti kako se, maskirani, siroti
Šarinić i supruga mu često hrane u pučkim kuhinjama, ili kako,
maskirani, prodaju rabljenu odjeću na zagrebačkom Hreliću. Sjećate li
se kako se predsjednik Svjetske banke Paul Wolfowitz osramotio kad je
cijeli svijet obišla vijest o rupi na čarapi koju je “pokazao” kad je
skinuo cipele na ulazu u džamiju... Koliko god se bijeda visoko popne u
ovoj ili onoj hijerarhiji, ona se uvijek vraća svome izvoru!
SRIJEDA 6. 2.
Čega se odreći
u korizmi
Počela je korizma. Čega se odreći? Evo nekoliko preporuka. Mesić –
lakih rješenja. Sanader – teške narcisoidnosti. Milanović – hrvatskog
ekspanzionizma od Vardara do Triglava. Bozanić – mračne pobožnosti.
Bebić – komunističke biografije. J. Kosor – veselog plašta za mrtve
branitelje. Bajić – redovitih dogovora s premijerom. Hebrang – desnih
opravdanja HDZ-ova lijevoga kurvanja. Ž. Antunović – patnje što nije
predsjednica SDP-a. Šuker – suvišnih kilograma vanjskog duga. Pusićka –
šaputanja s Londonom. Friščić – tisuću direktorskih mjesta za
haesesovce. Selem – želje da Sanaderu sagradi piramidu. Vidošević –
hobija: skupljanja tuđeg novca. Mamić – gramziva altruizma. A. Nobilo –
uvjerenja da nema zločina koji ne može obraniti. Latin – perverzije
kojom ljubi samoga sebe. Gjenero – skromnih priznanja da ništa ne zna.
Čuić – očekivanja Nobelove nagrade. Zidić – budućih pet žena. Jergović
– budućih deset romana. Maroević – otvaranja budućih tisuću
izložaba. Visković – umišljenosti da je 1981. umro on, a ne Krleža.
Severina – budimo realni, ne preporučujmo nemoguće!
ČETVRTAK 7. 2.
Spasonosni
Slavko Goldstein
“Ugledni intelektualac” znači da je netko priznat, stručnjak do
čijeg se mišljenja drži, čije mišljenje obvezuje. Ali kad je riječ o
takvu čovjeku, pridjev mu “ugledni” i nije potreban, može samo
asocirati na fabriciranu uvjerljivost. Osim nekih pseudopovijesnih
tekstova, Slavko Goldstein nije napisao ni uradio ništa što bi ga
približilo autoritetima s vrijednim književnim, ekonomskim,
sociološkim, politološkim, historiografskim, filozofskim ili inim
djelima, ali je za lijevo-liberalne medije “ugledni
intelektualac”, pače, spasonosan um. Pa s naslovne stranice jednog
tjednika vrišti njegova ideja o “velikoj koaliciji HDZ-SDP” koja bi
Hrvatsku izvukla iz “ozbiljne krize u koju je zapala na putu u EU”. Evo
kratke povijesti Goldsteinova spasiteljstva. Kad se Šešelj spremao na
pohod Hrvatskoj, predlagao je da ga se dočeka čajem. Na prvim izborima
bio je ideolog Koalicije narodnoga sporazuma koja je doživjela debakl.
Kad su plamtjeli rat i četnička agresija, sa srpskim je intelektualcima
u Zagrebu raspredao o podijeljenoj krivnji. Njegov veliki projekt,
HSLS, pretvorio se u mizeriju. I Židovska općina u Zagrebu s
veseljem ga se oslobodila. Spasonosni Goldstein!
PETAK 8. 2.
HNS gubi
Pusićkine birače?
Vesna Pusić neće više biti predsjednica HNS-a. Plašljiva Savka, koja
nikad nije ni pomišljala na hrvatsku državu nego je postala nacionalni
mit na valu koji je pokrenuo Tito, osnovala je HNS potkraj 1990., vrlo
kasno, kad joj više nije mogla pomoći ni uspomena na 1971. Po izbornim
rezultatima ni izdaleka nije opravdala naziv “narodna”, a otkad tu
stranku vodi Vesna Pusić, izgubila je valjda i posljednjeg birača koji
se osjeća baštinikom Hrvatskoga proljeća. U jeku rata Pusićka je iz
Beograda u Zagreb dovlačila srpske “liberalne intelektualce” koji su s
hrvatskim istomišljenicima agresiju JNA i četnika preimenovali u
vjersko-etnički sukob i građanski rat, a poslije će Hrvatsku optužiti
za agresiju na BiH. S takvom čelnicom HNS je mogao računati uglavnom na
jugonostalgičare kojima ni SDP nije dovoljno lijevo. Ili sada jest? Ali
kako god bilo, nije li iluzorno očekivati da bi se s Čačićem na čelu
HNS mogao oporaviti? Mnogo manje sklon ideologizaciji stranke, Čačić bi
mogao izgubiti Pusićkinih birača više nego dobiti onih koji vjeruju u
njegovu poslovnu pamet. Nikakva pamet nije jača od uživanja Pusićkine
publike u njezinoj zlobi prema Hrvatskoj!
TJEDNA INVENTURA
