U Bibliji piše: Blag odgovor ublažava jarost, a riječ osorna uvećava srdžbu. Tu Riječ Božju uistinu je teško prepoznati u propovijedi koju je sisački biskup Vlado Košić održao na misi za stradale u jami Jazovka na Žumberku. Istog dana u šumi Brezovica kod Siska obilježena je obljetnica osnivanja prvog partizanskog odreda, a na poruke s tog skupa Košić je, umjesto blagim odgovorom, odgovorio tiradom u kojoj je spomenutu manifestaciju proglasio “veličanjem ubojica”, a članove tog odreda “ubojicama koji se slave kao neki veliki antifašisti”.
Malo je dijelova svijeta gdje povijest nudi toliko, čak i materijalnih, dokaza kako mržnja na koncu uvijek rađa novu mržnju. Žalosno je stoga što Košić, stojeći na rubu Jazovke – izravne posljedice upravo takve mržnje – nije nastupio kao duhovnik, već kao političar, pripadnik onih istih elita koji taj hrvatski zatvoreni krug nesnošljivosti koriste kao sredstvo za držanje vlasti. Manje je bitno što pritom njegov govor nije bio ni historiografski ispravan. Jer, ako su članovi prvog partizanskog odreda bili ubojice, je li takav bio i Janko Bobetko – general i junak Domovinskog rata? Koga je to ubila Nada Dimić, 18-godišnja djevojka koja je uhićena, mučena i umrla u logoru Stara Gradiška samo nekoliko mjeseci nakon što je odred osnovan?
Dakako, moguće je da je Košić govorio o partizanima uopće, no onda bi trebao objasniti smatra li ubojicama i stotine svećenika koji su ili podržavali ili aktivno sudjelovali u NOB-u. Jedan od takvih bio je i bivši riječko-senjski nadbiskup Josip Pavlišić. Je li i on bio ubojica?
Poruka je jasna. Generalizacija, bilo kakve vrste, podloga je na kojoj su izrasli svi masovni zločini naše povijesti, kako tijekom 2. svjetskog, tako i tijekom Domovinskog rata. Osnovno je crkveno učenje da je svaki čovjek jedinstven i neponovljiv, pa iz toga i proizlazi to da svaka žrtva, ali i zločinac ima svoje ime i prezime. Ipak, na mjesto pijeteta Košić je donio ideologiju, a umjesto utjehe i oprosta, zasijao agresiju i gnjev. Čovjek njegova životnog iskustva i položaja morao bi imati dovoljno mudrosti da shvati da se na kraju tog puta nalaze tek neke nove Jazovke.
