Dvanaest sati ne dogodi se ništa, a onda se sirena oglasi četiri puta u tri minute. Opuštanja u Savskoj 1 nema, objašnjava zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe (JVP) Siniša Jembrih, čijoj je ekipi 2017.donijela pune ruke posla. Po četiri požara gasili su svakog dana siječnja, a uz to, imali još otprilike po šest drugih intervencija.
Suradnja s DVD-ovima
– Ukupno tristotinjak izlazaka na teren, od čega je požara bilo 120. Sedam je ljudi ozlijeđeno, a najčešće smo gasili krovišta, barake i stanove – govori Siniša Jembrih, dok u rukama drži statistiku svih intervencija, a kolege oko njega šeću se s motornim pilama i sjekirama. Oprema mora uvijek biti “stand by” jer ne mijenja se tijekom godine gotovo nikad broj požara – objašnjava Jembrih, već tek njihova priroda.
– Zimski požari počinju s adventskim vremenom, kad se često zapale vjenčići ili lampice na borovima, a i električne instalacije, nakon što ljudi u jedan produžni kabel uštekaju more rasvjete. A i sezona je grijanja, pa se zapale instalacije, dimnjaci koji nisu pregledavani ili dobro konstruirani, a nerijetko je i ljudska nepažnja ta koja “pomogne” cijeloj situaciji – govori zapovjednik, pa dodaje kako je najveći broj intervencija kod ljudi koji su sami svoju majstori. “A je to”, zovu ih vatrogasci, koji nerijetko nailaze na drvene grede krovišta smještene tik do ili u samom dimnjaku. Posao im “stvaraju” i plinski bojleri, i to uglavnom zato što ih Zagrepčani ne kontroliraju redovito.
– Barem jednom godišnje pregledati ga treba ovlaštena osoba – kažu vatrogasci, kojima su najgori požari krovišta. Kao i kirurzi prilikom operacije, tako i oni u vatri pokušavaju štititi dio kuće koji je “zdrav”.
– Kad gori krov, najčešće se nema više što spasiti – kažu u Javnoj vatrogasnoj postrojbi, iz koje se do mjesta intervencije stigne u prosjeku za sedam minuta. Vrijeme koje se unesrećenima, znaju vatrogasci, često čini kao čitava vječnost. Koordinacija s dobrovoljnim vatrogasnim društvima iz tog im je razloga vrlo važna.
– Svih 58 DVD-ova dobro je organizirano i opremljeno, pa na terene koji su na većoj udaljenosti od Savske, primjerice one u Brezovici ili Sesvetama, često stignu u isto vrijeme kad i mi ili čak ranije – govori zapovjednik Siniša Jembrih, koji kolege dobrovoljce kontaktira i kad se sprema nevrijeme. Oni se tada bave ispumpavanjima vode ili, primjerice, nađu li se grane drveća na prometnicama. Za sve ostalo, tu su opet ekipe iz Savske, čijim će se smjenama za dva tjedna pridružiti novi kolege, a prvi put u povijesti i jedna profesionalna vatrogaskinja.
Nije sve tako crno
Dotad, nastavljaju u “staroj postavi” i, nadaju se, s nešto manjim brojem intervencija. Pogotovo onima koji oni zovu “skrivenim Zagrebom”.
– Riječ je o starijim ljudima, čiji nestanak prijave susjedi tek nakon što ih neko vrijeme ne sretnu. Mi tada provaljujemo u stan tek da bi se mogla ustanoviti smrt – kaže Siniša Jembrih, pa dodaje da upravo takav tip intervencije vatrogasci odrade svaki drugi dan. Nije, kažu u Savskoj 1, međutim, uvijek sve tako crno, pa se na nekim terenima razvesele što su uspjeli pomoći. Svaki neozlijeđeni čovjek kojeg izvuku iz požara uljepša im dan, a osim Zagrepčana, spašavaju i životinje pa su neki dan iz ograde na Pantovčaku izvukli srnu koja je zapela pokušavajući pobjeći od ljudi.
