Otkako je tamo premještena 1994., velika zlatna kugla postala je jedan od najprepoznatljivijih zagrebačkih simbola i dio identiteta glavnoga grada. Tijekom godina Prizemljeno sunce doživjelo je niz intervencija koje njegov autor Ivan Kožarić zasigurno nije imao na umu. Po njemu su šarali, crtali grafite, ostavljali ljubavne poruke, lijepili naljepnice, a jednom je prilikom čak bilo i zatrpano smećem pa je neki zabrinuti prolaznik na kugli napisao: “Pozor! Ovo nije glomazni otpad. Ne dirati!” Sunce tada nije odvezeno, no učinjeno je to prije nešto više od tri mjeseca, nakon što je metropolu zatreslo 5,5 prema Richteru. Uklonili su ga već dan nakon potresa kako ne bi stradalo u rušenju dijela pročelja zgrade u Bogovićevoj 3. Odvezeno je tada u Ljevaonicu umjetnina Ujević, kamo se obično sklanja kad postoji potreba, a ondje se Sunce dosad već dvaput obnavljalo.
Razmišljaju o zaštiti
– Tada su nas obavijestili da ga voze u Ljevaonicu te da će ga vjerojatno i obnoviti – kaže Filip Kožarić, pranećak 99-godišnjeg akademskog kipara u čijoj je glavi nastalo Prizemljeno sunce. Od onda, dodaje ovaj arhitekt koji je preuzeo brigu o djelima kiparskog doajena, gradska im uprava nije uputila nijednu riječ o sudbini djela. Pitali za njega nisu ni u Ljevaonici, u čijem dvorištu još stoji, no nama iz Grada poručuju da na Sunce ipak nisu zaboravili. Nego, kažu, pripremaju njegovu obnovu.
– Uklonit će se sve što je po njemu išarano i ponovno prekriti pozlatom – ističu. Prvo neslužbeno, no potom Stipe Tutiš, pročelnik Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, potvrđuje da se uistinu planira obnova, i to zato što je “skulptura oštećena brojnim grafitima, a uništena je i pozlata”. Čista i blistava, pak, bila je kugla prije sedam godina, kad su je zadnji put restaurirali.
– Ponovna obnova zvuči kao uzaludan trud, s obzirom na to da se grafiti, i kad se uklone, vrlo brzo vrate. No kako se drukčije boriti protiv vandalizma nego upornošću – kaže Damir Ujević, vlasnik Ljevaonice, dodajući da razmišljaju o posebnom premazu, odnosno zaštiti poput one koja se stavlja na pročelja, zahvaljujući kojoj se grafiti ne bi fiksno “lovili” za materijal pa bi se lakše čistili. No i grafiti su neka vrsta interakcije, ističe Filip Kožarić, na koju je kipar računao kad je osmišljavao Sunce.
– On ih smatra malo nepristojnom interakcijom, koja mu baš i nije draga, ali je opet na kraju dio komunikacije s okolinom. Autor je Sunce više zamislio kao skulpturu koju će prolaznici dirati, grliti, koja će biti dio prostora, ali ne baš na taj način – kaže Filip Kožarić, dodajući da je skulptura najbolje zaživjela baš u Bogovićevoj, s obzirom na to da je prvotno bila na Trgu Republike Hrvatske.
Otkako je 1971. postavljena kod Meštrovićeve fontane ispred HNK, velika zlatna kugla izaziva reakcije ljudi koji prolaze pored nje. Prvi prolaznik tako je, često se znao prisjećati kipar Kožarić, zaustavio svog “fiću” nasred ceste, izišao iz auta i snažno skulpturu udario nogom. Nakon što je premještena u Bogovićevu, obojena je nekoliko puta, oko nje su se odvijale i druge umjetničke intervencije, a onda je 2004. velika kugla postala dio Sunčeva sustava, instalacije nastale po ideji Davora Preisa. Preis je oko Kožarićeve skulpture postavio druge planete od nehrđajućeg čelika čiji su promjeri određeni uvažavajući promjer Sunca. Osim toga, čelične skulpture planeta postavljene su tako da svaka od njih odražava stvarne udaljenosti pojedinih planeta od njihove središnje zvijezde, Sunca.
Ima i “dvojnika”
Postojala je i ideja da se kugla vrati na Trg Republike Hrvatske, ovaj put na njegov zapadni dio. Na nju je došao arhitekt Milan Šosterič, autor zgrade Muzičke akademije, želeći Sunce postaviti ispred nje, odnosno na njegovu prvotnu lokaciju, ali tu inicijativu nije odobrio autor. Šosterič je potom dao izraditi gotovo identičnu kuglu, samo druge boje, zbog čega je kipar negodovao, s obzirom na to da su mnogi prolaznici kuglu pred Muzičkom akademijom poistovjećivali s njegovim djelom.
A kad bi velika kugla iz dvorišta Ljevaonice umjetnina Ujević mogla natrag u Bogovićevu, pitali smo i gradsku upravu, ali na to nam nisu dali odgovor. No kad od njih dobiju “zeleno svjetlo” da mogu početi s radovima, ekipi u Ljevaonici trebat će, kaže njezin vlasnik, oko mjesec do mjesec i pol da kugla ponovno zablista.
"Otkako je tamo premještena 1994., velika zlatna kugla postala je jedan od najprepoznatljivijih zagrebačkih simbola i dio identiteta glavnoga grada." Dio identiteta?????? Simbol????? Ma dajte...