Kad bi se popeo na konja s kuburom zataknutom za vojničku odoru, sagnuo bi se prema svojoj dragoj kako bi joj dao poljubac za rastanak. A ona bi njemu oko vrata svezala crveni rubac kao zavjet ljubavi i vjernosti te da ga podsjeća na "dični dom" i "dragu djedovinu", kako je Turopolje u svojoj himni tom kraju nazvao Franjo pl. Lučić. Nisu tada pripadnici Turopoljske banderije ni slutili da će njihova marama pod gutom oduševiti i kralja Luja XVI., koji je rubac koji se veže "a la Croate" prihvatio kao novi modni detalj. Zato su pramajki kravate Turistička zajednica Zagrebačke županije, Grad Velika Gorica i Plemenita općina turopoljska posvetili poseban projekt pretvorivši je u suvenir, odnosno narukvicu koja je postala hit, a podgutnica je predstavljena i na Svjetskoj izložbi EXPO 2020. u Dubaiju. Na narukvici se nosi i poculica, tradicionalno pokrivalo za glavu udatih žena, a oba se suvenira mogu kupiti u Muzeju Turopolja ili putem aplikacije Glovo u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci.
Naš je kraj kolijevka kravate
– Podgutnica i poculica pokazatelji su statusa plemstva te turopoljskog identiteta – kažu u županijskoj Turističkoj zajednici. Pokrivanje glave udatih žena, dodaju, stari je običaj. Odmah poslije vjenčanja mladoj su se sneji pletenice omotale oko punteka na zatiljku i kosa se pokrivala poculicom, a preko svega se stavljala peča, odnosno marama. Datira iz 17. stoljeća, a izrađivala se od domaćeg platna, obrubljivala širokom čipkom i ukrašavala raznim motivima. Prvotno su poculice bile tamnije, a kasnije su postajale sve šarenije, ukrašene perlicama, jer su trebale bliještati kako bi svjetlost odvraćala zlo. Podloga tu već postaje žarkocrvena boja koja kod mladih žena označava i plodnost. One iz središta Turopolja i prema Svetoj Klari bile su okrugle, a u naseljima prema Posavini srcolike.
– Podgutnica je pak nastala iz turopoljskog ponosa, ljubavi banderijalca i njegove odabranice te čežnje vojnika za voljenim domom. Iz obveze Plemenite općine turopoljske da se odaziva kraljevu pozivu na vojnu rođen je Turopoljski banderij. Pod svojom zastavom, brojnošću od 120 do 400 konjanika i pješaka, vojevali su unutar kraljevstva o svom trošku, a izvan granica na teret kralja. Vojni put započeli su nekoliko stoljeća prije 1526. i bitke protiv Turaka na Mohačkom polju, gdje nalazimo najstarije zapise o ratovanjima Turopoljaca. Banderij najčešće zatječemo na turskoj granici i u Vojnoj krajini između 15. i 18. stoljeća, a i na talijanskim, njemačkim, francuskim i češkim ratištima – objašnjavaju u Turističkoj zajednici.
Nosila se, dakle, kao ukrasni dodatak te dio odore vojnika. Banderijalci su bili laka konjica, a kao dio hrvatske vojske, dodaju, sudjelovali su i u Tridesetogodišnjem ratu te u prvom dijelu 17. stoljeća stigli do Francuske.
– Tako su njihov rubac zapazili Francuzi pa i kralj Luj XVI. koji ga je prihvatio kao novi modni dodatak – ističu u Turističkoj zajednici. A s obzirom na povijesnu predaju o nastanku kravate, ulogu banderija u europskim ratovanjima te raširenost podgutnice u Turopolju, napominju, imaju pravo vjerovati da je upravo Turopolje kolijevka kravate.
Uloga u turističkom identitetu
– Svaki kraj ponosno čuva vlastite posebnosti. Nešto što modernom promatraču možda izgleda kao zastarjeli običaj i romantični folklor, zapravo je dio identiteta lokalnih stanovnika, ali i riznice hrvatske kulture. Unatrag dvije i pol godine intenzivno se trudimo promovirati izvornost i ljepotu kulture koja se stoljećima razvijala u našem narodu, među običnim ljudima koji nisu pisali povijest, ali su je živjeli – ističe Ivana Alilović, direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije. Slaže se i Krešimir Ačkar, gradonačelnik Velike Gorice, dodajući kako je u razvoju njezina turističkog identiteta važno dati veći značaj podgutnici i poculici.
– Kao što je danas svima poznato da je kravata potekla iz Hrvatske, želimo da bude poznato i da je potekla iz ovog kraja, od naše turopoljske podgutnice. Tu poveznicu želimo predstaviti različitim manifestacijama i umjetničkim projektima, ali i simboličnim obilježjima postavljenima na ulazima u Goricu – kaže Ačkar.•
