Iako bi cjelokupni problem otpada u gradu trebao biti riješen do 2018. godine, Grad još uvijek nema plan gospodarenja otpadom. Nedavno je osnovana tvrtka Zagrebački centar gospodarenja otpadom koja treba voditi sav posao vezan uz postavljanje sustava zbrinjavanja otpada – uvođenje odvojenog prikupljanja, osnivanje centra za gospodarenje otpadom i gradnju spalionice, odnosno energane.
Termičkom obradom otpada proizvodit će se električna i toplinska energije.
Procedura za dozvolu
Već je poznato da bi spalionica trebala biti u Resniku, tik do pročistača otpadnih voda, protiv čega su stanovnici tog dijela grada. U tijeku je ishođenje lokacijske dozvole, odnosno do gradnje treba još proći dugotrajnu proceduru, traženje tehnologije i izvođača i potvrde glavnog projekta.
Glavni projektant spalionice Branimir Vlah iz Elektroprojekta, na pitanje bi li on živio do spalionice, odgovara da svi mi već živimo u takvom okruženju. Okoliš blizu buduće spalionice, tvrdi, neće biti dodatno zagađen.
Spalionica zagađuje kao 14 automobila. Ako smo protiv zagađenja, odrecimo se i vozila
glavni projektant, Elektroprojekt
– Pročišćeni dimni plinovi od spalionice sadrže manje organskih spojeva od ispušnih plinova 14 automobila. Ako se želimo boriti protiv spalionice, onda se odrecimo i automobila – smatra Vlah. Tvari koje onečišćuju okoliš moraju biti u granicama koje su propisane zakonom, a kolike će točno biti, ovisit će o stupnju napretka tehnologija koje budu u nju ugrađene.
Prema idejnom projektu, postrojenje će imati devet istovarnih mjesta za otpad i jedno za mulj koji ostaje od pročistača otpadnih voda (350 tisuća tona nastalo je od veljače 2007., a na odlagalištu u Resniku za to još ima mjesta do svibnja 2015.).
Foto: Tomislav Miletić/Pixsell
Idejno je riješeno da se usitnjeni otpad istrese u “vrtložni” kotao u kojem će se s pomoću ventilatora kovitlati mulj i otpad s kvarcnim pijeskom na temperaturi od 850-950 stupnjeva Celzijevih. Za izgaranje otpada trebat će do dvije sekunde, a dim koji nastane, zajedno s takozvanim letećim pepelom, “prelit” će se u kotao za otpadne plinove.
– Dimni plinovi prije ispuštanja prolaze pročišćavanje suvremenom tehnologijom i zadovoljavaju najstrože kriterije RH i EU. Pročišćavanje dimnih plinova započinje u ložištu spaljivača radi redukcije dušikovih oksida, a potom se provodi otprašivanje u elektrostatskom filtru. Nastavljaju se čistiti tušem vapnenog mlijeka radi redukcije sumpornih spojeva, a ubacivanjem aktivnog ugljena, reduciraju se teški metali, dioksini i furani – kazao je Branimir Vlah.
Manje otpada
Tako filtrirani dim dalje odlazi do vrećastih filtara koji “upijaju” ostatak opasnih tvari. Ti se filtri mijenjaju, a prašina s njih zbrinjava se kao opasni otpad. Nakon vrećastih filtara dim kroz dimnjak izlazi van.
Procjena je da bi godišnje ostajalo 33.000 tona pepela s dna (nastalog pri spaljivanju u vrtložnom kotlu), 60.000 tona solidificiranog letećeg pepela te od 8000 do 16.000 tona pepela s radioaktivnom materijom koji bi se zbrinjavao na odlagalištima opasnog otpada.
– I nakon spaljivanja ostaje otpad za odlaganje. Samo, u ovom slučaju ostalo bi oko 100.000 tona godišnje, a sada nastaje višestruko više – zaključuje Vlah.
Ne bu od toga ništa, zaboravi da će te nas preveslati kao s pročišćavačem otpada. Planirana cijena pročišćavanja bila 0,5 DEM/m3 a sada se plaća i preko 15 kuna/m3. Koliko je samo ta cijena zatvorila radnih mjesta u Zagrebu???? Svee što gospoda propagira kroz tisak Zagrebu ne treba - ako nešto treba spaljivati na TE-TO je dimnjak od 210m visine i mogu tamo bez ikakve opasnosti za građanke i građane Zagreba. S tim da bi se proizvodila i struja i tolinska energija i to po povlaštenim cijenama. Ali u tom slučaju nema investicije tj love za interesne skupine.