Mitnica je mjesto na rubu grada gdje se naplaćivala pristojba za robu koja se unosila u grad radi trgovine. Obično je to bila jednokatnica s podrumom i uredovnicom za mitnicu i redarstvo, opremljena potrebnim vagama te s rampom na cesti ispred nje.
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće u gradu je bilo desetak mitnica. Više njih ucrtano je na planu grada iz 1923. godine, a na području Črnomerca dvije, ona veća na Ilici i druga, manja, na Svetom Duhu neposredno ispred crkve, gdje su pristojbe plaćali seljaci koji su dolazili iz prigorskih sela.
Uz mjerenje na crno veže se i legenda o nastanku imena Črnomerec, za koju u povijesnim izvorima nema potvrde. Sam naziv Črnomerec dolazi od naziva medvedničkog potoka i nekadašnjeg prigradskog sela. U užem smislu odnosi se isključivo na dio oko negdašnjeg okretišta tramvaja uz mitnicu, gdje to ime nosi i ulica koja od Ilice uz potok vodi prema sjeveru.
Sve mitnice su ukinute nakon 1945. godine, no u usmenoj predaji i pamćenju Zagrepčana jedino se onu mitnicu gdje Ilicu presijeca potok Črnomerec uvriježilo i dalje nazivati Mitnicom.Dotamo je 1911. godine produžena i tramvajska pruga te je uređeno tramvajsko okretište, koje je tek 1980. godine pomaknuto s Mitnice na današnje mjesto, na prostor koji je prije toga zauzimala ciglana.
Prije nego što je pruga produljena do črnomerečke Mitnice, gradska je mitnica bila istočnije, što je i logično budući da je gradska međa bila na Ilici bliže Trgu bana Jelačića. Na položajnom nacrtu iz projektne dokumentacije za gradnju škole na Svetom Duhu iz 1893. godine, gradska je mitnica ucrtana na uglu Svetog Duha i Ilice. Danas naziv Mitnica nosi jedna popularna pečenjarnica uz potok Črnomerec.
