S autobusnih i tramvajskih stajališta, kontejnera, stupova vrište imena napisana na papiru – Luka, Marko, pa još jedan Luka, Nika, Miroslav, Aleksandar, Frano, Josip... Nekada veseli, razgovorljivi, spremni na šalu... Nekada živi. Danas mrtvo slovo na papiru.
Mrtvo devetero mladih
Grobni spomenik skriva devet mladih života koje su vršnjaci otjerali s ovoga svijeta, devet života ubijenih samo zato što slušali neku vrstu muzike, što su se oblačili drugačije ili nosili "čudnu" frizuru.
Osmrtnice su polijepili duhovi. Dobri duhovi Zagreba! Većinom studenti, mladi intelektualci okupljeni da utječu na odgovorne i "moćne" da se napokon postrože kazne maloljetnicima delinkventima.
– Nije u kazni glavni ključ – kažu dobri duhovi Zagreba.
Traže da se tim delinkventima osim kazne primjerene zločinu koji počine pruži i odgovarajuća pomoć, da s njima rade baš svi raspoloživi stručnjaci. Tužna je istina, kažu, da nema metode kažnjavanja grupe nasilnika. Ako jednoga pretuku petorica, možda će, bude li sreće, odgovarati samo jedan?!
– Djeca u vrtićima i školama ne uče o pogubnosti nasilja. Djecu jednostavno ne uče kako se tolerira drugačije – kažu članovi Udruge Dobri duh Zagreba.
Statistički podaci sve su depresivniji, kažu mladi "duhovi". U Hrvatskoj je upravo maloljetničko nasilje na prvome mjestu, a većina se slučajeva i ne prijavljuje.
Osmrtnice s imenima žrtava maloljetničkog nasilja ti će studenti lijepiti sve dok se stvari ne promijene. Počeli su s najmanjim formatom, a završit će najvećim plakatima, koje će postaviti na mostove, zgrade, nadvožnjake... Dobri duhovi Zagreba ne govore iz sažaljenja ni radi medijske pozornosti.
I sami su se branili
Dapače, zamolili su da im se ime ne ističe. Govore jer su se i sami zatekli u situacijama u kojima su se morali braniti, govore jer velika većina šuti...
