Trebalo je to biti privremeno rješenje za prve mjesece, no mjeseci su se pretvorili u godine, a šesteročlana obitelj Šušković iz Medvedskog brega u Gornjoj Dubravi još živi u istih 45 kvadrata u koje su došli nakon što je potres njihovu kuću - prepolovio.
Borba s birokracijom
Ivica i Marina Šušković, s blizancima Anakinom i Davidom, Ivičinim bratom Željkom te majkom Maricom spavaju zajedno u istoj prostoriji u kojoj se nalaze i kuhinja, dnevni boravak te blagovaonica. Bolje je od kontejnera, ali nije ugodno, kažu Šuškovići. Nadaju se da će do kasne jeseni živjeti u normalnim uvjetima.
Za prvu godišnjicu potresa u metropoli, počeli su projektirati kuću koju će sagraditi na mjestu one uništene. Do danas su uspjeli podići prizemlje i prvi kat. Da rohbau-faza bude gotova, potrebno je još sagraditi potkrovlje i staviti kuću pod krov, a potom će početi unutarnji radovi.
– Kuća će biti na istome mjestu i iste kvadrature kao i stara, ali će razmještaj soba biti drukčiji. Prije Uskrsa 2021. počeli smo radove sa sredstvima koja smo dobili iz donacija od mojih kolega iz Udruge veterana specijalne policije Alfa. Krenuli smo u samoobnovu jer ono što je država nudila temeljem Zakona o obnovi nije odgovaralo. Ponuđen je zamjenski objekt od 85 kvadrata za nas šestero, a to je malo jer smo mi dvije obitelji. Pa smo odlučili raditi po svojim planovima – kaže Ivica Šušković.
Kad je ponestalo novca, radovi su stali, a obitelj sada radi na tome da od države dobije pomoć za gradnju ostatka objekta. Treba im još barem 300 tisuća kuna da kuću dovedu u stambeno stanje.
– Pokušat ću to riješiti preko Fonda za obnovu. Mogao bih dobiti iznos koji mi je potreban, i to putem zahtjeva za isplatu novčane pomoći umjesto gradnje zamjenske kuće, ali oni su stvar zakomplicirali. Traže gomilu dokumenata. Na primjer, moram podnijeti izvadak iz zemljišnih knjiga za uništenu obiteljsku kuću, a zatim podnijeti i dokaz da je oštećena zgrada postojeća građevina. A već prvi dokument to dokazuje!
Cijela borba s birokracijom frustrira Šuškovića, no ne gubi nadu da će uspjeti. Novoj kući vesele se i djeca.
– Kad bude gotova, brat i ja ćemo imati svatko svoju sobu, ali i zajedničku prostoriju koja će biti samo da se u njoj igramo na računalu i konzolama – kaže Anakin.
Zbog prespore obnove u Zagrebu mnogi su, poput Šuškovića, krenuli u samoobnovu. No uskoro ćemo, rekli su gradonačelnik Tomislav Tomašević i novi ministar graditeljstva Ivan Paladina, konačno dočekati i gradnju prve zamjenske kuće te konstrukcijsku obnovu višestambene zgrade u metropoli. Damir Metelko iz ulice Koritača u Jalševcu vlasnik je druge kuće koja je u Zagrebu srušena temeljem rješenja Ministarstva, a sad je prvi kojem će se u travnju graditi zamjenski objekt.
– Kuća će biti lijepa, ali i dvostruko manja od one koja je srušena, oko 55 kvadrata. Ali za moju mamu koja će ondje živjeti, dovoljno. Imat će terasu na koju će moći izići, kao što je radila cijeli život – kaže Metelko. Projektnu dokumentaciju i sve dozvole platio je Fond za obnovu, a priključke već ima.
– Zadovoljan sam tempom kojim je sve išlo od trenutka kad su mi srušili kuću u lipnju sve dosad, kad treba početi gradnja. Ali me muči što sam morao čekati 15 mjeseci od potresa do rušenja. To je bila nepotrebna rupa u vremenu.
Žao mu je, dodaje, što će novi objekt biti bez vodovodnog priključka, pa će njegova majka vodu i dalje dobivati iz cisterne.
– To je dugogodišnji problem, jer vodovod prestaje 50 metara prije kuće. Nadao sam se da će ovo biti prilika da to riješimo, ali ništa od toga.
Slučaj zgrade iz 1920.
Ništa optimističnija situacija nije u središtu Zagreba. Skele su samo na zgradama u kojima su se stanari sami odlučili obnavljati. Radi se o zgradama, govori Jadranka Kerin iz Preradovićeve 42 (žuta naljepnica), koje su manje, uglavnom do dva kata, u kojima je mali broj stanara ili u kojima je većinski jedan vlasnik. Kao predstavnica suvlasnika stanara pokušala je potaknuti samoobnovu i za njenu zgradu, no banka im je nudila kredit od milijun kuna, a trošak konstrukcijske obnove procijenjen je na barem tri milijuna kuna.
– Hitne intervencije smo odradili, popravili dimnjake, uredili krovište, instalirali nove kondenzacijske bojlere i sve potrebne instalacije, za to smo dobili i povrat novca od Ministarstva graditeljstva, oko 100.000 kuna – govori Jadranka i dodaje da su prije mjesec dana dobili i odluku Ministarstva o početku konstrukcijske obnove. Nedavno su ih obišli i iz Fonda za obnovu.
– Projekt imamo i čekamo rješenje Fonda. Tek nakon što ga dobijemo, ide raspisivanje javne nabave za izvođača radova – govori Jadranka Kerin i dodaje da još nisu dobili povrat novca za projekt i reviziju projekta, za što također imaju pravo, a veliku je ulogu, kaže, "odigralo" Gradsko stambeno-komunalno gospodarstvo (GSKG), institucija koja je bila glavna za komunikaciju između njih i Fonda te Ministarstva. Još ne znaju, dodaje, hoće li se morati iseliti dok će trajati radovi niti imaju informaciju kamo će u tom slučaju.
Jadranka Kerin strahuje i hoće li biti dovoljno dobrih izvođača koji će znati konstrukcijski osigurati tako stare zgrade. Njihova je iz 1920., a žbuka između cigla, kroz koje moraju proći tzv. serklaži, već se pretvorila u prah...
Video: Obnova nakon potresa: Za gradnju jedne zamjenske obiteljske kuće pola milijuna kuna
Tako se radi i tako su trebali svi, a ne očekivati da im netko sagradi! Šteta koju su pretrpjeli ne dolazi od države niti nekog pojedinca, za štetu mogu biti odgovorni samo domaćini zbog loše gradnje ili neodržavanja objekta! Država premda je obećala ne može to sve obnoviti, to mora biti jasno svima, a ako daje novac, onda kriterij mora biti jasan, dokazi neoborivi, ali se moraju imati. Ljudi budite pametni, žao mi je svake pojedine žrtve i nade koja im je nerealno ponuđena. Neki dvije godine nisu prstom mrdnuli očekujući da će netko doći, srušiti im staro, napraviti novo i uz buket cvijeća i poklone useliti ih. O sebi kazati ću jer sam gradio kuću, najprije skupo platio staru kuću i parcelu, potom još skuplje svu papirologiju, potom projekte, potom izgradnju, potom priključke, čak i one koje sam već imao, a u svemu jednu kuću dao državi kroz doprinose, naknade, poreze, znač, u jednoj izgradio sam dvije, e sad bi trebao još platiti i neku treću. Bih, no ne mogu, dat ću što mogu, solidaran sam, no ne mogu izgraditi i treću kuću jer to očekuju moji oštećeni sugrađani!