Da bi odložio papir, plastiku ili staklo na zelenome otoku, stanovnik četvrti Donji grad mora autom stati posred ceste, upaliti sva četiri žmigavca i munjevitom brzinom pobacati onoliko otpada koliko stigne prije nego što svojim blokiranjem ceste stvori prometni kolaps i na sebe navuče hordu bijesnih vozača. Zelenih je otoka u četvrti, naime, 47, od kojih 28 ima sve kontejnere, odnosno spremnike za papir, plastiku, metal, staklo i tekstil, no većina ih se nalazi na prometnim žilama kucavicama Zagreba poput Boškovićeve i Hebrangove koje čine Zeleni val.
Nema kašnjenja
Kvart je star, male površine i pun uskih ulica, objašnjava predsjednik Vijeća gradske četvrti Petar Paradžik, pa zato ne postoji sretno rješenje za zelene otoke. Kamo god ih postavili, kaže, nekome će smetati jer nema lokacije kojoj korisnici mogu prići automobilom a da ne blokiraju promet.
– Podzemni kontejneri trebali bi se češće kontrolirati i isprazniti čim se primijeti da su puni, a ne prema rasporedu – kaže. Isto, dodaje Paradžik, vrijedi i za odvoz komunalnog miješanog otpada.
Muče se s prostorom
Bilo bi sjajno, ističe također, kada bi četvrt imala svoje reciklažno dvorište, no ne postoji prostor u koji bi ga mogli smjestiti, pa većina stanovnika odlazi na Gornji grad, gdje se nalazi njima najbliže odlagalište. U planu je montiranje mobilne varijante, no pregovori su, kaže Paradžik, još u tijeku.
A kada bi postojalo reciklažno dvorište, stanovnici bi onamo mogli odvesti i svoj glomazni otpad. No to zasad nije moguće, a prema zakonu odlaganje krupnog otpada na javnim površinama strogo je zabranjeno. Stoga im regulativa omogućuje da dvaput godišnje besplatno naruče odvoz glomaznoga otpada, a maksimalna je zapremnina dva kubična metra.
No taj odvoz dvaput godišnje, kaže Paradžik, za mnoge je nedovoljno čest pa zato nerijetki stanovnici kvarta svoje rabljene kaučeve, pokvarene hladnjake i stare perilice ostavljaju ispred zajedničkih prostorija ili u hodnicima i dvorištima zgrada.
