O probijanju zvučnog zida naslušali smo se posljednjih dana. Prvo se u subotu u podne u Zagrebu oglasila sirena, kao što to i inače biva svake prve subote u mjesecu kad se provodi redovito ispitivanje ispravnosti sustava javnog uzbunjivanja, što podosta ljudi još uvijek ne zna, a onda se samo petnaestak minuta kasnije u hrvatskoj metropoli začuo snažan prasak. WhatsApp poruke, Facebook statusi, pozivi, užarilo se sve, svi su tipkali i zvali, odmah se pojavilo puno upitnika iznad glava građana, kod nekih i ponešto panike, što i ne čudi s obzirom na to da je prije samo nekoliko mjeseci bespilotna letjelica pala u širi centar grada.
Svi su željeli znati što se događa. Rezime je poznat, naši MiG-ovi, u stanju u kakvom jesu da jesu, probili su zvučni zid, kao što to i inače čine gotovo svakog mjeseca u sklopu redovitih letačkih vježbi, ali ovoga puta to nije bilo najavljeno od MORH-a pa je nakratko došlo do svojevrsne konfuzije. Zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva Michael Križanac svu je odgovornost preuzeo na sebe te zamolio da se slučaj ne politizira, pa ni mi ovdje nećemo politizirati nego tek navesti nekoliko zanimljivih činjenica o „probijanju zvučnog zida“.
Kao prvo, brzina zvuka varira ovisno o temperaturi zraka, u prosjeku iznosi između 1152 i 1224 kilometra na sat, što znači da se snažna detonacija na zemlji čuje kada avion probije tu brzinu, odnosno „probije zvučni zid“. Bez ulaženja u komplicirana objašnjenja, to se događa jer zrakoplov u letu stvara poremećaj tlaka okolnog zraka koji se pri manjim brzinama strujanja inače nalazi ispred njega. Kako avion dostiže brzinu zvuka, tako se taj poremećaj sve više i više približava samom avionu, a u trenutku kad tijelo aviona probije brzinu zvuka, otpor znatno poraste pa nastanu udarni valovi koje mi na tlu čujemo kao detonaciju.
Treba istaknuti kako pilot u kabini nikada ne čuje taj zvuk s obzirom na to da je u trenutku probijanja već brži od njega pa ga više ne može dostići, što je i dobro jer njegova glasnoća iznosi oko 200 decibela. Usporedbe radi, već od zvukova snage 165 do 170 decibela velikoj većini nas će puknuti bubnjić u uhu. Inače, prvi zrakoplovi letjeli su brzinama od 50 do 80 kilometara na sat, što znači da bi im trebalo oko 2,5 dana da prelete Atlantik. Prvo probijanje zvučnog zida dogodilo se neposredno nakon Drugog svjetskog rata, kada su američki inženjeri, primjenjujući rezultate njemačkih istraživanja, konstruirali raketni zrakoplov X-1. Njime je pilot Charles Elwood "Chuck" Yeager probio zvučni zid 1947. godine.
Poslije su i neki putnički zrakoplovi, poput francuskog Concordea te ruskog Tu-144, letjeli brzinom većom od brzine zvuka. Inače, brzina zvuka izražava se u mahovima, pa tako brzina od oko 1150 na sat iznosi 1 mah. Francuski Rafaeli koje je Hrvatska kupila moći će letjeti maksimalnom brzinom od oko 1,8 maha, a najbrži avion na svijetu bio je North American X-15, američki raketni zrakoplov izrađen za zajednički istraživački program NASA-e, ratnog zrakoplovstva i ratne mornarice SAD-a kao dio serije eksperimentalnih aviona “X”. Njegov brzinski rekord od fantastičnih 6,7 maha (7.200 km/h) postignut je 1967. godine i još nije nadmašen.
VIDEO Pogledajte spektakularno spašavanje unesrećenog kojem se jet ski prevrnuo u nemirnom moru!
Ameri još 67-e postavili rekord...dajte-najte a di su Putlerova čuda tehnike ?