Za to što nam život ima loš okus kriv je naš stari ocat, a ne novo vino
Umjesto da sačuvamo u smočnici svoje duše ono što najbolje miriši, mi čuvamo razne otrove, posljedice svađa, uvreda, gubitaka, poniženja i mučenja
Komentari 1
VL
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Još jedan prekrasan tekst. Samo bih dodao još jedaan pogled na temu, osim što u špajzi duše čuvamo samo ružne osjećaje, onda kada se hoćemo nadograditi, popraviti, oplemeniti, to hoćemo odmah, s jednim proizvodom kupljenom na jednom mjestu, jednom "samopomoć" knjigom, jednom bočicom "eliksira", jednom inekcijom, jednom operacjom, društvo bismo obnavljali jednim prosvjedom i konačnim svrgavanjem neistomišljenika (zaostalih u prošlosti) ili jednim "umjetničkim" djelom (filmom na primjer).