Nagrada za volonterski angažman pojedinca, koju tradicionalno dodjeljuje slavonskobrodsko Povjerenstvo za osobe s invaliditetom, ove je godine po prvi put dodijeljena jednom branitelju.
Na prijedlog Udruge 108. brigade ZNG-a te gradske i županijske HVIDR-e, priznanje namijenjeno dobrim i vrijednim ljudima koji svojim nesebičnim angažmanom doprinose da se njihovi sugrađani barem donekle osjećaju bolje, sigurnije i manje napušteno otišlo je u ruke umirovljenog bojnika Gorana Kljufasa (59), piše magazin Oluja.
Uvijek je na raspolaganju
- Kad god organiziramo humanitarne akcije, Goran je redovito među prvima. Bez obzira radi li se o pomoći bolesnom dječaku, udruzi volontera ili prikupljanju drva za ogrjev, on uvijek uskače. Ulaže vlastiti novac i trud i nikada ništa ne pita – kaže predsjednik brodske HVIDR-e Davor Matković. On dodaje kako u brodskim braniteljskim udrugama postoji uži krug volontera koji se ističu svojom humanošću i njegovanjem međuljudskih odnosa, a na vrhu te piramide je upravo Kljufas. Osim što putem kontakata s vojnim strukturama organizira logistiku za pripadnike 108. brigade, Brođanin svoj angažman najaktivnije iskazuje kroz skrb o braniteljima, osobito onima koji su bolesni ili se nalaze u stanju socijalne potrebe. Nekima je pomogao da im se usljed neplaćenih računa ne isključi struja, a mnogima je sastavljao i zamolbe za posao. Sami branitelji najbolje znaju kolika je to obaveza te koliku žrtvu i podmetanje leđa zahtijeva takav angažman.
- Goran je ovo priznanje zaslužio svojim kontinuiranim radom u četiri udruge čiji je član. On je taj koji najviše obilazi branitelje koji su u bolnicama na liječenju i koji inzistira kod ustanova da se tim ljudima pomogne jednokratnim novčanim potporama ili upućivanjem u institucije u kojima mogu tražiti informacije o ostvarivanju svojih prava, pošto puno ljudi ni ne zna koja prava imaju – ističe Pavo Naletilić, predsjednik Udruge 108. brigade. Kljufas se u Domovinski rat uključio kao dragovoljac 28. lipnja 1991., upravo na dan kada je u Podcrkavlju osnovana legendarna 108. brigada. Prošao je bosansko-posavsko i novogradiško bojište, a na ovom potonjem osobno je sa svojim kolegama izvlačio prvog od 160 poginulih pripadnika ove postrojbe. Dogodilo se to 7. rujna 1991., kada mu je doslovno na ramenima preminuo Vlado Lucić. Bio je to jedan od najtežih trenutaka za njega, ali i sve druge pripadnike njegove satnije. - Tek nakon Lucićeve pogibije ljudi su počeli shvaćati što nam se događa i na drugačiji način doživljavati kompletan rat. Mi smo znali da idemo na bojište, ali ispočetka očito nismo bili svjesni ili nismo razmišljali da će se tamo događati takve stvari – kaže Kljufas. On dodaje kako je članove njegove postrojbe isti osjećaj obuzeo i nekoliko mjeseci kasnije, kada je na sam Badnjak život na oltar Domovine pri svom prvom odlasku na teren u Mašiću položio mladi Tomislav Mirković. Skroman i samozatajan kakav jeste, Kljufas najmanje voli govoriti o sebi. Kada smo ga pitali za njegovo ranjavanje, nevoljko je slegnuo ramenima. Dogodilo se to 8. svibnja 1992. u bosanskoj Posavini, na početku akcije oslobađanja bosanskobrodske općine. Kobna je bila bomba kašikara, čiji su mu geleri proparali glavu, rame, grudni koš i obje ruke. Odvezen je u bolnicu u Slavonskom Brodu, odakle se nakon kraćeg zadržavanja vratio natrag u postrojbu. Liječnici su mu brzo očistili ranu, a uspomenu na taj događaj i danas čuva u obliku 26 gelera koji su ostali u njegovu tijelu.
- Naša je satnija upravo u ratnim djelovanjima dala najveći obol. Nerado govorim o ružnim trenucima i sjećanjima, više volim o onim lijepim. Takvi trenuci fasciniraju svakog čovjeka koji je bio na takvim mjestima. Steći prijatelja u ratno vrijeme, gdje ovisi glava o glavi, to je bit prijateljstva, druženja i vjernosti jednog prema drugome – ističe Kljufas. U udrugu veterana, koja je kasnije izrasla u Udrugu dragovoljaca i veterana Domovinskog rata, Brođanin je uključen od njezina osnutka 1993. godine.
Obilježava bitne godišnjice
Po završetku rata počeo je raditi na organizaciji obilježavanja svih važnih obljetnica vezanih uz ratni put njegove postrojbe. Trenutno radi na postavljanju križeva sjećanja na svim mjestima na kojima je poginuo veći broj pripadnika 108. brigade. Nagrada koju mu je dodijelilo Povjerenstvo za osobe s invaliditetom dala mu je novi poticaj za nastavak humanitarnog rada, ali više od samog priznanja veseli ga, kaže, spoznaja da je nekome pomogao. Iskoristio je priliku da se zahvali udrugama koje su prepoznale njegov rad i kandidirale ga. - Ima jako puno branitelja koji nisu riješili svoj status i koji preživljavaju od danas do sutra bez ikakvih primanja. O njima nitko ne vodi računa. Mi im pomažemo koliko možemo, skupljajući između sebe novac, hranu i odjeću, ali institucije koje bi trebale odrađivati taj posao su zakazale – zaključio je Kljufas, prijeratni automehaničar koji je ljubav prema ovom zanatu prenio na svoja dva sina koji su nastavili njegovim stopama.
>>Ante Gotovina pokreće 'gospodarsku Oluju'!
>>'Zbog rezanja prava branitelja ići ćemo i do Strasbourga'
