U brdu iznad mjesta Glušci pokraj Metkovića, na imanju T. V. kojeg je 13. ožujka policija odvela na psihijatrijsko liječenje, Saša Žderić, Mirela Jukić i Joško Žderić pronašli su šest uginulih posavskih goniča.
Bili su zavezani lancima, nisu mogli pobjeći, a uginuli su u groznim mukama, od gladi i žeđi. Prizor je to koji dugo neće zaboraviti.
- Oko njih letjele su muhe, a neki su se počeli i raspadati – ispričala nam je Saša Žderić, koja je prva doznala za pse i odmah krenula u Glušce.
- Mještani su nam rekli da je kuća na brdu, no da misle da vlasnika nema. Po svemu sudeći, on je tu živio prije nego je odveden u bolnicu. U dvorištu su ostali alati, a i kanta je bila puna smeća. Svaki pas imao je svoju kućicu, sve su bile podignute od tla kako ne bi ulazila voda, a unutra su bile i dekice. Pronašli smo i prazne vreće pseće hrane, sve dokazuje da se vlasnik brinuo o njima. Bili su to mladi psi, nisu imali više od godinu dana - kaže S. Žderić. Na mjestu događaja dočekali su i policiju, a došli su i komunalni redari iz Metkovića.
Odbacuju krivnju
Pa iako iz policije kažu da su za životinje prvi put čuli kad su ih uginule pronašli aktivisti, jer T. V. je odveden na liječenje s druge adrese, od mještana doznajemo da je policija vlasnika tražila i u kući na brdu.
- Policijski službenici Policijske postaje Metković intervenirali su 13. ožujka, kad je 47- godišnjak, vlasnik uginulih pasa, odveden u dubrovačku bolnicu gdje je zadržan na daljnjem liječenju. Policijski službenici Policijske postaje Metković, zajedno s komunalnim redarom grada Metkovića, 14. travnja oko 15 sati u brdu iznad mjesta Glušci pokraj Metkovića, pronašli su šest uginulih pasa pasmine posavski gonič, koji su bili privezani za stabla. O svemu je obaviješten veterinarski inspektor koji nije izlazio na mjesto događaja, a policija će o ovom događaju podnijeti izvješće nadležnom državnom odvjetništvu - kaže Marija Gjenero, glasnogovornica PU dubrovačko-neretvanske.
I dok policija tvrdi kako ništa nisu znali, jer je T. V. bio službeno prijavljen na drugoj adresi, kako je moguće da se nakon njegova privođenja nitko nije pobrinuo za zaštitu njegove imovine? Da su to napravilim vidjeli bi i pse. Kako je moguće da nitko od mještana nije reagirao, jer morali su čuti lavež pasa? Opravdanje za to što se dogodilo životinjama ne može biti strah, jer svi pričaju da je T. V. bio nasilan. Bilo je dovoljno i nekoga obavijestiti.
Pomogli bismo
- Ma da je bilo kakav glas došao do nas, sigurno bismo pomogli. Sad je prekasno za to, ali nadamo se da će se pronaći tko je kriv, tko nije obavio svoj posao - kaže Anica Sambrailo, predsjednica Društva za zaštitu životinja Dubrovnik. Odgovore traže od policije, njihove unutarnje kontrole i veterinarske inspekcije. I nadaju se da će konačno početi raditi svoj posao, jer iako su podnijeli 87 prijava za zlostavljanje životinja, niti jedna osoba do sada nije kažnjena.
- Svi oni jednako razmišljaju, to su samo životinje. I ovaj put stradale su samo životinje. No, što bi bilo da je u kući ostao čovjek, netko se ne može sam za sebe pobrinuti, netko tko je nepokretan? - pita A. Sambrailo. Dodaje i kako će inzistirati na obdukciji pasa, kako bi se utvrdio uzrok njihova uginuća.
prestrašno. pretužno. jadni psi umirali su toliko dugo...užas. ni do hebene vode nisu mogli doć, to je najgore....da, to je Hrvatska, brigo moja pređi na bilo koga samo mene pusti proć'.....sutra ćemo i mi tak rikavat, tj. starci koji žive sami i nemaju nikog, ali i mlađi ak su solo ak nemaju familiju ili frendove blizu, ti bokca padneš u kupaonici...i niš...danima moš' tak skapavat, danas se susjedi jedva pozdrave..znači moš' riknut ak ti pozli ili slično...u mukama, baš kao ovi predivni peseki. Murjaci, sramite se, trebali ste pitat susjede, a i ti susjedi, znali su situaciju...ma, dabogda da umru na isti način ko ovi jadni psi...jedno mjesec dana agonije, bez vode i klope...strava...