U Svetom Jurju u Trnju uvijek se zna se tko će na Uskrs imati najljepše i najveće pisanice. Župnik Darko Kelemenić marljivo skuplja jaja, ali ne kokošja, već – nojeva. Jedno nojevo jaje veliko je kao 25 kokošjih i od jednoga se može najesti desetero ljudi.
Velečasni Kelemenić ostao je jedan od posljednjih čuvara nojeva, na koje se prije desetak godina u Međimurju gledalo kao na dobru prilika za zaradu, pa se više obiteljskih gospodarstava odlučilo okušati u uzgoju. Pionir u uzgoju bio je Zdravko Pandur iz Hodošana, koji je nekoliko ptica darovao župniku. Veliki su troškovi proizvodnje, no župnik ih ne drži radi isplativosti.
– Meni su to kućni ljubimci. Sigurno neće na klanje, živjet će na župnom dvoru dok ne uginu od starosti – kaže župnik.
Na župnom dvoru on i domaćica brinu se o šest nojeva. Ptice su visoke do 275 centimetara, teške do 140 kilograma, a mogu se kretati i 80 kilometara na sat. Životni vijek im je 70 godina. Jedu sve vrste žitarica, trave i smjesu. Jedna obitelj sastoji se od mužjaka i šest ženki. Zimi mogu izdržati temperature do minus 30 stupnjeva. Suprotno uvriježenom mišljenju, nojevi uopće na zabijaju glavu u pijesak!
