U Dubrovniku postoji jedan mali botanički kutak u kojemu gospodare kaktusi raznih veličina i vrsta, a koje s puno ljubavi i pažnje njeguje Mateo Beusan, poznatiji kao Oko sokolovo.
Izgradio im je drvenu kućicu
– Prve kaktuse sam nabavio prije 14 godina, i to u Gvatemali, kada sam na Svjetskom prvenstvu bio u vodstvu reprezentacije Hrvatske u malom nogometu. Oduševio sam se kad sam vidio tamošnje kaktuse, bili su predivni i odlučio sam neke ponijeti i doma. Kad sam vidio kako lijepo izgledaju u mom vrtu, morao sam ih nabaviti još – zaneseno nam priča Mateo Beusan i s jednakim žarom nastavlja kako nema ništa ljepše nego kada usred noći nazočite cvjetanju kaktusa čiji cvijet živi samo do jutra. – Nekim kaktusima trebaju i četiri godine da pokažu svoje cvjetove jer im toliko vremena treba da se aklimatiziraju na našu klimu – objašnjava Beusan. Nakon Gvatemale donio je kaktuse iz Cipra, Španjolske, Malte i južne Italije, Grčke i zapravo nema mjesta u Europi iz kojeg se kući nije vratio s novom bodljikavom biljkom.
– Ponekad uđem ljudima u dvorište ako ugledam neki lijep primjerak kaktusa i nije mi nikakav problem pitati ih mogu li uzeti njihov kaktus – priča. Ipak nije uvijek tako jednostavno dopremiti ovu biljku u svoje dvorište, a najteže mu je bilo donijeti kaktus iz Izraela.
– U Izraelu sam bio 14 dana na jednom turniru i imao sam pratioca iz njihove tajne službe Mossada. I uz pomoć tog tajnog agenta uspio sam ukrcati kaktus na zrakoplov. On mi je kaktus zapakirao u stiropor i zaštitnu foliju pa sam bez problema prošao kroz rendgen na zrakoplovu – prisjetio se. Oazu kaktusa Beusan je našao i u Amsterdamu. – Simpatično je i pomalo ironično da u Crvenoj ulici, za koju znamo po čemu je sve poznata, postoji trg na kojem se prodaju kaktusi, pravi mali raj kaktusa – kaže. Kako dubrovačke zime nisu uvijek tako tople za kaktuse, Beusan im je izgradio posebnu zimsku kućicu. – Napravio sam im posebnu drvenu konstrukciju s pleksiglasom, tako da imaju dnevno svjetlo i toplinu, a napravio sam im i prozore koji su otvoreni kada je toplo i zatvoreni kada je vani hladno – objašnjava Mateo.
Od svojih bodljikavih ljepotana morao se oprostiti ovog tjedna i prepustiti ih na brigu supruzi, i to zbog Svjetskog prvenstva u nogometu. Naime, idućih dana tijekom trajanja SP-a Oko sokolovo će u HRT-ovu studiju pozorno pratiti odluke sudaca.
– Proučio sam podatke svih 25 sudaca otkad su rođeni do danas. Od njih 25, devet je iz Europe, sve ovisi kako će FIFA-ina komisija odlučiti koga ćemo mi dobiti. Ove godine prvi put nakon dugog niza SP-a izabrani su zbilja vrhunski suci, to su trojke uigranih sudaca i ne može se dogoditi da jedan bude iz Bangladeša, a jedan iz Engleske. Sudac koji je sudio utakmicu Brazil - Hrvatska svojim suđenjem je dao smjernice kako i ostali moraju suditi – objašnjava nam stručnjak kojemu je ovo peto svjetsko prvenstvo koje prati za HRT. Nakon 14-godišnjeg staža na HRT-u, kaže, više nema ni ime ni prezime jer ga svi zovu Oko sokolovo.
– Nitko me ni na ulici ni u kafiću ne zove imenom ni prezimenom, čak ni prijatelji, svi viču Oko sokolovo. Ne smeta mi to i lijepo je, ali nekada je naporno kada me ljudi zaustave na ulici i žele komentirati utakmicu. Ne shvaćaju da je ne gledam svaku utakmicu i da mi je ovo hobi, a ne profesionalno zanimanje, prije televizije radio sam u Hrvatskoj pošti i suđenje i rad na HRT-u bili su mi hobi – kaže.
Košarku je zamijenio nogometom
U svijetu sudaca i nogometa završio je, kaže, na čudan način, jer je sport kojim se bavio i koji je volio bila košarka.
– Aktivno sam igrao košarku u srednjoj školi, onda sam bio visok 1,91 metar, govorim bio, jer sam već sad manji za tri centimetra. Nakon povratka iz vojske počeo sam raditi u pošti u čijoj su se blizini održavale sportske igre pa sam počeo igrati mali nogomet za poštu. Poslije me je tadašnji predsjednik sudaca Dubrovnika pitao bih li sudio s obzirom na to da imam mota za igranje i odlučio sam pokušati. Prvu sam utakmicu sudio 1. ožujka 1972. i na nju sam išao pješice preko konavoskog polja. Sudio sam 25 godina – prisjetio se Beusan. Tijekom tog razdoblja nikada nije bio na pravom godišnjem odmoru jer je te dane koristio za suđenje na domaćim i međunarodnim utakmicama, ali zato to sada nadoknađuje. – Čim završi SP, sa suprugom i unucima idem na godišnji bez mobitela i bez ikakvih ometala ćemo uživati tjedan dana – kaže.
>> Kako će HTV pratiti SP u Brazilu? Nogomet s manje analiza, a više zabave
