Navodno je Zlatko Komadina nedavno u nekom društvu rekao da je danas teško biti socijaldemokrat. Ne znam kako to može znati Komadina ili bilo tko iz njegove sitnosopstveničke stranke kada oni nikada nisu ni pokušali biti socijaldemokrati. Nitko zapravo i ne razumije što oni, zajedno s HNS-om, strankom na uvjetnoj slobodi, pokušavaju dok su na vlasti, ali to više i nije toliko važno jer je njihovo vrijeme prošlo. No, kad smo već kod vremena, Komadina je nehotice otvorio jednu veliku temu, važnu za sve koji žive u ovoj tzv. državi. A to i jest pitanje vremena. Jer na svijetu imate tri vrste ljudi; one koji su ispred svog vremena, one koji su duboko ukorijenjeni u vrijeme u kojem žive i one koji za tim vremenom kaskaju. Prvi su uglavnom ljudi koji će vam bez ustručavanja i kalkuliranja govoriti ne samo ono što je, već i ono što će se dogoditi. Ponekad će vam zbog toga izgledati šašavi, uglavnom ih nećete razumjeti i teško ćete ih podnositi jer će razbijati sve olakotne okolnosti u vašim alibi životima i skrušenom prihvaćanju društvenih trendova koje vam nameću.
Ljudi koji idu ispred svog vremena neće baštiniti nikakve zasluge i koristi doba u kojem žive, a najčešće će njihove zasluge u budućnosti, kada im se stavovi potvrde, prigrabiti neki potpuno besmisleni likovi. U međuvremenu će gubiti glave, doslovno i metaforički, da bi objasnili procese za koje većina nije spremna. Oni treći, ljudi koji kaskaju za svojim vremenom, oni su obezvoljena većina koja će, ako joj je zadano i ako se to od nje zatraži, slijediti samoproglašene vođe, klicati parole, sricati molitve, sve prema potrebi vremena koje pokušavaju stići.
Oni su ti koji mrze ljude ispred, a boje se ljudi ukorijenjenih u svom vremenu, oni će gledati kako ovi drugi onim prvima skidaju glave. I sada dolazimo do ljudi svog vremena, kategoriju iz čijih se redova mahom regrutiraju političari, kvaziintelektualni manekeni, preprodavači magle, šverceri vlastita obraza, dežurni moralisti i institucionalni plaćenici. Oni će ignorirati, izolirati, prokazati i bez skrupula eliminirati ljude ispred svog vremena, jer govore i čine stvari koje mogu ugroziti njihovu naplatu. Svima ostalima pričat će ili pisati ono što je za njih same pametno i isplativo, a što lijena većina želi čuti. Brinut će se o svojoj popularnosti, ne o generalnoj istini, prilagođavat će se naletima vjetrova i neprekidno uvažavati okolnosti, prema potrebi usvajat će nove stavove brže no što će se odricati starih, bit će istodobno ateisti i klerofašisti ako će to od njih tražiti situacija i žiro-računi. Sav njihov smisao neće dosegnuti mnogo dalje od njihova fizičkog postojanja, ali njih ne zanima što će budućnost trpjeti posljedice njihovih zlodjela. Uvjeravat će nas da su vizionari, a zapravo nikada neće provocirati vrijeme, nego će proračunano uvažavati trendove u kojima žive. Zar je Tuđman mogao „stvoriti“ Hrvatsku 1945. a Tito SFRJ 1918.
Pa Tuđman nije mogao Hrvatsku „stvoriti“ ni 1971.! To bi bili potezi ispred svog vremena, jer onda kada su se spomenuta dvojica, u ulogama u kojima ih poznajemo, pojavila na sceni bili su projekti svog vremena i još ponekih prozaičnijih sila koje su im dopustile da postanu to što su bili; posljedice konteksta i plitkih okolnosti koje su im omogućile djelovanje. Rezimirati ovaj sablastan društveni odnos znači zaključiti da bez prvih ne bi bilo napretka, bez drugih ne bi bilo krvi, bez trećih ne bi bilo legitimiteta drugih.
Uvijek će postojati Ivani Krstitelji, Isusi i gomila koja kliče sad ovako, sad onako, uvijek će netko krčiti put, a netko stići na svoje vrijeme. Recimo, neće proći mnogo vremena kada će nas u besmislenost Europske unije početi uvjeravati oni isti koji su nam još jučer tumačili da taj koncept nema alternative. Jeste li zapamtili one koji su nas gurali u EU? Hoće li zbog toga ikada snositi konzekvence? Neće, sasvim sigurno neće. Štoviše, kada dođe vrijeme raspadanja te dalekosežno opasne tvorevine, oni će biti ti koji će nas povesti iz nje. Konvertiranje je jedina konstanta egzekutora zdrave pameti. Zbog toga je i izreka „sve u svoje vrijeme“ više zastrašujuća nego točna. Za spomenute tri kategorije ljudi koji postoje na ovome svijetu ona će biti pleonazam s potpuno različitom sublimativnom porukom. I uvijek će se javiti poneki Komadina koji će se požaliti da mu je teško biti nešto što nije.
"njegove sitnosopstveničke stranke" ...sto to znaci?