Iako se Hrvatsku često predstavlja kao poluprimitivnu zemlju koja nema smisla za kulturu i čiji političari radije financiraju nepotrebne ceste i mostove i kupnju oružja, stanje je ipak drugačije. Ovih nekoliko mjeseci ministar kulture Berislav Šipuš uz druge pripadajuće dužnosnike kao na tvorničkoj traci presijeca vrpce na otvaranjima raznih vrijednih muzeja.
Tako je nedavno (doduše nakon znatnog kašnjenja) ipak otvoren stalni postav Muzeja vučedolske kulture u potpuno novoj zgradi muzeja uz dunavsko arheološko nalazište. A samo za stalni postav muzeja trebalo je iz državne blagajne isplatiti oko dva milijuna eura. Onda je sredinom srpnja otvoren i Prirodoslovni muzej u Metkoviću u obnovljenoj zgradi nekadašnje duhanske stanice Vaga u koji je smještena iznimna ornitološka zbirka. I tu je cijena bila visoka, u obnovu i muzejski postav uloženo je više od 25 milijuna kuna. Na dvadesetu obljetnicu Oluje predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović otvorila je i prigodni postav Oluja '95. na kninskoj tvrđavi, za što je utrošeno tri milijuna kuna.
Olujna proslava još nije završila, a u nedjelju se na tristotu obljetnicu Sinjske alke otvara muzej te drevne slikovite manifestacije za koji je, spomenimo i to, zaslužan i bivši premijer Ivo Sanader. Muzej će biti smješten u Alkarskim dvorima, a samo ove godine iz državnog je budžeta za tu namjenu osigurano dvanaest milijuna kuna. Ako se zna da nas do kraja godine očekuje i otvorenje Muzeja Apoksiomena u Malom Lošinju, za čije se izlaganje preuređuje iznimno atraktivna zgrada na lošinjskoj rivi, jasno je da je po ulaganjima u kulturnu baštinu i muzeje Hrvatska među najosvještenijim zemljama na svijetu.
Naravno, muzejska nezaustavljiva ekspanzija koju je osmislio bivši ministar kulture Božo Biškupić ne bi smjela stati nakon što štićene osobe presijeku trobojnu svečarsku vrpcu. Tek tada kreće pravi posao privlačenja posjetitelja. U protivnom svi će ti muzeji biti samo nova gladna usta koja se hrane iz sve siromašnijeg državnog proračuna.
>> Zajedništva ne bi bilo bez parade u Zagrebu i proslave u Kninu
>> Kako je general Ivan Basarac promijenio plan i ugrozio Oluju
I što imamo od te oluje? Mrtve i osakapljene branitelje, gladnu djecu, nezaposlene mlade ljude, njihovi roditelji u kreditnom ropstvu do kraja života bez plaća iako rade, oni koji rade i primaju plaće svaki mjesec se zadužuju za nekih 2525 posto jer im toliko fali da podmire sve mjesečne račune. Nikad nije bilo ovakve bjede na ovim prostorima. Da mogu danas birati izabrao bi Tita i jugu prije deset ovakvih hrvatsih država. Onda je bio samo jedan diktator i lakše se bilo boriti za pravdu. Danas ih ima na stotine i svi su vam za vratom diktiraju što i gdje trebate raditi, jesti, spavati, trošitii i platiti onda još tolerirati pederske zakone i strepiti zbog mogućeg gubitka posla, ovrha i pljački fine, porezne i banaka. Neće nas spasiti ni deset oluja ni tenkovskih mimohoda. Samo zdrav razum nas može spasiti no toga nema ni u vladi ni u saboru ni u oporbi ni u jednoj stranki koje se financiraju s proračuna.