Udruga Franak poslala je otvoreno pismo na sve sutkinje i suce Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu te suce Građanskog odjela Vrhovnog suda RH. U pismu ih pozivaju da preispitaju svoje pravno shvaćanje i usklade ga s drugim presudama županijskih sudova, kao i presudama Vrhovnog suda RH Rev-2868/18 i Rev-18/2018 te presudama Suda EU kako bi potrošačima omogućili punu restituciju na temelju ništetnih odredaba CHF ugovora.
- Pozivamo vas da preispitate svoje pogrešno pravno shvaćanje, i da ga zamijenite ispravnim pravnim shvaćanjem, utemeljenim na presudama Suda EU C-118/17, C-705/21 i C-452/18 te na pravilima o posljedicama ništetnosti, kada svatko mora vratiti sve što je neosnovano stekao, a u konkretnom slučaju novac vraća samo i jedino banka koja je pritom bila nepoštena i mora zbog toga platiti zatezne kamate od dana stjecanja – stoji u predstavci Udruge Franak.
Prenosimo je u cijelosti:
Poštovane sutkinje i suci Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu,
dostavljamo vam ovu predstavku kako bismo ukazali na potrebu za promjenu vašeg pristupa predmetima s konverzijama CHF kredita i za puno razumijevanje instituta ništetnosti, hrvatskog obveznog prava i prava koje pokriva zaštitu potrošača, sukladno primjenjivom pravu Europske unije.
Naš jezik jest jezik argumenata, jezik pravnih dokazivanja i jezik činjenica.
Citiramo dio Rješenja Gž-688/2022 vašega suda od 13.6.23. kojim je ukinuta pozitivna presuda u korist potrošača Općinskog suda u Čakovcu, P-255/2020:
VEZANI ČLANCI:
„7.4. ……. Pristankom potrošača konvertirani ugovor o kreditu u EUR u potpunosti i retroaktivno zamjenjuje dotadašnji ugovor o kreditu u CHF na način da se smatra kako je između ugovornih strana od samog početka bio sklopljen ugovor o kreditu u EUR, a ne ugovor o kreditu u CHF. To nastavno znači da se sva učinjena plaćanja s naslova ugovora o kreditu u CHF vežu uz konvertirani ugovor o kreditu u EUR i taj ugovor predstavlja novu pravnu osnovu. Konverzija nije predviđala povrat (restituciju) učinjenih plaćanja potrošaču kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova nepoštenih ugovornih odredaba kao oblik restitucije, već se povrat ostvario kroz korištenje učinjenih uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF, što znači da su sve uplate, pa i s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF, korištene u interesu potrošača, tj. radi otplate sada kredita u EUR, dok se preplata koja je prelazila vrijednost svih obveza s osnova kredita u EUR vraćala potrošaču.
7.5. Dakle, intervencijom zakonodavca retroaktivno je ispravljena nepoštenost odredaba ugovora o kreditu u CHF na temelju potrošačeva slobodnog i informiranog pristanka, čime je pravo na restituciju s naslova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF u pravilu konzumirano kroz odredbe konvertiranog ugovora o kreditu u EUR, na način da ako potrošač i nije ostvario faktično pravo na povrat, sva učinjena plaćanja s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF korištena su isključivo u interesu potrošača i otplate njegova kredita u EUR. To znači da pravila ZID ZPK u skladu s čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 uspostavljaju ravnotežu u pravima i obvezama između ugovornih strana tako što izjednačavaju položaj korisnika kredita u CHF s položajem korisnika kredita u EUR, a Sud Europske unije u svim presudama koje se odnose na zaštitu potrošača naglašava da je cilj na kojem se temelji Direktiva 93/13 uspostaviti ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na način kao da nepoštenih odredaba nije bilo.“
Potrebno je u interesu javnosti i potrošača s konvertiranim kreditima čiji postupci su u tijeku ukazati na nedostatke navedenih dijelova iz presude s obzirom na to da su tvrdnje iz presude u suprotnosti sa zakonom, i to kako slijedi:
1. ZIDZPK 102/15 nije imao intenciju ukloniti ništetne ugovorne odredbe, nego je imao jedinu intenciju olakšati položaj potrošača s CHF kreditima na način da se izjednače s potrošačima s istovrsnim kreditima u eurima. Niti jednom riječju u ZIDZPK 102/15 ne spominje se riječ ništetnost, niti u obrazloženju Vlade RH, niti u samome zakonu, što je vrlo jednostavno za provjeriti. Pritom moramo naglasiti da su potrošači u euro kreditima plaćali nepoštene kamate koje su nepoštene iz istih razloga kao i kamate u CHF kreditima, banke su ih mijenjale naviše svojim jednostranim odlukama, i onda su takve ništetne kamate simulirane u konverziji za izračun konverzije.
2. Sve da je zakon i imao takvu intenciju, ona se mogla odnositi samo na promjenjivu kamatnu stopu, jer u vrijeme konverzije valutna klauzula CHF još uvijek nije sudski bila potvrđena ništetnom, dapače, Vrhovni sud odbio je reviziju Potrošača i odlučio je da je CHF uredna ugovorna odredba. Tek par godine kasnije, u lipnju 2018. Visoki trgovački sud u ponovljenom postupku pravomoćno utvrđuje ništetnost valutne klauzule CHF. No, ponavljamo, intenciju uklanjanja ništetnosti iz ugovora zakon nije uopće imao.
3. Aneks ugovora kojim je provedena konverzija nije bio retroaktivan nego je vrijedio od dana potpisivanja aneksa. Aneks nije zamijenio temeljni ugovor, dapače, banke su upravo ugovarale anekse jer su imale intenciju srušiti konverziju na Ustavnom sudu. Da su banke uistinu htjele provesti novaciju, banke bi ponudile nove ugovore u zamjenu za stavljanje izvan snage temeljnih ugovora, što im je zakonom bilo omogućeno. Ali, ponavljamo, banke su htjele konverziju poništiti na Ustavnom sudu, pa su temeljni ugovori ostali na snazi, a to znači da temeljni ugovori nisu zamijenjeni aneksima.
4. Potrošač izuzećem ništetnih odredaba o kamati i valuti ima pravo na glavnicu u kunama koja se temelji na uplatama anuiteta u kunama po početnom otplatnom planu, bez rasta kamata, i bez rasta tečaja. Sve što je plaćeno iznad toga jest preplata odnosno obeštećenje na koje potrošač ima pravo zajedno sa zateznom kamatom, pa se onda ta preplata ne može i ne smije smatrati iskorištenom u konverziji. To bi se moglo tvrditi samo u slučaju da se nije dogodila kasnije ništetnost valutne klauzule CHF, no, kao što znamo ta ništetnost je utvrđena i potvrđena sve do Strasbourga. Posljedice ništetnosti ne sastoje se u tome da potrošač zamijeni CHF za EURO klauzulu, i da pritom ne dobije ono što je banka neosnovano stekla, nego se sastoje upravo u vraćanju svega što je banka neosnovano stekla, te u naplati zateznih kamata na te iznose uz svođenje glavnice na glavnicu po početnom otplatnom planu, za što se ne koriste preplate, nego se koriste anuiteti po početnome otplatnom planu.
5. Preplata iz konverzije predstavlja tek dio dospjelih zateznih kamata koje su tekle na preplaćene anuitete do dana konverzije, koje je banka dužna potrošaču, dok sve ostalo mora biti potrošaču vraćeno, jer konverzijom to nije bilo vraćeno.
6. Potrošačev pristanak na konverziju temeljio se na tadašnjoj činjeničnoj situaciji koja nije uzimala u obzir ništetnost valutne klauzule CHF, budući da je ta ništetnost utvrđena tek dvije-tri godine nakon konverzije. Budući da potrošač nije unaprijed znao da će valutna klauzula biti ništetna, budući da nije unaprijed pristao da se konverzijom odriče budućeg punog obeštećenja o kojem u vrijeme konverzije nije imao saznanje, budući da o tome nije unaprijed dao niti informirani, niti neinformirani pristanak, to znači da temelj za konverziju nije bio potrošačev informirani pristanak, nego se radilo o zakonski utemeljenom izjednačavanju s potrošačem koji je imao isti takav euro kredit, kako bi si time olakšao nastavak otplate kredita, koja se dotad odvijala u krajnje nemogućim uvjetima. Bila je to u biti privremena mjera do konačnog utvrđenja ništetnosti valutne klauzule. Na kraju krajeva, ZIDZPK 102/15 branio je bankama da uvjetuju konverziju odricanjem od potrošačkih prava.
7. Posljedice ništetnosti su takve da banka mora vratiti sve što je neosnovano stekla, i platiti pripadajuće zatezne kamate, dakle potrošač ima pravo na punu restituciju, a od svega toga banka je vratila samo dio zateznih kamata dospjelih do konverzije kroz umanjenje anuiteta u iznosu od 50 %, sve dok se konverzijom utvrđena preplata ne iskoristi u potpunosti.
8. Ravnoteža se ne uspostavlja na način da umjesto ugovora u CHF-u uvodimo ugovor u eurima, nego na način da se izuzmu ugovorne odredbe koje su ništetne bez zamjene drugim ugovornim odredbama. Zamjena valute CHF valutom euro, primjena nepoštenih kamata iz euro kredita za simulaciju otplate te ugovaranje nove kamatne stope od dana konverzije BEZ PREGOVARANJA ne čine ravnotežu na temelju izuzeća ništetnih odredaba o kamati i valuti CHF. Pritom valja naglasiti da Zakon o konverziji NIJE NITI IMAO intenciju uklanjanja ništetnih ugovornih odredaba.
9. Zaključno, u budućim presudama bi valjalo primjenjivati sljedeća utvrđenja:
- potrošačeva konvertirana glavnica veća je od stvarne glavnice na temelju izuzeća ništetnih odredaba po početnom otplatnom planu
- potrošač ima pravo na preplaćene kamate i pripadajuće zatezne kamate
- potrošač ima pravo na preplaćeni tečaj i pripadajuće zatezne kamate
- potrošač ima pravo i na razliku glavnica, jer je konvertirana glavnica veća od glavnice na temelju izuzeća ništetnih odredaba
- preplatu iz konverzije valja prebiti s dospjelom zateznom kamatom do dana konverzije, a sve ostalo ima se isplatiti potrošaču.
Građanski odjel Županijskog suda unutar vrhovnog suda. pa to du samo nazivi za sto vise samaranje po parnicam, odugovlacenja odluka , razvlacenja ljudi po sudovima i problemima. institucije za opravdanje sudskih parnica i "provjera" na vec presuđene odluke sve jee to u sluzbi hrv. krivosuđa. a vrijeme je život, vrijeme je novac i ceka se da svi ljudi oko parnice nenadano obole. tu je krivosuđe u nas najefikasnije. jos kad vam i presude u vasu korist trebat cete po zakonu tog istog krivosuđa platit namete bankarsko-sudskom "nalogu" za prijenos novaca oazitr sta vam kazem