Omanja prostorija, svježe izbrušeni i polakirani parket, u bijelo oličeni zidovi, jednostavni novi stolovi i stolice, a za njima sjedi desetak ljudi ispred kojih stoje prijenosna računala. Pripremaju se za početak prve “micro:bit radionice”. Svi su se oni jučer u tom novouređenom i prošlog tjedna otvorenom Centru za integraciju izbjeglica “SOL” u zagrebačkoj Dubravi, koji je pokrenula Isusovačka služba za izbjeglice, našli jer su iz raznih razloga izbjegli iz svojih zemalja, a put ih je u tom traženju spasa, boljeg i sigurnijeg života doveo u Hrvatsku.
Egipat, Iran, Irak, Zair, Ukrajina i Sirija njihove su domovine, a sad su već godinu-dvije stanovnici Zagreba. I željni su učenja. Među njima je, zasad, tek jedna ženska osoba, Samira iz Irana. Pored nje sjede Puria, Maher, Idris, Vladimir, Reza, Wadak...
Ravnopravni građani
A svi su se oni mogli okupiti i zauzeti svoja mjesta jer su koju minutu prije odmah tu ispred njih Tvrtko Barun iz Isusovačke službe za izbjeglice i predsjednik Instituta za razvoj i inovativnost mladih Nenad Bakić potpisali sporazum o suradnji, što podrazumijeva niz sličnih radionica o programiranju, kako za odrasle tako i za djecu izbjeglice.
– Ovaj sporazum znači dugoročnu suradnju na dobrobit izbjeglica, čime im se omogućava edukacija i bolji položaj na tržištu rada. Na ovom mjestu mogu pohađati i razne druge tečajeve: hrvatskog jezika, računalne pismenosti... Ovo smo mjesto pokrenuli za njihovu budućnost, da im pomognemo u svim izazovima koji ih očekuju u našoj zemlji te da, zahvaljujući pohađanju tih radionica, postanu radno sposobne osobe. Iduća radionica bit će za djecu izbjeglice jer nove, buduće naraštaje želimo osposobiti za budućnost – kazao je nakon potpisivanja sporazuma Tvrtko Barun, dodajući da će svaki polaznik radionice dobiti i certifikat o završenom tečaju. Barun je istodobno najavio i skorašnje organiziranje radionica na kojima će se moći usvajati napredna znanja i vještine.
– Svatko ima pravo biti ravnopravni građanin 21. stoljeća. I izbjeglice imaju pravo biti ravnopravni građani u Hrvatskoj i u Europskoj uniji. A ovi ljudi ovdje sad su naši sugrađani. Znamo da je budućnost stigla, ali ona nije ravnomjerno raspoređena i zato pokrećemo ove radionice za izbjeglice kojima se razvijaju STEM kompetencije jer je u samo nekoliko takvih radionica moguće steći osnovna znanja o programiranju – istaknuo je pak Nenad Bakić.
O sebi na tečnom hrvatskom
I čim je službeni dio potpisivanja sporazuma priveden kraju, umjesto Tvrtka Baruna i Nenada Bakića mjesta pred polaznicima radionice zauzeli su predavači Ana Garić i Dario Vlahović iz Instituta za razvoj i inovativnost mladih. Iako su polaznici ove radionice već počeli učenje hrvatskog jezika – pa nas je gotovo svatko od njih pri dolasku srdačno i s osmijehom upitao na hrvatskom želimo li vodu, kavu, čaj ili nešto slatko – odlučeno je da radionica ipak bude održana na engleskom jeziku kako bi je svi lakše mogli pratiti.
No, pri uvodnom predstavljanju i upoznavanju pravo je divljenje zavrijedio 30-godišnji Wadak, grafički dizajner iz sirijskog Alepa, koji je u Hrvatsku stigao prije dvije godine i koji je sve o sebi kazao na tečnom hrvatskom jeziku. S tim dragim ljudima pristiglim izdaleka, koji su u našoj zemlji pronašli bilo privremeno bilo trajno utočište, dalo bi se i ovom prilikom još puno razgovarati, no i oni i njihovi predavači nestrpljivo su čekali početak 90-minutne radionice.
strasno što ne uče naše besplatno .izdaja