Letak na ukrajinskom jeziku ovih se dana dijeli izbjeglicama na ukrajinsko-mađarskoj granici da bi se napaćenim civilima, prvenstveno ženama i djeci, dodatno skrenula pozornost na to da nisu svi ljudi koji im prilaze, nude posao i pomoć dobronamjerni, već da ih vrebaju trgovci ljudima, makroi, kojima je cilj odvesti žene i maloljetnike u bijelo roblje radi prostitucije. Apelira se na žene da ne prihvaćaju ponude naizgled bogatih muškaraca i da se, ako žele ostati raditi u Mađarskoj, obrate službama za pomoć.
Ovaj se letak dijeli na ukrajinskom, ruskom i mađarskom jeziku, a ustupio nam ga je Centar za žene žrtve rata Rosa koji od svoga osnutka 1992. pruža pomoć i podršku ženama koje su preživjele seksualno nasilje u ratu. K tome, u fokusu njihova rada je i suzbijanje trgovanja ljudima te pomoć i podrška ženama koje su preživjele trgovanje ljudima. Upravo je trgovina ljudima, prvenstveno ženama i djecom koji završe kao žrtve seksualnog iskorištavanja, posljednjih godina dosegnula alarmantne razmjere. Procjenjuje se da je godišnja dobit od trgovanja ženama zbog seksualnog iskorištavanja veća od 12 milijardi američkih dolara. Među profiterima iz raznih sfera društva koji su na ratu u Ukrajini nanjušili priliku za debljanje vlastitih lisnica nalaze se i makroi koji svoje beskrupulozne pipke pružaju prema ranjivim skupinama žena i djece ne bi li ih uvukli u vrtlog prostitucije.
– U situacijama ratnih zbivanja i izbjeglištva povećava se opasnost od trgovanja ljudima, posebno ženama i djevojčicama u svrhu seksualnog iskorištavanja. Specifično za trenutačnu situaciju u Ukrajini jest da su izbjeglice u najvećoj mjeri žene i djeca – prema dostupnim podacima radi se oko 90 posto žena i djece – koji su osobito ugrožena skupina kad se radi o trgovanju ljudima. Posredstvom mreža ženskih organizacija širom Europe, posebno Mađarske i Poljske, pristižu informacije kako na ruti izbjeglica kruže trgovci ljudima i svodnici, a da u Njemačkoj u kojoj je prostitucija legalizirana u bordelima već očekuju žene iz Ukrajine. Ove smo informacije prenijele nadležnim tijelima u MUP-u – kažu Nela Pamuković i Adriana Bego iz Centra za žene žrtve rata.
Skreću one pozornost i na službenu izjavu iz Europske unije na temu izbjegličke krize i probleme trgovanja ljudima u kojoj se navodi da su najčešće žrtve žene i djeca, ali mogu biti i muškarci, upozoravajući na koje sve načine trgovci ljudima pristupaju žrtvama – nudeći besplatan prijevoz, smještaj, posao... "Prijevoz i smještaj prihvaćajte samo od vlasti i organizacija civilnog društva. Ne dajte svoje identifikacijske dokumente, osobne podatke i stvari nikome osim državnim ili graničnim službenicima i uvijek obavijestite svoju rodbinu ili prijatelje o mjestu gdje se nalazite. U slučaju da vam se ponudi posao, istražite tvrtku, a u slučaju sumnje možete zatražiti više informacija od nacionalnih policijskih tijela ili organizacija civilnog društva", navodi se u spomenutoj izjavi EU.
– Od izuzetne je važnosti upozoriti da svaki ratni sukob prati ratno silovanje i seksualno nasilje. I o tome smo dobile prve informacije od ženske organizacije iz Litve kojoj je Crveni križ najavio da dolazi skupina silovanih žena. Tražile su nas pomoć kako im pružiti pomoć s obzirom na to da nemaju takvog iskustva, već su do sada radile samo sa ženama koje su preživjele partnersko nasilje. Poslale smo im materijale o radu sa ženama koje su preživjele seksualno nasilje u ratu, a koje smo razvijale u vrijeme rata devedesetih. Upozorenje o potrebi rada i na ovakvoj vrsti traume uputile smo institucijama. Smatramo da sve osobe angažirane na pružanju pomoći trebaju biti informirane i educirane o ovim vidovima nasilja. Također smatramo da treba uključiti stručnjakinje i stručnjake za rad na traumi, posebno ratnoj. Tu su važna iskustva i znanja ženskih organizacija koje pružaju savjetovanje i skloništa ženama pa stoga trebaju imati mogućnost pružiti edukaciju i podršku u mjeri koliko one to mogu. One su kontinuirano prisutne u svojim sredinama i uvijek se nalaze u prvim redovima pomoći. Iskustva u ranijoj izbjegličkoj krizi pokazala su da nije bilo pristupa radu organizacijama civilnog društva te da je solidarnost bila čak kriminalizirana. Izgleda da se takva situacija sada neće ponoviti, ali važno je upozoriti – kažu Nela Pamuković i Adriana Bego.
U globalnom izvještaju o trgovini ljudima Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal iz 2020. godine, gledajući po dobnoj i spolnoj strukturi, među žrtvama trgovcima ljudima najviše je odraslih žena (46 posto). Devetnaest posto žrtava su ženska djeca mlađa od osamnaest godina, za jedan je posto više žrtava među odraslim muškarcima. Mladići i dječaci s nepunih 18 godina žrtve su u 15 posto otkrivenih slučajeva.
U Ukrajini je oko sedam i pol milijuna djece. I prije ruske invazije mnoga su teško živjela. Tamošnje ministarstvo socijalne politike prošle je godine navelo da je u zemlji gotovo 69.000 siročadi i djece lišene roditeljske skrbi. Lani je predstavnik ministarstva za prava djece izjavio da u prosjeku godišnje u Ukrajini 10.000 djece ostane siročad. Neki smo dan imali prilike vidjeti snimke dvjestotinjak mališana koji su nakon ruskog napada na nuklearnu elektranu s odgojiteljicama i ravnateljicom pobjegli iz doma za nezbrinutu djecu u Zaporižji. Odredište njihova bijega trebala je biti Poljska.
– Prilikom ratnih sukoba i bijega iz vlastite zemlje djeca su izložena velikom riziku da budu odvojena od obitelji i osoba koje o njima skrbe. Djeca bez pratnje su djeca mlađa od 18 godina koja su odvojena od oba svoja roditelja i o kojima ne skrbe odrasle osobe koje su po zakonu ili običaju odgovorne za njih. To su i djeca koja se nalaze u pratnji članova obitelji, ali su odvojena od oba roditelja ili osobe koja se sukladno zakonu ili običaju brinula o djetetu. Riječ je o djeci koja sama i potpuno nezaštićena putuju izložena raznim rizicima za svoj život, ugroženog i narušenog cjelokupnog integriteta, često potpuno oduzetog osobnog dostojanstva, prava na djetinjstvo i svih prava koja djetinjstvu i djetetu pripadaju te koja nerijetko čine službene statistike i crne brojke nestale djece. Svakodnevica i osjećaji djece bez pratnje ispunjeni su besperspektivnošću, strahom za vlastiti i život svojih obitelji, nemogućnošću da se zaštite i izraze zbog jezičnih barijera u stranim okruženjima na putu, često su bez osnovnog obrazovanja i pismenosti.
Dolaze iz uvjeta rata, svjedočenja stradavanju svojih bližnjih i razrušenosti domova i života, s bremenom odgovornosti i misijom da dopru do zemlje gdje će pronaći utočište i sigurnost. Djeca bez pratnje na putu često su meta krijumčara i trgovaca ljudima, žrtve zlouporabe u različite kriminalne svrhe, postaju djeca ulice, prose i kradu da bi preživjeli jer su prisiljeni da zarade i "vrate dug" za svoje putovanje. Njihova zaštita zahtijeva apsolutno najveću i neodgodivu pažnju svih institucija i organizacija koje se brinu o zaštiti i sigurnosti djece – upozorava Tomislav Ramljak, predsjednik nevladine organizacije Centar za nestalu i zlostavljanu djecu.
Ramljak kaže i da je prema podacima UNHCR-a u Izvješću o globalnim kretanjima za 2015. godinu navedeno da su od ukupno 65 milijuna raseljenih osoba djeca činila čak 51 posto svjetskih izbjeglica te godine. Čak 98.400 zahtjeva za međunarodnu zaštitu podnijela su djeca bez pratnje ili djeca odvojena od svojih obitelji, što najveći ukupan broj koji je UNHCR ikada utvrdio.
– Ostaje nepoznato koliki je broj i što je s djecom bez pratnje koja nisu zatražila međunarodnu zaštitu i koja svakodnevno nestaju bez ikakvog traga – kaže Ramljak.
U Centru za žene žrtve rata objašnjavaju da žrtve trgovaca ljudima, osim za seksualno iskorištavanje u bordelima, striptiz-klubovima, salonima za masažu... gdje su prisiljene na prostituciju i pornografiju, mogu biti iskorištene da rade kao kućni robovi, kradu, da se s njihovim osobnim dokumentima dižu krediti, na njihovo ime kupuju mobiteli, ali i da završe kao žrtve trgovaca organima koje se ne libe iskoristiti njihovu životnu nevolju.
