Tijekom proteklih godina brojni načelnici i gradonačelnici su s obzirom na ovlasti koje su dobili i kako je posložen cijeli sustav u Hrvatskoj, a sve pozivajući se na demokraciju, postali su svojevrsni lokalni šerifi koji odlučuju o svemu o lokalnoj samoupravi. U niz slučaja oni pomognu svojim sugrađanima, a opet niz slučajeva je i da sve završi na obećanjima i bez konkretne pomoći.
Jedan od takvih slučajeva gdje “lokalni šerif” nije pomogao svojim sugrađanima je i onaj obitelji Grgić iz Otoka koji već godinama žive u neuvjetnim prostorijama. Supružnici Davor i Simona Grgić sa svojih troje djece, od kojih su dvoje s teškoćama u razvoju, žive u 30 kvadrata. To ne samo da je nedovoljno kvadrata za peteročlanu obitelj nego je kuća i trošna gdje je u svakom trenutku moguće da se dogodi tragedija. Govoreći o životu kojim žive Grgić kaže kako se sve dodatno pogoršalo poslije srpanjskog nevremena koje je pogodilo istok Hrvatske kada im je sve dodatno oštećeno i uništeno. Morali su iznijeti niz stvari, a u kući prevladava vlaga i plijesan.
- Ovo su uvjeti nedostojni života čovjeka. Morali smo dio stvari izbaciti van pa sada jedemo na podu i gotovo spavamo na podu. Sve je pod naponom pa postoji I opasnost od udara električne struje. Dođe mi da plačem, a ne mogu ništa napraviti – kaže Grgić.
Radi svega je u više navrata tražio i pomoć grada Otoka ali, kako kaže, bez ikakvih rezultata.
- Sve se svelo na obećanja gradonačelnika Josipa Šarića da će on nešto učiniti i slično. Kada sam prvi i zadnji put bio kod njega u uredu, a pokušavao sam puno puta, obećao mi je pomoći rekavši da ne idem s tim u medije i ne sramotim se i slično. Međutim, bilo je to pred izbore pa je i rada sve ostalo na obećanjima koja nikada nisu ispunjenja - kaže Grgić.
Tako je bilo sve do ovoga tjedna kada je još jednom pokušao otići do gradonačelnika i tražiti pomoć da mu se riješi na neki način stambeno pitanje kako bi svako dijete imalo svoju sobu i da žive sigurno. Prema njegovim riječima Šarić je bio u svome uredu ali ga nije htio primiti što mu je rekla i njegova tajnica. Tada se odlučio pozvati novinare u pomoć pa je preko prijatelja došao do kontakta novinara Telegrama Drage Hedla koji ih je posjetio i razgovarao s njima.
VEZANI ČLANCI:
- Oni su nekako to ubrzo čuli i odmah taj dan su mi kući došli ljudi od Josipa Šarića i ponudili svu moguću pomoć samo da zaustavim da se objavi tekst. Rečeno mi je i dan poslije dođem u prostorije gradske uprave i da će me primiti gradonačelnik iako me tri godine nije htio niti čuti. Tako je i bilo. Došao sam ujutro da bi me on odmah napao i rekao što ja mislim da se on boji novinara, da se nije bojao ni četnika 1991. godine i slično. Rekao mi je kako ja njega preko novinara ucjenjujem i slično. Istoga dana, ali ranije, pred kuću su mi dovezena dva stambena kontejnera. Odjednom je i to moglo, a do toga dana ništa se nije moglo. I dalje sam dobivao poruke da će mi se pomoći na sve načine samo da zaustavim tekst ali nisam to htio napraviti da su mi i dvorac ponudili. Od kako je tekst objavljen više nisam dobio niti jedan poziv od njegovih ljudi i njega koji mi je čak dao i svoj broj telefona rekavši da slobodno zovem za pomoć - kazao je Grgić.
Podsjetio je i kako se 2021. godine obratio i pravobraniteljici za djecu te da iz gradske uprave i Vukovarsko – srijemske županije nisu htjeli odgovoriti na postavljenja pitanja. Jesu li to kasnije napravili kaže kako ne zna.
- Zaista sam učinio koliko sam mogao i trpio. Tri godine sam čekao i nisam ništa poduzimao ali više ne mogu ne radi sebe nego radi djece. Imam troje dvoje od kojih je dvoje bolesno a treće sve to gleda. Samo želim i molim da nam se nekako pomogne. Ja bih najradije radio ali ne mogu jer dvoje bolesne djece traže stalnu brigu te ih ne smijem niti sekund ostaviti same. I supruga i ja imamo status roditelja njegovatelja te ne radimo iako bih bio najsretniji čovjek na svijetu da mogu raditi i nemam ovih problema. Na žalost imam i tu smo gdje smo. Drugim riječima vezane su mi ruke i ja kao običan čovjek ne mogu gotovo nišra napraviti, a i kako ću kada to nisu mogli niti pravobraniteljica za djecu. I ona I Centar za socijalnu skrb su mi maksimalno pomogli ali on, koji je naš sugrađanin i gradonačelnik, nije želio pomoći. Žalosno i tragično. Ti lokalni šerifi zaziru samo od javnosti i novinara - zaključio je Grgić.
Gospodina prvo treba uvjerit da može radit pa onda pomoć.