Misu večere Gospodnje u požeškoj katedrali predvodio je na Veliki četvrtak biskup Antun Škvorčević. U pozdravu je podsjetio vjernike kako je ovo večer koja nas povezuje s trenutkom Isusova oproštaja s učenicima pred svoju smrt, kada nam je ostavio svoju ljubav u euharistijskom otajstvu da od nje živimo u Crkvi.
Pozvao ih je da dok slavimo obred njegove posljednje večere i blagujemo s njegova stola, izrazimo svoju duboku zahvalnost za to neizrecivo otajstvo njegove ljubavi.
U homiliji je istaknuo kako u svojoj svakodnevici osjećamo koliko smo nemoćni s obzirom na sve veće materijalno siromaštvo, na međuljudske odnose u obitelji i društvu i na tolike druge pojave te da se pokatkad osjetimo prepuštenima svojim osamljenostima i praznini, ispunjeni strahom. Podsjetio je kako je Isus Krist prošao putom naše osame u svojoj muci i smrti, ispunio je svojom blizinom, te po euharistijskom otajstvu u našem svijetu ostavio trajni znak svoje prisutnosti. Zaključio je da upravo njegova prisutnost ljubavi čini ovaj svijet čovječnijim i ispunja nadom. Pozvao je vjernike da se svaki puta u svetoj misi kad primaju svetu pričest ili klanjaju pred Presvetim obnove u toj istini te da još čvršće žive svoju pripadnost Crkvi kao zajedništvu ljubavi i nade.
Nakon propovijedi biskup je dvanaestorici muževa iz četiriju požeških župa oprao noge, kao znak i poziv na zauzetiju izgradnju civilizaciju ljubavi u našem svijetu.
>>U tami i tišini noći uz molitvu i pjesmu propješačili 30-ak km
