Tito je 1951. Amerikancima za proučavanje isporučio MIG-15

Kosovo Normalno kako bi Vlada mogla sama protiv sebe u kojoj je vecina komunista,,,kako bi mogli predsjednici sami protiv sebe kad su ova dvojica i pokojni komunisti,,,,,,,,,,nemoj biti smijesan........................

Titu za generala u Nato

Pa Hrvati i Srbi se druze medjusobno na individualnoj bazi, u inozemstvu.Naravno nema vise Jugo klubova. Sve se to svodi na nivo obrazovanja uglavnom. Sto si vise obrazovan,manja potreba za coporom. A lakse je i do posla doc.

22.11.2010. u 01:21h tatabrada je napisao/la: Nisu jednaki, djeli ih mnogo toga. Nije moja djedovina to u bosni ali je od moje dice. Najbolje je da Bosna bude kao švica jedna država i svi sretni. Ovako izgleda kao cirkus

Kad sam napustio domovinu napustio sam kulturne ljude ljude koji su se druzili i voljeli ljudi koji su si bili podrska danas imate drzavu A KAKVI STE ? Mrzite vlastitu krv i vi ste

22.11.2010. u 01:23h HTZ je napisao/la: Ništa mi ne moljakamo! Bližimo se Europskim standardima u ekonomiji, pravu, slobodama razno raznim, ...........

Di je bija Haag kad se potpisivalo za rat? Koliko ce se mrtvih vratiti u zivot sa obadvijuh strana ako se sude neki ljudi? Trebali su u Haag ti koji su potpisali za rat TADA NEBI PADALI MRTVI. . Za rat zakoni sute ma kako to?

u pilotima je bila razlika ne u samom avionu. nikad dva aviona nisu bila sličnija a da su iz različitih država.

Ba je Bravar ziv,....imali bi jedan Dubai u svakoj zupaniji.

Winnetou, evo ovo sam arhivira od tebe, pa ovdje dobro dođe postati. Nadam se da nemaš ništa protiv toga. 16.08.2010. u 15:35h Winnetou je napisao/la: Evo da se i ja pridružim sjećanjima na istu državu. Kad se u Jugi živjeloo dobro? Dali od 45 do 55? Vladala je (posljeratna) GLAD. Preživljavalo se od „tete UNRE“ i sličnih paketa hrane iz humanitarne pomoći sa zapada. Ljudi su nadničarili za hranu, ne za plaću. Od 55-65? Isti taj zapad zasipa Jugu i „velikog vođu“ bespovratnim kreditima zbog straha od širenja ruskog utjecaja. Od 65-75? Pritisak nezaposlenosti i bijede ozbiljno narušava „Tekovine bratstva i jedinstva i socijalističke revolucije“. Zapad opet priskače u pomoć, „dragi vođa“ otvara granice, koliko ono, oko 400 000 samo Hrvata odlazi van trbuhom za kruhom i to dobrim dijelom organizirano preko Zavoda za zapošljavanje?!? „Veliki vođa“ (onaj koji je uzimao dječji doplatak za svoju odraslu djecu i unuke) je malo odahnuo jer sad ta ekipa šalje lovu svojim obiteljima koje su ostale u Jugi, a Hrvati pomalo dižu i turizam. Zapad i dalje zasipa novcima tu vreću bez dna. Mrvice dopiru i do naroda, malo je lakše, čak smo htjeli nešto biti i Hrvati i ono malo zarađenog reinvestirati kod nas, a ne u Čačak, Prištinu ili Beograd, ali znamo kako je „Dragi vođa“ riješio taj pokušaj. S puno ljubavi.Od 75-90 ili bolje rečeno samo od 80-90 je „zlatno doba“ Juge. Osim sjećanja na plave kapice i grandiozne dočeke „dragog vođe“ ja se sjećam obilja. Ma bilo je svega. Samo se vozilo par-nepar jer nije bilo benzina. A onda je zločesti zapad zatvorio pipu. Svaki dan smo slušali kako je „Savezno izvršno veće donelo nove mere za stabilizaciju“, reorganizaciju, ovo-ono, gledali kojekakve Milutine Baltiće, Džemale Bijediće, Lazare Koliševske… (Dosta je samo usporediti likom naše današnje političare, lijeve ili desne svejedno, u odnosu na te partijske isplavine) Riječ kriza na glas se nije smjela izgovoriti. Onda nije bilo struje (to su se zvale „redukcije u okviru stabilizacije“) isto kao i u Rumunjskoj pod Causeskuom (inače prijateljem našeg „dragog vođe“). Riječ štrajk nisi smio izgovoriti, bile su to „obustave rada“, nakon kojih bi milicija redovno „obradila“ glavne „podrivače socijalističkog samoupravljanja“, one koji su se uopće usudili nakon iskustva 71. Nije bilo kave, detrdženta, riže, banana (osim u Slunju), limuna… Generalno su dućani bili pol prazni. Tko je imao išao je preko grane po hranu, odjeću i teh. robu jer kad bi je i bilo tu, bila je duplo skuplja. Vozili smo Fićeke, a najbolji od nas Jugiće ili Stojadine na koje je porez bio 1:1 (jedan Jugić tebi, jedan državi, TV ista stvar - luksuz, sa trulog zapada, pa onda plati). A onaj kaos zadnjih par godina. Ak dobiješ plaću, isti dan ujutro letiš potrošit ili promjenit u Marke jer je do popodne drugi tečaj, a za tjedan dana ti plaća više ne vrijedi ni pola od neki dan. Doguralo se do, koliko ono, novčanice od 500 000 000 dinara?!? A o raspadu bivše tvorevine da i ne pričam. Čak i ako izuzmemo razaranje Hrvatske u ratu, što nam je ostalo nakon skoro 50 g. komunističke diktature u Jugi? Ništa. Samo 37 kn autoputa Zagreb - Karlovac. E da i zgrada Ferimporta na Kazališnom trgu.

nidža, pa genije, odseli se na Kubu ili još bolje Sjevernu Koreju i uživaj u idealnom društvu.

Laku noc. I BILO JE CASNO ZIVJETI S TITOM.

12.11.2010. u 18:30h Falconer je napisao/la: Od Tuđmanove \'izolacije\' do košmara u zapadnobalkanskoj zatvorskoj sobi! “Predsjednik Franjo Tuđman je vodio politiku izolacije tijekom mračnih devedesetih! Sada smo se otvorili Europi i svijetu! Vrijeme je za detuđmanizaciju!”– urlala je fašistička ljevica Hrvatske prilikom opisa vrjemena vladavine tog posljednjeg hrvatskog vladara. Koliko god to bilo apsurdno i za nepovjerovati, sve izgovoreno je točno. Toliko točno da točnije ne može biti i ovim putem se zahvaljujem svima koji su te riječi izrekli jer su uvelike pomogli u biranju pravih riječi pri opisu tog dostojanstvenog vrjemena. Naime, ne može se zataškati, a bilo bi i nepošteno reći da predsjednik dr.Franjo Tuđman nije vodio politiku izolacije, jer jest. Bilo bi nepravedno prešutjeti činjenicu da je to bilo mračno razdoblje,a bilo je.No, postavlja se logično pitanje što je bila ta izolacija? Što je to bio taj famozni mrak? Možda apsolutna dominacija medijima? Ili možda premlaćivanja i ubojstva novinara? Javno političko jednoumlje? Zabrana održavanja domoljubnih koncerata? Pljuvanje po Crkvi kao u vrijeme Titovog totalitarističkog apsolutizma? Nazivanje vlastite vojske agresorskom gdje ona to bila nije? Je li možda taj mrak podizanje spomenika četničkim krvnicima (kojeg financira Vlada s milijun i šesto kuna, dok se za izgradnju spomenika braniteljima u Kninu traže kojekakvi donatori)? Ne znam, teško je dati prave odgovore. Kao što ste primijetili, namjerno sam postavljao pitanja koja preispituju sadašnjicu. Ako je taj mrak srbočetnička agresija, a bio je, onda je predsjednik Tuđman napravio nešto sasvim suprotno, rastjerao ju je i omogućio svjetlu da se nadvije Hrvatskom. No naravno, mrak je bio onima koji su se skrivali po podrumima diljem Švedske, dok su naši branitelji ginuli za domovinu u kojoj danas, ti isti podrumaši, pljuju po njima i stvaraju od njih građane drugog reda.U turbulentnosti devedesetih bila puno je veća sloboda medija, iako je bio rat. Prisluškivati je bilo nužno raditi zbog nacionalne sigurnosti. Primjerice, preslušavana je, među malom nekolicinom drugih, novinarka Jasna Babić koja je 1992. – 1993.godine boravila nekoliko puta u Beogradu i sastajala se sa zloglasnom četničkom organizacijom Labrador.Nije li to dovoljan razlog za prisluškavanje? Ako je ta izolacija čuvanje istinskih vrijednosti i neovisnosti stvorene u krvi, onda mi je jasno što su mislili oni koji su govorili o mraku i izolaciji. Možda je taj mrak i izolacija otpor i blistava pobjeda nad srpskim fašistima, kad se hrvatski narod po prvi puta zajedno borio protiv vanjskog neprijatelja? Ili možda zabrana izlazaka ljudima iz kuće? Neka hrvatska inkvizicija? Možda izgradnja oko 100 000 kuća povratnicima (velikom broju među njima pobunjenim Srbima i aboliranim zločincima). Izvoz jednak uvozu? Manja nelikvidnost nego li je to danas? Manje zaduživanje? Stvarno nemam pojma! Nažalost, dio gore navedenog je naša svakodnevnica, na koju se polako navikavamo živjeti, jer danas je sve “normalno”, jer vlada doba moralnog relativizma i intelektualnog deficita. Znači, izolacija je nešto sasvim drugo i nije bila samo stvar politike, kao što se navodi, nego je to bila izolacija političko - ekonomskog karaktera. Kasnije ću i reći zašto. Već, ubrzo nakon proglašavanja hrvatske neovisnosti se pokušalo Hrvatsku “otvoriti” ka Europi i svijetu, odnosno osloboditi Hrvatsku od izolacije, no na putu je bio predsjednik Franjo Tuđman, taj, njima mrski, radikalni zanesenjak uspravnog hoda koji je usput bio istinski zaljubljen u Hrvatsku bez fige i koji je po svojoj političkoj specifičnosti i općenitosti, gotovo magnetski, spajao sve Hrvate; domovinske s onim izvandomovinskima i obrnuto. Ta zaljubljenost je garantirala bezrezervnu žrtvu u branjenju i zadnjeg milimetra teritorija i vlasti nad gospodarstvom republike – da su današnji političari imali zadatak rješavanje mirne reintegracije Hrvatskog podunavlja odavno bi Vukovar bio najsjajniji dragulj u velikosrpskoj kruni i za time ne bi ni žalili – teško da se u sebi ne bi i radovali. Poznato je da je masonska mašinerija još 1994. pokušala srušiti tadašnjeg predsjednika pučem Mesić – Manolić i time, već tada, napraviti svoj svjetsko – vazalni poredak, a Mesića su isticala kao idealnog predsjednika. Nije im uspjelo, no za šest godina jest. Na nešto demokratskiji način, isti puč se dogodio kad je 3.siječnja 2000. šestvampirska koalicija zasjela na leđa Hrvatske i uspostavila svoj svjetsko – vazalni poredak. Da se zna, još je 1998. godine Madeleine Albright u Washingtonu primila tadašnju “petorku” i obećala im sigurnu pobjedu. Kako to da je gospođa Albright (čiji je otac reka da nije Čehoslovak, da bi najviše volio da je Srbin) bila toliko sigurna u pobjedu petorke dvije godine prije izbora, nije teško zaključiti. Scenarij je pisan puno ranije. Masonski meštri iz svojih centara moći su počeli izbavljivati Hrvatsku iz izolacije financiranjem domaćih kvislinških formacija u obliku nevladinih udruga - danas ne dobivaju toliko inozemnog novca jer su valjda, po procjeni svojih stvarnih vladara, te krvopije iz hrvatskog trupla ispile gotovo svo domoljublje – danas su iste nijeme i nema ih nigdje gdje bi trebali biti. Naime, udruga GONG se nije, nit najmanje, oglasila na aferu umješanosti tajnih službi prilikom predsjedničkih izbora u korist aktualnog predsjednika, koje su instrumentarij savjetnika bivšeg predsjednika Saše Perkovića i trebale bi se baviti vanjskim, a ne unutarnjim pitanjima. Iz tog se vidi da je uloga nevladinih udruga bila nešto sasvim drugo, a to jest konstantno potkopavanje hrvatskog suvereniteta, difamacija svetog Domovinskog rata i oskvrnjavanje lika i djela dr.Franje Tuđmana – uvijek je bolje imati domaćeg izdajicu no li vanjskog neprijatelja – te su tu taktiku preuzele i te despotske poturice. Njihove podaničke predsjedničke kandidate podržavaju i dobar dio estradne elite, te tako stvaraju sliku da su moderne i urbane kozmopolite što mladi afirmativno dočekuju, a ustvari su lažni proroci, odnosno panegiričari nekih minulih vrjemena. Pred tim istim mladima ti isti estradni revači sebe predstavljaju revolucionarima, dok danas oni koji, po svojim porukama, jesu revolucionari, stigmatizirani su kao zatucani konzervativci. Jadna je i revolucija podržati onog za kojeg se unaprijed zna da će biti pobjednik. Nisu oni ništa nego li medijski balvan – revolucionari. Domaći masonski reklamatori uspjeli su hrvatskog čovjeka učiniti zombijem koji nerazmišljajući zaokružuje medijski- mantrično promoviran redni broj na glasačkom listiću, koliko god to bilo pogubno po njega samog, a najjadnije od svega toga je to što običan puk za svoje sluganstvo i jad ne krivi svoje stvarne gospodare, već im je uvijek kriva vlastita država, domaći političari, domaće institucije (koje uvijek rade svoj posao), Crkva, Hercegovci, kamenjarci, dotepenci, ognjištari itd. Dan danas do pognutih lubanja tog dijela hrvatskog razularenog puka nije došla ona jednostavna činjenica da je za vrijeme dr. Franje Tuđmana standard bio isti ili nešto bolji nego danas, da se ponosno živjelo u zajedništvu, da smo se veselili svakodnevnici. U današnje vrijeme negacijska retorika u smjeru devedesetih, koje su bile hrvatski klimaks u svakom pogledu, je postala popularna konvencija, a ne stvar nečijeg osobnog uvjerenja, te ju je teško promijeniti. Jedini razlog korištenja, od domaćih udbaških izdajica i modernih biznismena, termina izolacije jest taj, što je predsjednik Tuđman vodio politiku izolacije koja će domaći kapital čvrsto držati unutar granica Republike Hrvatske - prodan je samo dio Telekoma i nekoliko manjih banaka - a domaći vazali nisu imali od tog profita, jer im on to nije omogućavao. Nije dopuštao da njegov narod, ta nesretna stoka sitnog zuba, postane roblje stranih bankarskih magnata koji svojim kreditima i kamatama trpaju Hrvate i Hrvatice u zatvorske sobe čije su rešetke postavljene na labilne granice naše ispaćene državice, a istovrjemeno bespoštedno obogaćuje sebe i samo sebe. Nije dopuštao da Hrvatska bude u situaciji današnjeg Islanda. To se sve obistinilo od 2000. godine pa do danas. Hrvatska je postala najpovoljniji štand na europskoj tržnici, a domaći političari su samo moderni biznismeni koji kao posrednici dobivaju poštenu naknadu zbog toga što vode politiku koja omogućuje taj lopovluk. Ti trgovci su kadri prodati i više nego svoje dostojanstvo za nekoliko judinih škuda. Mnogi su radosno mislili, da će od 2000. naovamo Europa biti na pladnju, pošto više nema one Tuđmanove “nazadnjačke” politike izolacije. A sada, jedanaest godina kasnije, ta je radosna misao postala san, san postao košmar, a košmar se pretvorio u bol, tugu i neimaštinu, a i dalje smo u svojoj zapadnobalkanskoj zatvorskoj sobi. Zaključak je samo jedan. Politika izolacije je stvarno postojala i jedino je značila izoliranje vlastitog kapitala od stranih lopova (čitaj: judeomasonskih lobija) i domaćih biznismena – izdajnika, a danas, kad Hrvatskom vlada europejizirana politika otvorenosti, kad ubiremo gorke plodove njene uspostave, dug je veći no ikada, a nezaposlenost proporcionalno raste te dostiže alarmantne brojke, pučke kuhinje zamjenile su zajedničke obiteljske domjenke, kontejneri su postali lokalni marketi, dok je Sabor istovrjemeno sve deblji. Doći će ubrzo vrijeme, kad će hrvatski narod vapiti za novim Tuđmanom i novom politikom izolacije, koja je trajala gotovo jedanaest godina. Ona je počela na tribini Društva književnika Hrvatske 28. veljače 1989. godine, kada je kao tadašnji disident održao svoj prvi javni govor u svezi s položajem Hrvatske u bivšoj Jugoslaviji, pa do njegova polegnuća u živu hrvatsku povijest 10.12.1999. godine. Do tada, živi bili pa vidili!

E sad malo o Titu....... Taj \'\'poštenjačina\'\' i \'\'siromaščić\'\' je imao osobni plavi vlak koji je jurio prazan po Jugi dok se on iz sigurnosni razloga vozio privatnim zrakoplovom zrakom. E sad ti meni nađi državnika jedne zemlje koji imaa vlastiti vlak( ajd\' zrakoplove imaju) Dalje----Taj isti je imao nemali broj vila po različitim gradovima u kojima je većinom samo jedanput noćio. Tako napr. u Mostaru ima impozantnu vilu ( pokraj hotela Neretva), uza samu rijeku koja je i danas najljepša zgrada u gradu. A tu je jednom došao, tamo sedamdeset i neke.... Na padini između Kupresa i Bugojna, na tisućama četvornih metara, i danas neoštećen stoji hotel i lovište koje je izgrađeno samo za nj. Milijune vrijedi...... Zatim Kopački Rit, lovište koje je održavalo stotine ljudi, uzgajalo jelene kapitalce, hranilo ih i učilo jesti na određenim mjestima kako bi Tito i njegovi drugovi mogli sa čeka skidati tisućama dolara teške \'\'kapitalce\'\'. -------Sjeti se Stane Dolanca.........njegovi ulovi se mjere u milijunima kuna vrijednosti..... Onda Brijuni------Brijoni, kako ih on zvaše.......koliko se novca potrošilo na Brijune da bi se on osjećao kao Bog? I dok je tu dovodio bjelosvjetske dame i gospodu prodajući im šuplju priču o slobodnoj zemlji, nekoliko milja dalje, na Golom otoku njegovi neistomišljenici su umirali tucajući kamenje do iznemoglosti....... A Dedinjsku vilu zaboravljaš također..........i nebrojene druge. Pa šta će takvome čovjeku neki pišlj-ivi stančić ili kredit? On je uzimao sve što je želio i nije imao potrebe za vlasničkim listom. A da je vodio računa o obitelji koliko pišlj-iva boba, on bi im dao pola države. Od silne narcisoidnosti taj nije vidio ništa osim sebe samoga. Stoga, reći da je on i njegova elita poštena, laž je na desetu..... A prešućivanje istine je zločin ljudskosti Prema tome, tko god Jugoslaviju veliča, po ustavu piša, a to je zločin protiv domovine...kažnjiv.. Dakle, tko god voli izroda titu jest i sam izrod.

Znači da im je stari dao čitavu YU eskadrilu.

Moš mislit !

to je tada bio top avion a ameri nisu imali odgovor na njega dugo vremena. tko bi rekao...

No, Broz je crkao. Crkle mu tvorevine \"Jugoslavija\" i \"jugoslaven\". Totalni krah ideja. Njegovim pionirčićima ostaje da sanjaju. Živimo u demokraciji i slobodi, nije zabranjeno kao u komunizmu. : )

@@@@ Coleman Armstrong Mehta Ma tko je uopće taj mehta koji naziva štakorsku rupu? Mehta?.... neki crnčuga kenijski gena ? proizašo iz blata općeg kaosa rađanja iz postojbine bluzza?

Jel ima netko ovdje da da koji prijedlog kako zamlju izvuc iz krize,,,,vidim o drugom svjetskom ratu znate sve,,,,pa si mislim jel tako znate i o ekonomiji da nam djeca na vracaju dugove...................................