Zlatko Čajkovski uveo je Bayern iz druge lige u prvu, osvojio s njima dva njemačka kupa i Kup kupova svladavši u finalu Glasgow Rangers. Istodobno je udario i temelje njemačke vrste koja je kasnije osvojila svjetsko zlato.
Pokojni Čajkovski prepoznao je i u nogometnu orbitu lansirao nogometne velikane kakvi su bili Franz Beckenbauer, Gerd Müller, Sepp Maier... Napisao je i knjigu Ich mache Manschaften, Ja stvaram momčad.
- Da, stvarao sam momčad. Bayern i Köln još gaje tu moju igru, i njemačka reprezentacija također. U momčadi koja je bila 1974. najbolja na svijetu bila su šestorica mojih igrača: Beckenbauer, Müller, Maier, Schwarzenbeck, Schnellinger i Overath! A moja je nogometna filozofija bila jednostavna: tečna igra, lopta mora ići – objašnjavao je Čajkovski sredinom osamdesetih tajne svoga zanata.
Moto: Napad i samo napad
Čikov je moto bio – napad i samo napad. Imao je puno osjećaja za trenerski posao, a kako je bio i vrhunski šoumen, publika ga je obožavala. Nogomet je za njega bio spektakl i sve je činio da tako i bude. Ispričao je svojedobno zgodu iz razdoblja dok je trenirao Köln:
- Bili smo na promotivnoj turneji po Sjevernoj Americi, u Torontu smo igrali s Torinom. I dogovorili smo se s njima da bude spektakularno. Oni su poveli s 2:0, rekao sam svojima da ih malo stisnemo. Izravnali smo na 2:2 i tada sam u igru ušao – ja. I zabio za 3:2. Bild je pisao "Čik trenira i zabija!" Kaznili su me zbog tog nastupa s 50 maraka. Rekao sam, da sam znao da će globa biti samo 50 maraka, igrao bih na svim utakmicama.
Trenersku diplomu Čajkovski je stekao na poznatoj akademiji u Kölnu u klasi slavnog profesora Hennesa Weisweilera. Trenirao je Köln s kojim je bio 1962. prvak Njemačke, zatim pet godina Bayern (1963. - 1968.), Hannover, drugoligaški Kicker iz Offenbacha s kojim je također osvojio njemački kup, pa zagrebački Dinamo, Nürnberg, opet Köln i Kickers, zatim je dvostruku krunu osvojio s AEK-om u Grčkoj, pa Zürich i Panathinaikos.
Otkrio je i neke detalje vezane uz razdoblje kada je trenirao Dinamo.
- Uveo sam radnu disciplinu, igrači su vrijeme od 9 do 18 sati provodili na stadionu. Znali smo završiti trening i u pet popodne, ali dečki su čekali šest sati da odu kući. S kvalitetom koju smo imali nismo mogli više od trećeg mjesta. Publika je bila zadovoljna. Da, Dinamo sam koštao velikih para, ali sam se isplatio. Već na prvoj utakmici s Hajdukom klub je zaradio od ulaznica 23 milijuna dinara.
Uveo disciplinu u Maksimiru
Tada se prije prvenstva igrala Ljetna liga, Dinamo je u pet utakmica gledalo 200, neki kažu i 250 tisuća ljudi.
- To nijednom treneru prije mene nije uspjelo – zadovoljan je bio Čik.
Krasnodar Rora i Marijan Čerček, dvojica tadašnjih Dinamovih zvijezda, rado se sjećaju vremena provedenog s Čikom kao trenerom.
- Donio je u našu momčad puno toga dobroga – ustvrdila su obojica.
Čajkovski je bio i veliki zabavljač.
- Tada se u Maksimiru radila tartan staza, oko terena je bilo navezenog građevinskog materijala, Čik je znao skočiti s klupe na jedan takav hupser i s vrha nam dijeliti savjete. Publika je uživala... Naučio nas je puno od onoga što je radio u Bayernu. Savršeno smo uvježbali nekoliko akcija nakon slobodnih udaraca sa 25 do 30 metara - prisjetio se Čerček.
- Ponudio nam je sjajne napadačke kombinacije, bio je izrazito orijentiran na ofenzivu, što sam kao napadač volio – kazao je Rora.
Dinamo je Čika doveo u nadi da će osvojiti naslov koji se čekao tamo još od 1958. U naumu se nije uspjelo, plavi su u sezoni 1970./71. bili treći, a nije dobro krenulo ni sljedeće sezone. Nakon poraza u Kragujevcu 26. listopada 1971. suradnja je prekinuta.
