U Svetom pismu stoji kako je ljubav prema novcu izvor svih vrsta zala, no usprkos tome, ili možda baš zbog toga, jedino oko čega se u Hrvatskoj mogu dogovoriti predstavnici svjetovne vlasti (čitaj: Vlada) i duhovne vlasti (čitaj: Crkva) upravo je – novac.
Hrvatska Vlada tako je u sklopu donošenja dugo najavljivanog Zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija ipak odlučila vjerske zajednice izuzeti od obveze izvještavanja o vlastitim prihodima i rashodima, inače budućeg imperativa za sve neprofitne organizacije i udruge koje u Hrvatskoj postoje, uključujući i političke stranke. Pojednostavljeno rečeno, Katolička crkva i sve ostale vjerske zajednice u Hrvatskoj u budućnosti će morati javnost izvještavati isključivo o trošenju novca koji dobivaju od države, dok će svi ostali prihodi biti i dalje nedostupni bilo kakvoj formi javne kontrole. Taj zakonski izuzetak u zakon je plasiran u samom finišu zakonodavne procedure – neposredno pred drugo čitanje i glasovanje u Saboru – nakon što su vjerske zajednice od države zatražile izuzeće tvrdeći kako bi takva obveza za svaku pojedinu župu bila prekomplicirana.
Ministarstvo financija, prema riječima zamjenika ministra Igora Rađenovića, “uvažilo je njihove argumente” pa je sad stvorena pomalo farsična situacija u kojoj će svoja izvješća o poslovanju, uz prijetnju sankcije, državi morati predočiti dječji zborovi, belot klubovi, udruženja umirovljenika i ljubitelja folklora, ali ne i organizacije sa strogom hijerarhijom, brojnim ljudskim resursima i prihodima koji, kao u slučaju Katoličke crkve, dosežu i više stotina milijuna kuna godišnje. Neosporno je da se radi o velikom ustupku Vlade Katoličkoj crkvi, no u toj činjenici, samoj za sebe, nema ništa sporno. Uostalom, porezna jednakost nije sama sebi svrha, već je upravo porezni sustav jedan od načina kojim svaka Vlada može poticati razvoj onih djelatnosti koje smatra društveno korisnima. Utoliko, smatra li djelovanje vjerskih zajednica društveno korisnima, Vlada ima pravo podvrgnuti ih pozitivnoj diskriminaciji i odobriti im poticajan regulativni okvir u kojem će djelovati.
Problem je samo u tome što u tri godine vladavine Vlada, a posebno njezin čelni čovjek, nisu dali naslutiti kako djelovanje Crkve smatraju društveno korisnim. Upravo suprotno. Premijer je tako Crkvu optužio da je 20 godina štitila udbaške zločince, biskupe karakterizirao “nametljivim”, “nekvalitetnima”, ali i dovodio u pitanje njihovu vjerodostojnost tvrdnjama kako je za njega “Katolička crkva u Vatikanu”. S druge strane, ni biskupi mu nisu ostajali dužni proglašavajući aktualnu vlast nenarodnom i zločinačkom, uspoređujući premijera i njegove suradnike s nacistima, pozivajući na novu Oluju i dajući punu podršku svim akcijama laičkih udruga u borbi protiv Vladinih poteza s kojima se nisu slagali. No kako je onda “nenarodna vlast” odjednom počela “uvažavati argumente” crkvenih “zaštitnika zločinaca”? Uostalom, prije samo nekoliko dana zagrebački kardinal Bozanić s oltara je upozorio na “širenje demonova zadaha raznim strukturama”. Nije precizirao kojima, no teško je vjerovati da se referirao na strukture Ministarstva financija koje je sada vjerskim zajednicama omogućilo povlašten porezno-financijski položaj u odnosu na sve druge udruge građana ove zemlje.
Srpska poslovica kaže da “para vrti gdje burgija neće”, a sukladno tome i odnosi Crkve i Vlade u Hrvatskoj trenutačno funkcioniraju u dva paralelna, ali potpuno odvojena univerzuma. Jedan je onaj ideološki gdje bjesne teške bitke, padaju neskrivene uvrede i optužbe, a drugi – pragmatični – gdje se Crkva ne libi od “zločinačke vlasti” tražiti konkretne financijske ustupke, ali ni vlast takve ustupke odobriti instituciji čije je čelnike ne tako davno proglasila “lažovima” koji dezinformacijama izazivaju podjele u društvu. Ta licemjerna interakcija dvaju tobože sukobljenih zastupnika volje naroda zapravo je usmjerena na očuvanje dugoročnog društvenog statusa quo – svim pozivima na promjene usprkos. Uostalom, unatoč svim svojim sukobima sa Crkvom, Milanović je od dolaska na vlast principijelno odbijao bilo kakvu mogućnost revizije vatikanskih ugovora. Novim zakonskim promjenama faktički se onemogućuje analiza odnosa proračunskih i autonomnih prihoda vjerskih zajednica u RH – temelj bilo kakve moguće revizije tih odnosa u budućnosti. Dakle, stečena prava su cementirana, a lakoća kojom je Kukuriku vlada na to pristala neosporni je dokaz da je za njih predizborna kampanja već počela. I to punih godinu dana prije nego što će se izbori održati. Za narod je to jako loša vijest.
>>Bozanić: Hrvatska je oprostila, ali oproštenje ne zamjenjuje pravednost
>>Kardinal Bozanić primio Milana Kujundžića
bilo bi komplicirano pratiti tjek novca po crkvama. A kumicama na placu to je vlo jednostavno. Fuj sramite se...