Tomislav Karamarko već neko vrijeme okuplja oko HDZ-a male desne i desničarske stranke i sklapa s njima koalicijske sporazume o zajedničkom nastupu na parlamentarnim izborima u jesen 2015. ili u zimu 2016. ako Zoran Milanović odluči odgoditi raspisivanje izbora do krajnjega ustavnog roka ne bi li u dva-tri "ukradena" mjeseca prikupio koji glas više. HDZ-ova predizborna koalicija sada ima desetak stranaka, a do izbora bi mogla i narasti ako joj pristupe strančice iz labava Saveza za Hrvatsku, koji bi poraz Milana Kujundžića na predsjedničkim izborima mogao dokrajčiti. HDSSB je jedina važna stranka izvan HDZ-ove koalicije koja može samostalno osvojiti saborska mjesta u slavonskim i baranjskim izbornim jedinicama. Bit će to udružena desna politička fronta koja će se na izborima suprotstaviti razjedinjenoj ljevici koju će činiti SDP s nikad slabijim HNS-om, uzletnički ali stranački nekonsolidiran ORaH i oslabljeni Hrvatski laburisti, koji se nalaze na silaznoj političkoj putanji. Nestanu li nakon sljedećih izbora s političke pozornice, bit će to još jedan dokaz da otpadničke frakcije postojećih stranaka, a laburisti su u osnovi otpadnička frakcija HNS-a, ne uspijevaju dugoročnije opstati. O tome mora voditi računa i ORaH, koji mnogi doživljavaju kao odcijepljenu frakciju SDP-a, i Čačićevi reformisti kao "amputirana" frakcija HNS-a.
Premda se izborna strategija ljevice čini samoubilačkom, ona je politički "zdravija" od ziheraške strategije desnice. Još kada bi SDP i HNS izašli na izbore odvojeno, odnosi snaga na ljevici postali bi napokon posve vidljivi. Izostala bi uobičajena HNS-ova preuveličavanja vlastite političke snage i doprinosa izbornom uspjehu koalicije kao predtekst za gramzivu borbu za što više vidljivih i utjecajnih mjesta u Vladi, javnoj upravi i javnim poduzećima. Načelno, predizborne koalicije u razmjernima izbornim sustavima smatraju se neprirodnima zato što svaka stranka koja ima iole pristojnu potporu nacionalnoga ili regionalnog biračkog tijela ima izgleda ući u parlament. Koalicije se sklapaju nakon izbora kada odnosi moći budu matematički izračunljivi. Neprikladnost predizbornih koalicija u razmjernim izbornim sustavima posljednjih se godina osobito potencira u raspravama o izbornom poštenju i poštenim izborima.
Izbori, politika i poštenje
Što je izborno poštenje? Ili, što izbore čini poštenima? Odgovori na ta pitanja na prvi se pogled čine jednostavnima. To su izbori na kojima ne vrijedi znana maksima svih prevaranata da "nije važno tko glasuje, nego tko broji glasove". Na poštenim izborima nema "slučajnog" gubljenja ili zamjene biračkih kutija. Nema krivotvorenja glasačkih listića precrtavanjem imena postojećih ili dodavanjem imena novih kandidata, zaokruživanjem više kandidata no što je zakonom dopušteno, oštećivanjem listića tako da bude neraspoznatljivo kome su birači dali svoj glas, namjernim uništavanjem listića koji nose glasove neželjenim kandidatima i strankama te drugim oblicima promjene sadržaja biračkih kutija. Na poštenim izborima nema političkog prekrajanja izbornih jedinica kojima se biračko tijelo političkih protivnika razbija i raspršuje u više izbornih jedinica kako bi se utopilo u masi birača drugih stranaka i kako bi se tako neutralizirala njegova snaga. Nema ni nasilja ni zastrašivanja političkih protivnika.
Na poštenim izborima glas svakog birača vrijedi jednako ili približno jednako kako bi se poštovalo načelo "jedan čovjek, jedan glas, jedna vrijednost". U raspravi o izbornoj reformi u nas se opravdano upozorava na nedopustiva odstupanja broja birača u pojedinima izbornim jedinicama. Osiguranje jednake vrijednosti glasova svih birača najveći je problem na izborima u suvremenim demokracijama uopće. Analitičari izbora vole zabavljati ili zgražati javnost navodeći primjere ekstremnih kršenja tog načela. Omiljen je primjer izbora 1980. u Brazilu kada je u jednome izbornom okrugu zastupnika biralo 4663, a u drugome 499.800 birača: raspon je bio 1 naprema 107. Jednakost biračkog prava narušava se i ozakonjenjem dvostrukog prava glasa etničkih manjina. No zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskoj ne žele prihvatiti to načelo i uporno se bore za povlašten položaj manjina koje predstavljaju. Slabe hrvatske vlade, koje ovise o njihovoj potpori u Saboru, nastoje im ugoditi. SDP računa i na to da će većina pripadnika nacionalnih manjina jedan svoj glas dati njemu.
Da bi izbori bili pošteni, izborna administracija koja ih organizira i nadzire mora biti nepristrana i vjerodostojna. Društveni status treba graditi na sposobnosti da osigura neupitno demokratske izbore i da pritom komunicira s različitim akterima javnog života. No hrvatsko Državno izborno povjerenstvo, kao najvažnija karika izborne administracije, denuncira pojedine aktere civilnog društva predsjednicima države, Vlade i parlamenta jer, navodno, vode neprijateljsku kampanju protiv njega, žele ga razvlastiti, smijeniti i utrpati u njega ljude iz sumnjivih struka. Legitimno je pravo aktera javnoga političkog života da raspravljaju i sude o svim sudionicima izbornog procesa, pa i o Državnome izbornom povjerenstvu. Štoviše, u demokratskim društvima potiču se otvorenost tih tijela prema inicijativama civilnog društva, međusobna razmjena iskustava i praksa stalne komunikacije. Nasuprot tome, hrvatsko Državno izborno povjerenstvo sve se više pokazuje kao samohvalisava skupina poduposlenih i preplaćenih javnih uposlenika i uposlenica, odreda pravnika koji na izbore gledaju kao na ekskluzivan pravni postupak na koji monopol imaju pravnici, kao da su izašli iz kakva prašnjava ureda javne uprave 19. stoljeća i prespavali sve duboke promjene u prirodi i shvaćanju izbora. No nepogrešivo su odabrali adrese na koje su uputili svoje žalopojke: i predsjednik države, i predsjednik Vlade, i predsjednik Sabora su pravnici pa neće valjda svoj na svoga.
Sve to uglavnom znamo. Manje je poznato da se poštenost izbora sve više vezuje i za izborna pravila koja se primjenjuju. Tvrdi se da je u zemljama koje koriste većinske sustave pošteno da vlast dobije samo pobjednik izbora i da nije pošteno da gubitnička manjina sudjeluje u pobjedi većine. U razmjernim sustavima poštenost se očituje u udjelu pojedinih stranaka u vlasti. Ako male stranke sa slabom potporom birača dobiju nerazmjerno velik udio u vlasti, izbori se ne smatraju poštenima. Britanski politolog Adrian Blau tvrdi da su i većinski i razmjerni izbori pošteni, odnosno nepošteni na četiri razine: glasovnoj, mandatnoj, legislativnoj i egzekutivnoj. Većinski su izbori nepošteniji na razini pretvaranja glasova u mandate, ali su pošteniji na razini izvršne vlasti. Razmjerni su izbori pošteniji na razini pretvaranja glasova u mandate, ali su nepošteniji u pretakanju glasova i mandata u izvršnu vlast. Na toj je razini u razmjerne izbore ugrađena, smatra Blau, populistička maksima poštenja ili pravednosti: daj biračima što više kontrole nad vladom! Pošteno pretvaranje glasova u mandate tako završava u nepoštenu pretvaranju legislativnih mandata u izvršnu vlast. Razmjerni izbori ne proizvode "razmjernu vlast" jer male stranke imaju mnogo veće izglede da stvore ili unište neku koaliciju od moći koju su im dali birači. One mogu srušiti vladu jedne i postaviti vladu druge velike stranke, kao što su, primjerice, učinili njemački liberali (FDP) nakon izbora 1980.
I Hrvatska ima mnogo iskustva s nepoštenim pretakanjem mandata u izvršnu vlast. Zapravo, svi su dosadašnji izbori bili više ili manje nepošteni. Najnepošteniji su bili posljednji parlamentarni izbori nakon kojih je HNS, mala stranka i nejak koalicijski partner SDP-a, dobio nerazmjerno velik udio u izvršnoj vlasti zauzevši četiri vrlo važna ministarstva: gospodarstva, vanjskih poslova, kulture te graditeljstva i prostornog uređenja. Osim djelomice posljednjega, nijedno od tri ostala HNS-ova ministarstva nije se pokazalo uspješnim, a gospodarska, vanjska i kulturna politika predmet je žestokih kritika ne samo iz desnoga nego i iz lijevoga političkog tabora.
Karamarko će skupo plaćati
Pobijedi li na sljedećima izborima Karamarkova koalicija, mogli bismo se suočiti s krajnje nepoštenim pretakanjem glasova u mandate i mandata u izvršnu vlast. Svojim slabima koalicijskim partnerima HDZ će, paradoksalno, morati platiti sudjelovanje u koaliciji ustupanjem važnih mjesta u izvršnoj vlasti, javnoj upravi i javnim poduzećima. Do javnosti su već doprle glasine da je HSLS-u – nekovrsnoj desnoj inačici HNS-a po sklonosti veličanju vlastite važnosti i kompetentnosti, ali i nesmiljenoj borbi za vlast i utjecaj – ponuđeno Ministarstvo gospodarstva. Potvrđena je i glasina da je HDZ obećao mjesto potpredsjednice Vlade Ruži Tomašić još dok je bila na čelu HSP-a dr. Ante Starčević. Ta osoba već drugi put napušta i praktično razara pravaške stranke nedugo prije parlamentarnih izbora: prvi je put to učinila s HSP-om, i to onda kada je bio u svojoj najboljoj političkoj fazi, a drugi put s HSP-om dr. Ante Starčević koji je sama osnovala. Nije li to, ipak, čudno? Tomašić kaže da je napustila posljednju stranku zbog borbe za vlast i fotelje koju ona, okrenuta svetoj borbi za najviše nacionalne interese, ne može podnijeti.
Vjerojatno se uoči izglednog zauzimanja vlasti u bivšoj stranci Ruže Tomašić rasplamsava borba za položaje. No ne prednjači li u toj borbi upravo ona? Još nije pošteno ni zagrijala stolac u Europskom parlamentu, a već baca pogled na Banske dvore, i to na mjesto prve do prvoga. Tomašić bi napokon trebala ući u HDZ i ne zamarati javnost još jednom svojom novom strankom. I u HDZ-u ima mnogo pravaša. Uostalom, njegovi su je birači dva puta uzastopce izabrali za članicu Europskog parlamenta. Tomašić se stoga ne treba bojati da će ulaskom u HDZ iznevjeriti pravaške ideale i skrenuti k liberalizmu. Ako joj nije previše liberalna Kolinda Grabar-Kitarović, koju zdušno podržava kao predsjedničku kandidatkinju HDZ-a, nema hadezeovaca koji bi joj mogli biti previše liberalni. Ako se nekoć, kako je sama kazala, osjećala u Hrvatskoj kao da je pala s Marsa, mi smo stalno živjeli na Zemlji. Na ovoj Zemlji i u ovoj zemlji. I stoga se ne bi smjela ponašati kao da smo i mi pali s Marsa.
>> Snižavanje izbornog praga vodi k politici konflikta
a od sad budu posteni ako dodje lijepa teta kolinda ili doktor kujundjic ili nam ostane nas lijepi ivo i dalje presjednik ...znaci do sad smo lagali sviju a od sad pocinje istina i prosperitet blagostanje kao sto nam jee francek obecao ...bravooo konacno da i to docekamo!