Koliko para, toliko muzike, izreka je ne baš u duhu hrvatskog jezika, ali koja jako dobro oslikava stanje u hrvatskom pravosuđu. Pri čemu se odmah treba ograditi, nije sve u plaćama sudaca koje, uzgred, nakon više smanjenja nisu više što su bile. Dakle, stanje je, unatoč tomu što nam pravosuđe iz godine u godinu sve više napreduje, i dalje loše, ali koliko se kvalitetne društvene pažnje i financijskih sredstava ulaže u pravosuđe, ono što dobivamo zauzvrat barem je jednako, ako ne i puno više od onog što je uloženo. I mediji, pa i politika i javnost, pravosuđu poklanjaju pažnju samo u povodu desetak slučajeva godišnje.
I onda se stavovi o sucima, državnim odvjetnicima, odnosu redovnih i osobito Vrhovnog i Ustavnog suda donose na temelju tih nekoliko odluka, uglavnom s lakonskim zaključcima, ovisno o simpatijama i antipatijama za pojedine segmente pravosuđa i aktere od slučaja do slučaja. A to što ti zaključci nemaju baš pretjerano veze s ostalih stotine tisuća odluka, a gotovo nikakve veze sa stvarnim problemima u pravosuđu, time se nitko ne zamara.
Pokazali su to i nedavni izbori koji su otkrili slabašni interes politike za pravosuđe, a i tamo gdje ga je bilo, bolje da nije jer se samo razotkrilo poražavajuće poznavanje stvarnog stanja.
Baš jučer na sjednici Državnog sudbenog vijeća bilo je govora o prostornim i drugim problemima Županijskog suda u Zagrebu, jednog od najznačajnijih sudova u državi. U tom sudu, primjerice, građanski suci i po tjedan dana ne dolaze na sud jer u sudu nemaju adekvatan prostor u kojem, s obzirom na potrebe suda, mogu raditi pa posao nose kući. U kojoj to državi na svijetu suci rade u neklimatiziranim prostorima!? Kako je to moguće u elitnom sudu u državi!? Ili, kad se povede rasprava o edukaciji sudova, literaturi i sličnome, u kojoj je državi moguće dobiti odgovor: "Što je vama, pa sudovi nemaju novca ni za toaletni papir."
Kad je to bila senzacija u medijima. Ako se pitate kakve to ima veze s kvalitetom suđenja, u tomu i jest problem pravosuđa.
>> Ivan Turudić: Ne postoji pravomoćna presuda, ali ništa još nije gotovo!
>> Novi natječaj za predsjednika Županijskog suda u Zagrebu
Pa da nam je sudstvo 0,001% profesionalno oni ne bi ni smjeli nositi sudske spise izvan sudnice, Zamislimo da policajci ili tajni agenti počnu nositi dosijee građana kući gdje bi tu bio profesionalizam. Mi možda imamo "nezavisno sudstvo" (čitaj bez kontrole) ali ono nije ni časno ni profesionalno a općepoznato je da je imenovanje sudaca podložno politici pa i osobe koje ne zadovoljavaju osnovne uvjete postaju suci. Nije dovoljno samo smanjiti plaće sudaca i njihov broj nego i njihove ovlasti kako ne bi kao što je sad slučaj običan građanin za neka banalna djela dobivao zatvorsku kaznu, a likovi kao što je jedan "poznati poduzetnik" koji je u prometu na cestama i moru poubijao kombi ljudi i dalje bio slobodan.