Bila je Kraljevina Hrvata, Slavonaca i Dalmatinaca. Hrvati govore kajkavski, Slavonci štokavicom, a dalmatinci svim i svačim... Samo kod njih se može čuti "uživo", "ujesen", "uškolu", "namore", "ugrad", "nasmrt".... "nažalost"!

Pošteno napisano. Jezik mojih starih je čakavsko ikavski pošto su prognanici iz Dalmatinske Zagore nakon Kandijskog rata. Taj se govor održao kod muslimana iz Bosanske krajine i Posavine skoro 300 godina. Nema ga više. Štokavsko - ikavski govor i njegovava ljepota i čistota je sačuvan od muslimanskog, hrvatskog plemstva, tačnije njihovih supruga i majki, i taj govor je uzet kao standard hrvatskog jezika. Za gramatiku je uzet hercegovački govor. Jedino smo mi muslimani od svih govornika hrvatskog jezika, imali domaće plemstvo i zato je ostao sačuvan i rafiniran, (npr. glas h i dugi akcenti.) Porijeklo jezika je iz današnje Ukrajine, npr. vidimo sad kako Ukrajinci vraćaju ikavicu u upotrebu. Tu je dokaz jezički refleks; to je onako kako čovjek voli da priča. Nazivati ga bosanskim jezikom je isto korektno, jer je kao standard uzet govor iz Bosne, iz Vareša. Sjetimo se npr. Bartula Kašića. Neka svako naziva jezik kojim govori kako hoće, to je jedna od ljudskih sloboda i ne treba nam nikakvo "ujedinjenje", ali ako neko hoće da zove naš današnji jezik jednim imenom, ovdje je moj prijedlog: HUMSKI.

Vukovac Josip Silic je pokusavao proglasiti kajkavski i cakavski zasebnim jezicima...koliko je to drugacije od onog sto rade Srbi....hrvatskim jezikoslovcima treba postena lustracija da znamo kakvih je sve smradova bilo i za koga su radili