Na Kragujskom putu 28. prosinca 1991. poginuo je zapovjednik 104. brigade Varaždin bojnik Ivan Sokač. On i njegovi suborci upali su u neprijateljsku zasjedu pred očekivani napad JNA kojoj je u pomoć stigao Užički bataljun stacioniran u Kraguju s tenkovima T-55 i oklopnim transporterima.
Ivana Sokača koji je posmrtno 1992. dobio čin pukovnika, odlikovao je posmrtno predsjednik države i vrhovni zapovjednik Zoran Milanović Redom kneza Domagoja s ogrlicom, za pokazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo u Domovinskom ratu. Njegovoj obitelji, supruzi i dvojici sinova, predsjednik Milanović je odličje uručio u ponedjeljak u vojarni 7. gardijske brigade Pume u Varaždinu.
Neustrašiv borac
Pukovnik Sokač je kao ratni zapovjednik 104. brigade Zbora narodne garde hrvatske vojske predvodio postrojbu u oslobađajućim akcijama šireg pakračko-lipičkog područja. Poginuo je kad je kolona od nekoliko automobila naletjela na neprijateljski tenk koji je otvorio vatru i izravno pogodio prvo vozilo u kojem se nalazio i zapovjednik Sokač, tijekom akcije Alfa 91. u Pakracu.
Rođen je 1945. godine u selu Oporovcu pokraj Preloga. U Zagrebu je završio srednju školu za željezničara i zaposlio se kao prometnik u Budinščini, da bi 70-ih prešao u Teritorijalnu obranu. Napredovao je do pozicije pomoćnika zapovjednika u Štabu Teritorijalne obrane Operativne zone Varaždin.
Premješten je u operativni odjel na mjesto operativca, gdje je do sredine 1991. godine potajno radio i na formiranju i opremanju prvih vojnih postrojbi na području tadašnje Zajednice općina Varaždin. U ljeto 1991. osnovana je 104. brigada Zbora narodne garde i stavio se na raspolaganje Hrvatskoj.
Postavljen je za pomoćnika zapovjednika za logistiku, gdje je, rečeno je, s činom rezervnog majora i vojnim znanjem i iskustvom pridonio ustroju brigade, što se pokazalo vrlo važnim u rujnu 1991. u borbi za vojarne u Varaždinu i Čakovcu. Nakon što su oslobođene i Hrvatska vojska došla do ogromnih količina oružja, 104. brigada bila je raspoređena na područje Pakraca. Kad je u prosincu 1991. zapovjednik 104. brigade HV-a Ivan Rukljić podnio ostavku, zapovjedništvo je preuzeo Sokač.
Kad hrvatske snage nisu uspjele ovladati Kragujom, organizirao je prebacivanje snaga ivanečke 2. bojne 104. brigade kako bi se zatvorio lijevi bok napada i spriječila opasnost od presijecanja snaga. No, kolona vozila na križanju Kragujskog i Šeovačkog puta naišla je na neprijateljski tenk koji je izravno pogodio prvo vozilo u kojem je bio i zapovjednik Sokač. Tijelo je ostalo području pod neprijateljskom kontrolom i razmijenjeno je tek 12. siječnja 1992. godine, nakon primirja i dogovora s drugom stranom da se obavi razmjena.
Tijela njegovih suboraca razmijenjena su 7. siječnja, a Ivanovo pet dana poslije. Identificirao ga je jedan od dvojice sinova na Šalati.
– Smirilo me to što smo ga pronašli i što ga možemo dostojno pokopati. Našli smo mir. Često mislim o njemu i često ga sanjam. Uvijek je u mom srcu – ispričao je sin Alen tijekom snimanja dokumentarnog filma "Ivan Sokač – Život za Hrvatsku" redatelja Vladimira Leskovara, predsjednika Kluba varaždinskih branitelja 1991. – 1995. koji su inicirali dodjelu odlikovanja.
Mnogi suborci o njemu govore kao o izuzetno dobrom čovjeku i moralnoj vertikali. Bio je, kažu, vrsni vođa i organizator, brižan, stabilan i razuman, čvrst kao osoba. Vojnicima je ulijevao povjerenje. Sa svojim vojnicima bio na prvim crtama bojišnice.
– Volio je hrvatsku državu, svoj narod i borio se za samostalnu Hrvatsku – ispričao je suborac. Prije pogibije jednom od suboraca Ivan je priznao da nema dobar osjećaj. Kad je poginuo, nastao je kaos, počelo je izvlačenje do Pakraca.
Podigli mu spomenik
– Pamtim ga kao izuzetno marljivog čovjeka, ostalo mi je od njega najviše ljubav prema sportu, prema glazbi i prema domovini – rekao je sin Alen.
To što se vozio u prvom vozilu kojim je i sam upravljao, govori o kakvom se zapovjedniku radi – istaknuo pak je sin Mario.
Nije baš uobičajeno za zapovjednika brigade da predvodi cijelu kolonu, znajući da onaj na čelu kolone najviše i riskira.
– On je taj rizik bio spreman prihvatiti – dodao je Mario.
U akciji Alfa 91 Hrvatska vojska je izgubila 35 ljudi, a ranjeno ih je 62. Sama 104. brigada imala je šest poginulih i dvadeset ranjenih. Ivan se isprva se vodio kao nestali i sin ga je tražio po bolnicama, iako se sumnjalo da je poginuo. U rodnom Oporovcu podignut mu je spomenik. Nositelj je odlikovanja Reda Nikole Šubića Zrinskog koje je nakon 27 godina posmrtno predano njegovoj obitelji koja je u ponedjeljak, 31 godinu nakon pogibije Ivana Sokača, primila još jedno.
– Za našu obitelj ovaj dan predstavlja posebnu simboliku jer smo se prije tri dana sjetili i žrtve Vukovara. Na neki način povezujemo žrtvu našeg oca sa svim hrvatskim žrtvama – rekao je u ponedjeljak sin Mario.
>> VIDEO U tri mjeseca očinski dopust koristilo gotovo šest tisuća muškaraca
