Stanovi u vlasništvu Tvornice lakih metala d.d. Šibenik (TLM) koje su na korištenje a potom i u najam dobili bivši radnici tog društva i koji su odlaskom tvrtke u stečaj postali dio stečajne mase, 20. rujna idu na javnu dražbu i može ih kupiti bilo tko ponudi li višu cijenu. Riječ je o ukupno 35 stanova plus još osam koje su koristili zaštićeni stanari, odnosno o isto toliko obitelji čija je sudbina poprilično neizvjesna.
Grad: Ne možemo pomoći
Naime, te stanove, od kojih su mnogi na vrlo atraktivnim lokacijama blizu mora, po vrlo će povoljnim cijenama za otprilike 10 do 40 tisuća eura moći kupiti bilo tko tko se na natječaj prijavi i ponudi više.
Potvrdio nam je to stečajni upravitelj TLM-a Milan Ljubičić koji je otkrio i da su već obavljene dvije dražbe spornih stanova. Prva u lipnju kada su se stanovi prodavali po punoj cijeni koju je odredio sud, potom u srpnju po 25 posto nižoj cijeni. Treća dražba vjerojatno je i prijelomna jer na nju stanovi idu po upola manjoj cijeni i može se očekivati veliki interes za njima.
Zamjenik gradonačelnika Šibenika Danijel Mileta kazao nam je da Grad ne može učiniti gotovo ništa po pitanju spornih stanova jer za to i nema mehanizme.
– Već uoči prve dražbe Grad je stečajnom upravitelju i sucu poslao prijedlog da se stanovi izuzmu iz stečajne mase – kaže Mileta.
Šef šibenskog SDP-a Franko Vidović glavnim krivcem za nastalu situaciju smatra državu, odnosno Fond za privatizaciju koji 2007. godine nije izdvojio te stanove iz kapitala TLM-a.
– Tim je ljudima napravljena duboka nepravda. Moglo se tada drukčije odlučiti. Govorimo o sudbinama četrdesetak obitelji – kaže Vidović.
Život u neizvjesnosti
Voditelj županijskog ureda Hrvatske udruge radničkih sindikata u Šibeniku Zdravko Burazer kaže da problem stanova nije sindikalno pitanje. To pitanje neki prijašnji čelnici grada Šibenika htjeli su riješiti, prije svega u vrijeme privatizacije 2007. godine, no nikada rješenje poput otkupa nije ponuđeno, pa su stanari cijelo vrijeme u njima živjeli u neizvjesnosti.
S obzirom na to da su radnici stanove dobili nakon 90-ih godina, upitna je bila i mogućnost otkupa, jer tzv. stanarskih prava od tada nema. Nakon niza neuspjelih privatizacija TLM-a započetih prije deset godina, prije godinu i pol u tu je šibensku kompaniju ušao slovenski Impol, nakon proglašenja stečaja. I on zasad nije vlasnik, nego tvrtku ima u najmu, a potkraj listopada, nakon što Fina raspiše zadnji krug natječaja za prodaju po jednoj kuni, očekuje se da će je Slovenci i kupiti. Oni su ionako već ulaskom u TLM otkupili dugovanja Jadranske banke. Pokrenuli su i proizvodnju te vratili na posao najveći dio radnika TLM-a. Problema imaju oni, a navodno ih je oko 100, koji ne rade, a isplaćeno im je samo oko 10 posto potraživanja.
pitanje za ove sdpovce, zašto bi fond izuzeo ove stanove iz tlm-a, 2007.-e? to je vrijedna imovina firme, i samim time kapital koji se može unovčiti. a ovi radnici, njima je obećavano tolek godine. a gledajte, od obećanja se ne živi. oni su znali da žive u tuđim stanovima, firma im ih nije htjela prodati, i tu priča završava. oni su u tuđim stanovima. a ja ne vjerujem da nemaju baš nikakve druge imovine, pa da ne mogu skrpati 20-ak tisuća eura za stan. imaju djecu, koja im mogu i trebaju u tome pomoći, jer će naslijediti te stanove i prodati ih po 50 tisuća eura svaki. nama prodavati priču, plač, ne zanima nas. takvi smo, imamo mi svojih briga, mi ne stanujemo u stanovima koje mjesečno plaćamo 400 kuna najamnine... i da ,svi su stari, i bolesni, sa malim penzijama. ljudi u njihovim godinama imaju isto takve male penzije, al su si kroz radni vijek izgradili kuću ili kupili stanove. kako opako zvuči činjenica da su u tlm-u imali plaću dvaput veću od prosjeka. pa što su radili s tim novcem, baš sve su potrošili na iće i piće? ima jedna bajka, basna, o mravu i cvrčku... sjeća li je se itko više?