Je li istina da je Ivan Ivanovič iz Lenjingrada dobio na lutriji novi moskvič?, pita slušatelj Radio Erevana. – U načelu da – počinje odgovor – samo se ne radi o Ivanu Ivanoviču, već o Sergeju Sergejeviču, nije iz Lenjingrada, već iz Moskve, ne radi se o novom autu, nego o starom biciklu, i nije ga dobio na lutriji, već su mu ga ukrali. Ovaj stari sovjetski vic pada mi na pamet dok čitam prve reakcije iz SDP-a na rezultate “povijesnih” izbora za Europski parlament. Oni, u načelu, nisu izgubili izbore, već su ih dobili, kako pokazuje akrobatska Baukova računica na kojoj bi mu pozavidio i ruski matematičar Grigorij Perelman, čije se rješenje Poincaréove hipoteze oko koje su njegovi kolege sto godina razbijali glavu, pokazuje kao mačji kašalj prema Baukovu poučku da je SDP, u načelu, pobjednik.
Komentari oko iznenađujućeg uspjeha HDZ-ove koalicijske liste bacili su u drugi plan glavni rezultat izbora, a to je da su, politički, poraženi svi oni koji su godinama gudili o EU kao svetoj kravi, dakle gotovo cjelokupna parlamentarna stranačka scena. Izlazak od 20,84% im je golema pljuska. Nekadašnji europski san se sve jasnije ukazuje kao gruba stvarnost, u kojoj npr. za isti posao u istom poduzeću na nekoliko kilometara razdaljine radnik u Slovačkoj prima nekoliko puta manju plaću od onoga u Austriji. Pojednostavljena, bajkovita slika svijeta za lakovjerne birače sugerirala je kako je važno ubaciti se u Uniju pa da će u dobrom društvu automatski i nama biti bolje. Otprilike kao da je riječ o spajanju na posude pune meda i mlijeka pa će se nekom fizikalnom nužnošću dosta toga preliti i nama. No čini se da je istini ulaska na zajedničko tržište i institucionalni okvir s puno razvijenijim igračima bliža usporedba s praznim keramičkim posudama koje se voze i truckaju u istoj kutiji s čeličnima pa se, logično, polupaju.
Većini hrvatskih birača očito su se ogadili tipovi poput Fülea i Rehna, sve te bezlične činovničke face, nalik kao jaje jajetu, iz birokratskog inkubatora koji se čini dalek, nerazumljiv i, sudeći prema svemu što se u Uniji događa posljednjih godina, prilično neučinkovit. Jedini unaprijed siguran dobitnik skorog ulaska u EU su naši compradori, politička i ekonomska elita koja će obavljati zadaću posrednika između centara moći i domorodaca i njihovih nacionalnih resursa. Dok mažu oči javnosti kako će naši studenti (ako pritom ne misle samo na svoju djecu) moći studirati na europskim sveučilištima, čine sve da se većini financijski onemogući studiranje i u domovini. Vrhunac političke aspiracije nove hrvatske elite je ugurati se u OESS, NATO i slične strukture pa raditi na Kosovu i u Armeniji ono što su eurohigijeničari, uključujući i ovaj tjedan srdačno primljenog Carla Bildta, činili nama. Slab odaziv rezultat je i svijesti o demokratskom deficitu Europske unije, u kojoj glavne odluke donose institucije koje nemaju demokratski legitimitet. Europski parlament je u stvari ukras, jer glavne odluke donose Europska komisija i Vijeće EU.
Unatoč malom odazivu, rezultat izbora treba uzeti u obzir kao važan pokazatelj u analizi trenutačnog omjera političkih snaga u zemlji. Kao prvi razlog poraza, SDP-u skloni komentatori navodili su činjenicu da je HDZ više radio na terenu sa svojim članovima i bolje ih motivirao na izlazak. A zašto SDP nije svoje? Druga vrsta interpretacije opravdava neuspjeh prozivanjem Ruže Tomašić zbog korištenja nacionalističke retorike, kao da se radi o utrci na sto metara, pa se nju optužuje da je uzimala steroide, umjesto da se, poput njih, oslanjala na građansku kamilicu, regionalnu bozu i LGBT limunadu. Priča o pobjedi ekstremne desnice koju su prenijeli neki strani časopisi zahvaljujući svojim informatorima u Hrvatskoj, besmislena je. Oni koji Ružu Tomašić smatraju takvom, očito ne znaju što je ekstremna desnica, npr. što je Jobbik, čije paravojne formacije pale romska naselja u Mađarskoj, što je Zlatna zora u Grčkoj ili što je Sjeverna liga, stranka koja je godinama participirala u talijanskoj Vladi, a koja je, uz ostalo, dijelila “antiimigrantski sapun”, da operete ruke nakon što dotaknete doseljenika. Kao silnu dosjetljivost kojom su, tobože, matirali protivnike ulaska Hrvatske u EU koji su se kandidirali za Europski parlament, neki komentatori su isticali priču da takvima ne valja EU, a valja im plaća u eurima. Teza je plitka, jer u Europskom parlamentu nalazimo euroskeptike i eurofobe iz gotovo svih zemalja, imaju i svoj klub te, kao legalisti, idu u Strasbourg i Bruxelles upravo zato da podrivaju Uniju iznutra, zajedno s istomišljenicima iz drugih zemalja koji smatraju da im ne treba eurocentralizacija. Pravo pitanje o dosljednosti, a koje nije postavljeno, nije zašto se gđa Tomašić kandidirala za Europarlament, već zašto je, kao euroskeptik, na tim izborima nastupila u koaliciji s eurofanatičnim HDZ-om, unatoč tome što im se gledišta na EU drastično razlikuju.
Unutar općeg poraza cjelokupne eurofilne političke scene, druga važna vijest je oporavak HDZ-a, a posebno uspjeh Ruže Tomašić, kao potvrda da nacionalne traume i s njima povezana simbolička pitanja još nisu riješena, što nekome s glavom, srcem i stražnjicom u Bruxellesu očito nije jasno. Treća je da osim laburista nitko drugi ne prelazi prag. Da su sutra parlamentarni izbori, SDP bi još uvijek mogao skrpiti tanku vlast koaliranjem s Lesarom. Rezultati ovih izbora su dovoljno znakoviti da se u SDP-u duboko zamisle nad onim što rade, ali nedovoljni, uzevši u obzir odaziv i kontekst, da se HDZ-ovci uljuljkaju u uvjerenju kako su već danas, s ovim kadrovima, ozbiljan pretendent za povratak na vlast.
Zbog rezultata izbora, u SDP-u bi se trebali zamisliti nad onim što rade, ali ni HDZ-ovci se ne smiju uljuljkati opijeni pobjedom
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
