Osobni, obiteljski, društveno angažirani i antiratni film s tematikom suočavanja s prošlošću lajtmotivi su netom završenog 24. Sarajevo film festivala. Pogotovo je tako kada vidimo tko je dobio najvažnije nagrade.
Najbolji film, “Aga” bugarskog redatelja Milka Lazarova, govori o ponovnom spajanju razdvojene obitelji Eskima, rumunjska redateljica Ioana Uricaru nagrađena je za film “Limunada”, priču o emigrantici u SAD koja se djelomično temelji i na njezinim iskustvima, naš Leon Lučev dobio je Srce Sarajeva za najboljeg glumca u “Teretu”, filmu o suočavanju s prošlošću koji je ujedno i obiteljski film o generacijama i odnosima u najtežim vremenima.
Najbolja je glumica Zsofia Szamosi za “Jedan dan”, ponovo obiteljsku dramu o razvodu kakvih je bilo još na ovogodišnjem sarajevskom festivalu filma. Dokumentarno Srce Sarajeva odnijela je “Srbenka” Nebojše Slijepčevića koja je već nagrađivana u Cannesu i Motovunu, a kroz slučaj Aleksandre Zec progovara o netrpeljivosti koja se ne gasi ni više od 20 godina nakon rata.
U toj kategoriji posebno priznanje odnosi mađarski film “Devetomjesečni rat” koji također možemo nazvati antiratnim, uz to i avangardnim. Pa onda i “Araf” turske redateljice Didem Pekun, esejistički film ceste koji 22 godine nakon pada Srebrenice kroz fiktivni lik Nayije obilazi Mostar, Sarajevo i Srebrenicu pitajući se može li se prekinuti zli krug i postići konačno pomirenje.
Svakako, sve je to dobro jer festival filma u ovoj regiji treba biti angažiran, i to ne samo na jednu temu. Sasvim se sigurno u tome i uspjelo, izjave koje su filmaši i glumci davali svakako su nadopunjavale opći ton spomenutih filmova. Pogotovo je tu važan program Suočavanje s prošlošću koji je ove godine donio za ovaj prostor dva važna filma, Teret i Srbenku.
No svakako bismo rado vidjeli i povratak SFF-a visokim produkcijama koje bi glavnom gradu BiH donijele nikada škodljivog glamura u vidu hollywoodskih zvijezda koje smo u jednom trenutku bili gotovo navikli gledati na festivalu, a možda i još više publike.
