Poslije višednevne saborske graje oko HTV-a, nakon što je “lugar potjerao djecu iz šume” i nastupilo zatišje, na osami je ostao jedino tada “najzaigraniji” – Andrija Hebrang. U mnoštvu hadezovskih saborskih zamjerki, kritika i ljutnji na HTV kao na lijevu, napose kao na lijevostranačku, Hebrang je bio najglasniji i najjasniji. Dojam je da je potpredsjednik HDZ-a svoje prigovore, prijekore i pokude direktoru HTV-a Mirku Galiću, njegovim urednicima i novinarima doživio kao mali “križarski rat” svoje stranke protiv HTV-ove “lijeve sljedbe”.
Sukus je Hebrangove kritike (bio): “HTV je lijevim strankama besplatna platforma za izvrtanje istine.” Kada je predsjednik HDZ-a Ivo Sanader u ime hrvatske “miroljubive koegzistencije” i na preporuku “iz Europe” prekinuo i “bitku protiv HTV-a” i “bitku za HTV”, smirili su se svi “ratnici”, pa i Hebrang. Ipak Hebrang je na svoj stari raboš, na kojemu danas piše “ratujem protiv SDP-ovih medija”, a na kojemu je nekoć kao istinski tragična žrtva komunizma, bilježio svoje političke modrice, ubilježio još jedan (ne)važan zarez.
Poslije okršaja s “javnom televizijom” HDZ-ov je veteran (uz stranačkog prvoborca Vladimira Šeksa i njegova adlatusa Luku Bebića, Hebrang je jedini saborski zastupnik iz HDZ-ove stare ekipe) kod svojih simpatizera ovjerio svoj stari status – “pravog hadezovca”, a kod svojih protivnika obnovio imidž “pravog desničara”. Uz stare, pohvale taj je dugogodišnji ministar zdravstva u nekoliko vlada dobio i nove pokude. Unutar priče o “dva HDZ-a”, onom koji je prihvatio sanaderizaciju i onom koji se nije odrekao tuđmanizacije, zagrebačkom se sveučilišom profesoru radiologije daje mjesto lidera tuđmanovske struje. U perfidnijim tumačenjima istoimeni sin legendarnog Andrije Hebranga slovi kao poveznica tih “dvaju HDZ-a”, postajući “Sanaderov desni tribun”.
Hoće se reći da se onda kada treba pokazati novo eurolice HDZ-a, pojavljuje Sanader, a kada se treba pojaviti pred hrvatskim “ognjištarima”, onda se izbaci naprijed Hebranga. No bez obzira na takve mogućnosti, Hebrang u ovome novome HDZ-u ima posebno mjesto. On se nije odrekao Tuđmana, a prihvatio je Sanadera. Gdje dio hadezeovaca vidi nepomirljivu opreku, Hebrang vidi politički kontinuitet. Je li posrijedi realnost ili samo Hebrangova želja, njemu i ne mora biti osobito važno jer mu sam doživljaj omogućuje da sačuva Tuđmana kao svoga “duhovnog oca”, a da istodobno ostane uz Sanadera.
Da je htio iz HDZ-a i Sanaderova društva, Hebrang je mogao još na stranačkom kongresu kada je gotovo polovica stranačkih “elektora” svoj glas dala Sanaderovu protukandidatu, poslije stranački eliminiranom Iviću Pašaliću. Hebrang se tada odlučio za Sanadera iako se predmnijevalo da je “Pašalićev čovjek”. Uz Sanadera je ostao i nakon što je odlučeno da se za predsjednika države kandidira Jadranku Kosor, a ne njega, kako se očekivalo. Kao politički lojalan, Hebrang je to šutke prihvatio. Vjerojatno će jednako prihvatiti i eventualni šefov prijekor zbog “prekomjerna granatiranja” HTV-a.
