”Dvadeset jedan mjesec u zatvoru! Ali izaći ćemo, opet se smijati i razgovarati. A naša će se djeca naših tamničara u budućnosti sjećati kao fašističkih lopova“, hrabro i prkosno je na svoju presudu reagirao Barış İnce, urednik i sadašnji novinar lijevo orijentiranih turskih dnevnih novina BirGün.
İnce je osuđen zbog toga što je “uvrijedio“ turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana. Isprva je bio osuđen na 11 mjeseci zatvora zbog članka u kojem je neizravno optužio Erdogana i njegova sina Bilala za korupciju, te za iznošenje tajnih podataka. No, nakon što je pred sudom iznio pisanu obranu koja je bila napisana u obliku akrostiha, tako da su prva slova svakog paragrafa na kraju tvorila riječi “Lopov Tayyip” osuđen je na 21 mjesec zatvora zbog vrijeđanja predsjednika.
Trn u Erdoganovu oku
Očito, Erdoganu su danas najveći neprijatelj upravo novinari. Oni ga nimalo ne štede zbog njegove diktatorske vladavine i promašene vanjske politike, pa koriste svaku priliku da ga kritiziraju. Zbog toga je, prema podacima ministarstva pravosuđa, otkako je u kolovozu 2014. Erdogan izabran za predsjednika, pokrenuto više od 1800 postupaka po optužbama za uvredu predsjednika.
Iako su ga zemlje članice EU kritizirale zbog njegova postupanja prema turskim medijima, Erdogan je svjestan da je u ovom trenutku prevažna figura Europskoj uniji zbog migrantske krize. Svjestan je da bez njega ta kriza ne može biti riješena, pa je siguran i kako njegovo postupanje prema medijima neće rezultirati teškim posljedicama po Tursku. Štoviše, čak će biti i nagrađen jer EU je spreman zbog migrantske krize, osim 6 milijardi dolara koje bi Turska trebala dobiti za izbjeglice, ubrzati i proces primanja Ankare u EU te uvođenje bezviznog režima za putovanje Turaka u zemlje EU. Cijelu tu situaciju Erdogan koristi ne samo za zatvaranje novinara koji ga kritiziraju, već je krenuo i u obračun s medijima koji mu nisu skloni. Stoga je istanbulski sud, po Erdoganovu nalogu, prošli tjedan izdao nalog da se Zaman, najveći turski dnevni list, stavi pod skrbništvo države, ne dajući nikakvo obrazloženje za takvu odluku. Iste večeri policija je zauzela zgradu Zamana i suzavcem, vodenim topovima i gumenim mecima rastjerala prosvjednike koji su se okupili oko sjedišta redakcije. Država je potom imenovala novi upravni odbor koje je odmah smijenio glavnog urednika Abdülhamita Bilicija i svim novinarima isključio internetski pristup bazi podataka lista.
- Ovakvu represiju nad novinarima Turska nije dosad doživjela. Ući u redakciju kao da dolaziš na ratište, u 21.stoljeću, to je nedopustivo - kaže nam turski novinar Hassan Tahrawi koji više od 35 godina radi kao novinar i dopisnik. Tahrawi ističe da Erdogan pod svaku cijenu želi kontrolirati medije jer mu oni najviše štete.
- Najveći grijeh Zamana bio je što ne veliča predsjednika Erdogana već ga kritizira. Uz to, Zaman povezuju s najvećim Erdoganovim neprijateljem, imamom Fethullahom Gülenom, što je gotovo ravno optužbi za veleizdaju. Medijska grupa Zaman jedna je od najvećih i najutjecajnijih u Turskoj i kontrolirajući njih, Erdogan zapravo kontrolira najveći dio oporbenih medija. Osim novina i engleskog izdanja Today’s Zaman, medijska grupa Zaman ima i agenciju vijesti Cihan, dva televizijska kanala, te nekoliko manjih lokalnih i regionalnih listova. Dnevna naklada Zamana iznosil 700 tisuća primjeraka - kazao nam je Hassan Tahrawi.
Poznato je kako je Zaman Erdoganu trn u oku još od 2013. kada je objavio niz članaka o korupcijskoj aferi u koju su bili upleteni predsjednikovi najbliži suradnici, pa čak i dva njegova sina. Otad je novinarima Zamana zabranjen pristup svim službenim konferencijama za medije, oglašivače se pritišće da otkažu reklamiranje u tom listu, a redakciju pretresaju porezne i druge inspekcije. Erdogan okrivljuje svog bivšeg učitelja i duhovnog mentora Fethullaha Gülena kako on stoji u pozadini objavljivanja tih afera i da ga je na taj način pokušao svrgnuti s vlasti. Stoga mu se sudi u odsutnosti za veleizdaju, s obzirom na to da Gülen još od 1999. živi u SAD-u.
Fethullah Gülen jedan je od najutjecajnijih muslimanskih intelektualaca u svijetu. Zagovornik je suvremenog i tolerantnog islama koji je svojim utjecajem pomogao Erdoganu i njegovoj stranci Pravde i razvitka (AKP) da osvoje vlast, nakon čega su se razišli i postali najljući politički protivnici. Gülen je duhovni vođa pokreta koji on naziva Hizmet (služenje) i čiji utjecaj daleko prelazi turske granice. Posvuda u muslimanskom svijetu, od Kenije do Kazahstana, Hizmet osniva škole, medije i ekspertne skupine. Ima milijune pristaša i raspolaže milijardama dolara.
Masovna uhićenja
U strahu da Erdogan ne izgubi vlast, turski je režim u posljednje dvije i pol godine pokrenuo masovna uhićenja Gülenovih ljudi ili onih za koje vladajući ocijene da su pripadnici tog pokreta. Iako Erdogan danas tvrdi kako nikada nije imao veliku podršku Fethullaha Gülena, i rezultati koje je AKP ostvarila na posljednjim izborima jasan su pokazatelj suprotnog. AKP je u posljednje dvije godine izgubio oko 10 posto podrške, nekoliko milijuna glasova, i to upravo zbog Gülena. Da Erdogan gubi veliku potporu zbog sukoba s Gülenom dokazuje i slučaj najboljeg turskog nogometaša svih vremena Hakana Sukura. On je bio član turskog parlamenta u prošlome sazivu, ali je nakon Erdoganova i Gülenova razlaza podnio ostavku na članstvo u AKP-u. Kao razlog je naveo to što je oko 20 godina član Gülenova pokreta.
Kako u Turskoj tako i izvan granica zemlje Gülen je stekao veliku popularnost, pogotovo na Zapadu, zbog svojih pomirljivih tonova, jasne osude terorizma i vrlo dobrih odnosa s predstavnicima drugih vjerskih zajednica. Poznato je da se Gülen sastao i s papom Ivanom Pavlom II., grčkim patrijarhom Bartolomejem, te izraelskim sefardskim rabinom Eliyahom Doronom. Iako je početnu popularnost stekao žestokim kritikama turskog sekularizma, za sekularizam zapadnog tipa rekao je da je gotovo potpuno kompaktibilan s islamskim učenjem.
A Erdogan, osim što je list Zaman stavio pod svoju kontrolu, zabranio je i prokurdsku TV postaju IMC pod optužbom za propagandu terorizma“u korist zabranjene Radničke partije Kurdistana (PKK). Isto tako, pod skrbništvo države stavljen je i holding Koza-Ipek, blizak Gülenu, koji je imao dva dnevna lista i dva televizijska kanala. Oni su otad zatvoreni i ukinuti. Pogubno je što će Europska unija, zbog želje da pod svaku cijenu zaustavi priljev migranata u Europu, izgubiti vrijednosti Starog kontinenta, žrtvujući slobodu medija u Turskoj samo da bi se s Erdoganom lakše nagodila pristajući na sve njegove ucjene. Prema godišnjem izvješću organizacije Reporteri bez granica, od ukupno 180 zemalja, po slobodi medija Turska je na 149. mjestu.
>> Turska iznenadila Europsku uniju: Ovo su novi uvjeti na kojima Ankara inzistira
>> 'EU ne treba dati Turskoj 3 milijarde eura, to je bačen novac'
