Počela je nova školska godina, a ove je godine uvedena i eksperimentalna cjelodnevna škola u 62 škole u Hrvatskoj. Ravnatelj jedne od njih, Osnovne škole Ivana Cankara, Boris Počuča, gostovao je u studiju Večernjeg lista i razgovarao s novinarkom Lanom Kovačević. Naime, OŠ Ivana Cankara jedina je zagrebačka škola koja je uvela cjelodnevnu školu.
"Zašto? Ne znam, ali jedina smo cjelodnevna škola. Mislim da je možda prvenstveno razlog bio u tom objašnjavanju na početku. Dosta je novih stvari, novih promjena koje su se uvodile, a kada god imate promjene onda nastaje i određeni mali otpor. Ministarstvo nam je bilo na raspolaganju cijelo vrijeme", kazao je ravnatelj Počuča.
Prve su reakcije na promjene, kaže, bile različite. "Kod nekih je to odmah izazvalo oduševljenje jer su vidjeli priliku, pogotovo matematičari. Kada imaju dodatni sat, oni su to vidjeli kao priliku", naveo je te nastavio kako drugi ipak nisu htjeli promjene. Njegov je zadatak, dodaje, bio otkloniti sve nejasnoće, i učiteljima i roditeljima.
"Najznačajnija promjena svakako je povećanje broja sati Hrvatskog i Matematike i uvođenje A2 programa", kaže.
"Roditelji su puni podrške, oduševljenja i spremno su dočekali početak nove školske godine", dodaje.
VEZANI ČLANCI:
S obzirom na to da se broj sati nekoliko predmeta povećao, ravnatelj navodi: "U predmetnoj nastavi povećanje imamo pola satnice Hrvatskog i Matematike. Što se tiče Tjelesnog, tu smo zaposlili dva profesora. Zaposlili smo sve skupa četiri nova profesora".
Nove predmete poput Praktičnih vještina i Prirodoslovlja, dodaje, predaju profesori razredne nastave, odnosno učiteljice i učitelj. Informacijske i digitalne kompetencije predavat će profesor Informatike. "Sve se rasporedilo unutar kolektiva", pojašnjava.
Osvrnuo se na izvanškolske aktivnosti koje su, kako naglašava, besplatne, dok djeca imaju široku lepezu mogućnosti. "Poanta je cjelodnevne škole da djeca odrade nastavu, ponove i riješe zadaću i imaju neke izvannastavne aktivnosti, svaki dan jednu ili dvije. I da to sve završi u neko normalno vrijeme, recimo 17 sati kada se roditelji uglavnom vraćaju s poslova. Nakon toga, djeca i roditelji mogu ustvari podovoditi vrijeme kao obitelj", rekao je.
"Škola se otvara zajednici i postaje središnji prostor kvarta", dodaje.
VEZANI ČLANCI:
"Bilo je pitanje hoće li djeca smo sjediti za klupama. Neće, nego oni kroz dan imaju stvarno široku lepezu aktivnosti - od sportskih do pauza i vremena za igru", pojasnio je.
Škole koje su se priključile eksperimentu dobile su novac koje mogu uložiti u opremu, a Počuča otkriva što će napraviti njegova škola.
"Naša škola sudjeluje dugi niz godina u mnogo europskih projekata i ne ovisimo jako puno o sredstvima gradskog Ureda za obrazovanje i novcima Ministarstva. Naša oprema je poprilično kvalitetna, samo ćemo ju modernizirati. Pametne ploče mijenjat ćemo s pametnim ekranima, imat ćemo klimu u svim učionicama, mijenjat ćemo dio stare stolarije, kuhinju ćemo modernizirati i povećati kapacitete", ističe.
Cijeli razgovor s Borisom Počučom pogledajte OVDJE.
Društvena 'briga' o djeci nije ništa drugo nego otimačina i preodgoj djece. Roditelji će se najbolje boriti protiv sustava da djecu ne šalju u školu, već da ih obrazuju kod kuće.