Prekid neprijateljstva u Siriji, koji su dogovorili američki predsjednik Barack Obama i ruski predsjednik Vladimir Putin, koji je stupio na snagu 27. veljače, dokaz je kako su zapravo u sukobima u toj zemlji glavni sudionici vanjske sile.
Rat u Siriji počeo je u proljeće 2011., kada su se sukobile režimske snage Bashara al-Assada i pobunjenici. Prema posljednjim podacima koje je UN objavio prije nekoliko mjeseci, rat u Siriji do sada je odnio više od 250 tisuća života.
Apsolutna dominacija
Trenutačna kriza u zemlji koja je karakteristična po regionalnoj, vjerskoj i etničkoj raznolikosti jedna je od najvećih kriza u novijoj povijesti arapsko-islamskog svijeta. Sirija se nalazi u jugozapadnoj Aziji, a graniči s Turskom, Irakom, Jordanom, Izraelom i Libanonom. Geopolitički gledano, Sirija je strateški važna jer pripada Euroaziji i samim tim je srce svijeta. Događaji na sirijskom tlu privukli su pozornost različitih sila – Rusije, Turske, Irana, Izraela, Kine, SAD-a... Cilj im je ostvariti apsolutnu dominaciju, jer znaju da će onaj tko kontrolira Siriju, kontrolirati i svijet. Glavni faktori geopolitičkog aspekta su: luka Tartus na sredozemnoj obali, savezništvo Sirija – Iran i ambicija Turske u toj regiji. – Rat u Siriji ne bi se dogodio da ona nije toliko geopolitički važna.
To je područje na križanju različitih putova koje svojim mediteranskim dijelom ulazi duboko u područje koje je važno zbog nalazišta nafte, ali i zbog kontrole vertikalnih i horizontalnih pravaca koji idu iz područja oko Kaspijskog jezera do područja uz Perzijski zaljev, odnosno iz područja Irana prema Mediteranu – smatra profesor Vlatko Cvrtila, stručnjak za geopolitiku. Koliko je Sirija geopolitički važna za SAD toliko je važna i za Rusiju, jer nestabilnost u regiji koju je prouzročio Zapad intervencijama u Iraku i Libiji opasna je za Rusiju u kojoj oko deset posto stanovništva čine muslimani.
Mnogi od njih žive u nestabilnim regijama Kavkaza i Čečenije u kojima vlada nasilje. Rusija se boji da bi stanje ondje moglo eskalirati budu li militanti jačali. Rusija želi u Siriji i regiji uspostaviti dominaciju i učvrstiti svoju snagu u svijetu. Ruska vojna intervencija potpuno je spriječila urušavanje Assadova režima, a da nije dovelo bi to do toga da Sirija postane uporište terorista ISIL-a koji bi onda bili ozbiljna prijetnja i Rusiji. Ruske vlasti žele nastavak ruske prisutnosti u Siriji, uključujući i rusku mornaricu na Mediteranu. Žele sačuvati pristup ruskim tvrtkama u Siriji i osigurati da ta zemlja i dalje kupuje rusko oružje.
– Interesi Rusije u Siriji su kako sigurnosni tako i geopolitički – smatra doc. dr. sc. Jelena Jurišić, stručnjakinja za Rusiju.
– Sigurnosni, jer boreći se protiv terorizma u Siriji, Moskva se bori protiv širenja terorizma u Rusiji i Srednjoj Aziji, dok jer geopolitički interes u onemogućavanju planova za urušavanje Sirije kao sekularne države, tako i u povratku Rusije na Bliski istok. Tu je i pružanje zaštite kršćanima. Zapadni komentatori često ističu i vojni interes Rusije – naglasila je J. Jurišić ističući kako je vojna akcija u Siriji pokazala da ona za ruske vojno-strateške interese nije presudna, kao što to ruski predsjednik Putin stalno govori.
Iako Putin tvrdi da su meta ruskih zračnih napada na Siriju samo teroristi ISIL-a, Putinove motive za vojnu intervenciju u Siriji treba gledati u širem kontekstu. Naime, Rusija je sirijska saveznica još iz vremena Sovjetskog Saveza. Sirija joj je ostala kao jedini saveznik u toj regiji i jedino preko nje može imati utjecaj na Bliskom istoku. Također, sirijska mornarička baza Tartus jedina je ruska luka na Mediteranu, a Sirija glavni klijent ruske trgovine oružjem. I ruske energetske kompanije zastupljene su u Siriji. Vanjskopolitička pozicija Rusije u pogledu rata u Siriji je od početka jasna. Ruski predsjednik podržava svojeg dugogodišnjeg saveznika Bashara al-Assada i neće dopustiti njegov pad. Putin zbog jačanja svoje uloge na međunarodnoj političkoj sceni želi pokazati SAD-u i svijetu da neće odustati od pozicije koju je zauzeo od početka rata.
Vrtnja oko nafte
S druge strane, Putin je u očima svijeta preuzeo ulogu mirotvorca koji odlučno kreće u borbu protiv terorizma. Na taj način Putin želi preuzeti i veću kontrolu nad onime što se događa na tržištu nafte. S Iranom i Irakom u savezništvu, Putin se može nametnuti Europi kao jedina opcija za opskrbu naftom i plinom. Sirija je zemlja koja ima veliku važnost, kako vjerski i politički tako i ekonomski. U toj regiji nastale su tri velike monoteističke religije: judaizam, kršćanstvo i islam. Nalazi se na tromeđi kontinenata: Europe, Azije i Afrike. Posjeduje najveće zalihe fosilnih goriva u cijelom svijetu, pogotovo nafte. U tom području križaju se veliki trgovački putovi. Za vrijeme Assadove vladavine Sirija je imala vodeću ulogu u arapskom svijetu. Tijekom njegove vladavine zemlja je okarakterizirana kao glavni protivnik kolonijalistički definirane politike Zapada, a prije svih SAD-a i Izraela. Američka vlada se nada da će nakon Assada na vlast doći administracija koja će biti više prijateljska prema SAD-u. Upravo zbog toga SAD podržava pobunjenike i preko Turske im pomaže oružjem, opremom i komunikacijskom tehnologijom.
– Zbog nerazumijevanja Sirije i njezine složenosti, međunarodni čimbenici vodili su politiku koja je stvarala više tenzija nego što je stvarala partnerstvo i politiku koja bi omogućavala međunarodnu otvorenost Sirije i postupne promjene. Svi oni koji su očekivali da će određena interna revolucija dovesti do političkih promjena pridonijeli su ovom tipu sukoba, ali i tome da je danas jako teško, bez obzira na primirje, dati odgovor na pitanje kako bi Sirija mogla i trebala izgledati nakon tih sukoba – zaključio je Cvrtila.
>>Assadov režim neće pasti, Iran to nikada ne bi dopustio
>>Putin i Obama dogovorili početak kraja pakla u Siriji
