Ne volim se prisjećati tih dana i događaja. Uostalom, tada sam imala
samo šest mjeseci i sve što znam je iz priča roditelja. O tim ratnim
događanjima pojedinosti o meni znaju samo najbliži prijatelji i
prijateljice - kaže Vukovarka Sanja Vidić, danas učenica drugog razreda
srednje škole.
Kao šestomjesečna beba ona je bila najmlađa ranjenica u Vukovarskoj
ratnoj bolnici. Kako bismo joj olakšali školovanje, Večernjak i
Hrvatski memorijalni dokumentacijski centrar Domovinskoga rata darovali
su joj računalo, na čemu je iskreno zahvalila.
U podrumu 11 mrtvih
Sanja voli slušati glazbu i gledati filmove, ima uobičajene mladalačke
hobije, a želi studirati kriminalistiku.
Prisjećajući se događaja iz 1991. godine, majka Katica kaže da su
unatoč svemu svi zajedno imali veoma mnogo sreće i da je to vjerojatno
jedini razlog što je obitelj živa i na okupu.
- Nas tri vrijeme smo provodile u podrumu, dok je suprug bio na
položajima. Bilo je strašno, gotovo neizdrživo, ali ipak preživjelo se.
Tako je bilo do 15. studenoga, kada je granata probila podrum i od nas
15 u podrumu usmrtilo 11 osoba. Ranjene smo bile i ja i kćeri Sanela i
Sanja. Najgore je prošla Sanja, koja je ranjena po butini i trbuhu -
kaže Katica.
S obzirom na ozljede i uvjete liječnici Sanji tada nisu davali šanse da
preživi, prisjeća se Katica.
- Kako je bila teško ranjena, Sanja je operirana i po padu bolnice i
cijeloga grada određena za Srijemsku Mitrovicu. I nas troje smo tada,
ne razmišljajući ni o čemu, odlučili da idemo s njom jer mislim da je u
suprotnom više nikada ne bismo vidjeli. Na putu joj se stanje pogoršalo
pa je prevezena u Beograd, gdje je još jednom operirana - kaže Katica.
U Beogradu korektni
- U Beogradu su liječnici bili korektni. Medicinske sestre su nas
gledale malo drukčije, ali nije bilo problema. Jednom su došli novinari
i Sanju predstavili kao 'ustašku žrtvu’. Međutim, i poslije svega ja
sam i danas veoma zahvalna na svemu jer su Sanji spasili život, a ni mi
nismo imali nikakvih većih problema - rekla je Katica. Preko BiH
obitelj je 24. siječnja konačno došla u Hrvatsku.
I suprug u konvoju
I dok su mu supruga i dvije kćeri bile u podrumu, Zlatko se nalazio na raznim položajima po Vukovaru. - Čim je podrum u kojem su se i one nalazile pogođen, to sam saznao, a saznao sam i da ima mrtvih. Kako su prebačene u bolnicu, vidio sam ih tek dva dana kasnije. U bolnici sam bio i kada su u nju ušli vojnici JNA i domaći teritorijalci, ali me, na sreću, nitko nije dirao tako da sam sa suprugom i kćerima krenuo u konvoju za Mitrovicu i odatle za Beograd, jer je Sanji bilo sve gore - kaže Zlatko. O danima provedenim u Beogradu kaže da nije imao problema ali da u to vrijeme o tome nije niti razmišljao.
