Mladi Velšanin oduvijek je htio posjetiti SSSR i posebno Ukrajinu, o kojoj je slušao brojne priče (njegova majka je u mladosti bila dadilja djece velškog magnata Johna Hughesa, koji je utemeljio čeličane u Juzovki, današnjem Donjecku), i to mu je uspjelo kao mladom novinaru 1931. Nakon što je pratio uspon Hitlera na vlast u Njemačkoj, Gareth Jones vratio se u Ukrajinu koju je proputovao u zimi 1932./1933., vidjevši svojim očima razmjere užasne gladi u kojoj je živote izgubilo između četiri i pet milijuna ljudi.
Glad je bila rezultat nasilne kolektivizacije sela; Staljinova tajna policija pokupila je svu stoku i žito, i SSSR je na zapad izvezao više od milijun tona žita (tim novcem su građene tvornice i naoružavana Crvena Armija), dok je posvud u Rusiji i naročito u Ukrajini zavladala takva glad da su očajni ljudi pribjegavali kanibalizmu.
Čim se vratio u Berlin, Jones je napisao senzacionalnu reportažu koja je objavljena u krajem ožujka London Evening Standardu i New York Evening Postu. Opisao je očajne seljake na sjeveru Ukrajine koji mjesecima nisu vidjeli kruha, i koji preživljavaju od ostataka stočne hrane, a kažu da je na jugu još gore jer tamo ni toga nema i ljudi jedu jedni druge.
Njegove izvještaje su drugi dopisnici iz SSSR-a, često komunistički simpatizeri, dočekali "na nož" i žestoko negirali. Dobitnik Pulitzerove nagrade, Walter Duranty iz New York Timesa, rekao je da stanje jest loše, ali nema umiranja od gladi; Eugene Lyons, dopisnik američkih agencija koji je od komunističkog simpatizera kasnije postao kritičar Staljivog režima, priznao je 1937. da je postojala zavjera da se Garetha Jonesa ušutka:
- Jones je sigurno bio najiznenađenije ljudsko biće na svijetu kad su podaci, koje je on s toliko muke sakupio iz prve ruke, bili zatrpani hrpom naših poricanja.
Lloyda Georgea, bivšeg britanskog premijera i Garethovog mentora (mladi novinar bio mu je asistent prilikom pisanja memoara) ruski komesar za vanjsku politiku Maksim Litvinov osobnim je pismom obavijestio da je Jonesu zabranjen svaki daljnji ulazak u SSSR.
Jones je otputovao u Mandžuriju odakle je izveštavao o japanskoj okupaciji. Tamo su ga s njemačkim kolegom zarobili kineski odmetnici koji su Nijemca pustili uz otkupninu, a Garetha Jonesa pod sumnjivim okolnostima ubili. Smatara se da je njegova smrt djelo zloglasnog NKVD-a zbog otkrivanja najmračnije tajne Staljinova režima.
Na sveučilištu Aberyswyth mu je 2. svibnja 2006. otrkivena spomen ploča na velškom, engleskom i ukrajinskom koju su posvetili njegova nećaka Margaret Siriol Colley i ukrajinski veleposlanik u UN, Ihor Harčenko, koji je pokojnog novinara opisao kao "neopjevanog heroja Ukrajine".
Bilješke o najvećem užasu staljinizma, koje je hrabri novinar zapisao svojom rukom, ostale su u posjedu njegove obitelji, koja ih je prvi put predočila javnosti na izložbi otvorenoj u petak u knjižnici Wren na koledžu u Cambridgeu.Užasna glad u Ukrajini danas je neosporna povijesna činjenica između ostalog i zahvaljujući podacima koje je Gareth Jones prikupio riskirajući svoj život, ali ne i novinarski integritet od kojeg nikad nije odustao.
Putinov zličinački režim danas prespisuje udžbenike gdije negira Stalinove zločine, te Stalina veliča kao narodnog heroja. Kakva je to zemlja koja ima za heroja primitivnog zločinca odgovornog za smrt milijona ljudi...?